ShutterstockSveštena lica SPC trebalo bi da nose brade bez estetskih oblikovanja
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Zašto je to tako, jednog prilikom je objasnio otac Ljubo Milošević na sajtu "Svetosavlje".
- Ključan odgovor na pitanje zašto pravoslavni sveštenici nose bradu leži baš u njihovom sveštenstvu. Evo zašto to kažem. Ako uzmemo starozavetnu knjigu Levit, videćemo da je Gospod uzeo lično učešće u organizovanju starozavetne crkve – Njegove skinije. Tako je i ustanovio službu sveštenstva kada je naredio Mojsiju da mirom pomaže glavu svoga brata Arona - počeo je otac Ljubo i potom nastavio:
- I dok je ovaj u svom svojem poslušanju Gospodu, to miro izlivao na glavu brata, ono se slivalo niz njegovu bradu. Novozavetna Crkva i dalje se seća tih biblijskih reči tako što svaki rukopoloženi sveštenoslužitelj, bio on prezviter ili episkop, ne može da svršava nikakvu službu ako na sebi nema epitrahilj, a on je dugačko platno koje stoji oko vrata koje se proteže skoro do stopala i baš predstavlja to slivanje mira ili svešteničke blagodati, ili "izvršavajuću i odozgo silazeću blagodat Duha".
SPC
Sveštena lica SPC trebalo bi da nose brade bez estetskih oblikovanja
Danas svaki episkop kao i sveštenik, ističe otac Ljuba, prilikom odevanja epitrahilja, molitveno se seća tog momenta kada je ustanovljeno starozavetno sveštenstvo, i pred prinošenje novozavetne beskrvne žrtve, oni odevaju na vrat epitrahilj proiznoseći sledeće reči: "Blagosloven Bog koji izliva blagodat svoju na sveštenike svoje kao miro na glavu, koje se sliva na bradu, bradu Aronovu, koji se sliva na skut haljine njegove".
- Ovde je smisao sveštenstva jako vezan za bradu, a posebno ako tome još pridodamo fakt da je brada ukras muškarca, i da njeno brijanje ustvari jeste sramoćenje čoveka i da Levit zabranjuje da se brije . Samo na osnovu toga što je naš Prvosvešenik i Mesija imao bradu i danas bi trebali svi sveštenici da nose svoje pune brade, i to bez "umetničkih" podbrijavanja - istakao je otac Ljubo .
Inače, u 3. knjizi Mojsijevoj stoji: “Ne strižite kose svoje uokrug, ni grdite brade svoje” čime se sveštenim licima faktički zabranjuje da se briju.
Pod snažnim uticajem modernizma, danas neke crkve tolirišu svojim sveštenicima da ne nose bradu, a to je slučaj i u katolicizmu.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.