Danas je velika slava: Obeležavamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija - Đurđic
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
U vreme kad su mučene i ubijene, Vera je imala 12, Nada 10, a Ljubav 9 godina.
SPC danas proslavlja Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju.
Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i njihova majka Sofija bile su hrišćanske svetiteljke i mučenice iz 2. veka koje predstavljaju prave i postojane vrline na kojima počiva čitavo hrišćanstvo.
Živele su i stradale u Rimu u vreme cara Adrijana. Sofija mudra, kako joj i ime kaže (Sofija – mudrost), ostala je rano udovica i svoje ćerke je vaspitavala u hrišćanskom duhu.
"U vreme kada se mučiteljska ruka Adrijanova pruži i na dobrodeteljni dom Sofijin, Vera imaše 12, Nada 10, a Ljubav 9 godina. Izvedene pred cara one sve četiri, držeći se za ruke "kao venac ispleteni“ smerno ali odlučno ispovediše veru u Hrista Gospoda i odbiše da prinose žrtve idolskoj boginji Artemidi", piše u žitijama.
Nakon ovoga, po carevoj naredbi su mučene i ubijene.
Pred stradanje, majka je savetima hrabrila kćeri, da bi istrajale do kraja i to rečima:
"Vaš nebesni Ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje večno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost, i rane na vašim telima će zasijati na nebu kao zvezde.“
Mučeme su jedna po jedna - najpre Vera, pa Nada, pa Ljubav. Tukli su ih, sekli, bacali u vatru i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posekoše.
Mrtva tela svojih kćeri Sofija je uzela i odnela van grada i tamo česno sahranila
"I osta na grobu njihovom tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselja, gde je blažene duše njenih slavnih kćeri čekahu".
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.