SPC danas proslavlja Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju.
Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i njihova majka Sofija bile su hrišćanske svetiteljke i mučenice iz 2. veka koje predstavljaju prave i postojane vrline na kojima počiva čitavo hrišćanstvo.
Živele su i stradale u Rimu u vreme cara Adrijana. Sofija mudra, kako joj i ime kaže (Sofija – mudrost), ostala je rano udovica i svoje ćerke je vaspitavala u hrišćanskom duhu.
"U vreme kada se mučiteljska ruka Adrijanova pruži i na dobrodeteljni dom Sofijin, Vera imaše 12, Nada 10, a Ljubav 9 godina. Izvedene pred cara one sve četiri, držeći se za ruke "kao venac ispleteni“ smerno ali odlučno ispovediše veru u Hrista Gospoda i odbiše da prinose žrtve idolskoj boginji Artemidi", piše u žitijama.
Nakon ovoga, po carevoj naredbi su mučene i ubijene.
Pred stradanje, majka je savetima hrabrila kćeri, da bi istrajale do kraja i to rečima:
"Vaš nebesni Ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje večno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost, i rane na vašim telima će zasijati na nebu kao zvezde.“
Mučeme su jedna po jedna - najpre Vera, pa Nada, pa Ljubav. Tukli su ih, sekli, bacali u vatru i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posekoše.
Mrtva tela svojih kćeri Sofija je uzela i odnela van grada i tamo česno sahranila
"I osta na grobu njihovom tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselja, gde je blažene duše njenih slavnih kćeri čekahu".