ShutterstockSveštena lica SPC trebalo bi da nose brade bez estetskih oblikovanja
Sveštenici i monasi Srpske pravoslavne crkve moraju da nose bradu, za razliku od katoličkih sveštenika, i ona predstavlja neodvojivi deo njihovog identiteta.
Zašto je to tako, jednog prilikom je objasnio otac Ljubo Milošević na sajtu "Svetosavlje".
- Ključan odgovor na pitanje zašto pravoslavni sveštenici nose bradu leži baš u njihovom sveštenstvu. Evo zašto to kažem. Ako uzmemo starozavetnu knjigu Levit, videćemo da je Gospod uzeo lično učešće u organizovanju starozavetne crkve – Njegove skinije. Tako je i ustanovio službu sveštenstva kada je naredio Mojsiju da mirom pomaže glavu svoga brata Arona - počeo je otac Ljubo i potom nastavio:
- I dok je ovaj u svom svojem poslušanju Gospodu, to miro izlivao na glavu brata, ono se slivalo niz njegovu bradu. Novozavetna Crkva i dalje se seća tih biblijskih reči tako što svaki rukopoloženi sveštenoslužitelj, bio on prezviter ili episkop, ne može da svršava nikakvu službu ako na sebi nema epitrahilj, a on je dugačko platno koje stoji oko vrata koje se proteže skoro do stopala i baš predstavlja to slivanje mira ili svešteničke blagodati, ili "izvršavajuću i odozgo silazeću blagodat Duha".
SPC
Sveštena lica SPC trebalo bi da nose brade bez estetskih oblikovanja
Danas svaki episkop kao i sveštenik, ističe otac Ljuba, prilikom odevanja epitrahilja, molitveno se seća tog momenta kada je ustanovljeno starozavetno sveštenstvo, i pred prinošenje novozavetne beskrvne žrtve, oni odevaju na vrat epitrahilj proiznoseći sledeće reči: "Blagosloven Bog koji izliva blagodat svoju na sveštenike svoje kao miro na glavu, koje se sliva na bradu, bradu Aronovu, koji se sliva na skut haljine njegove".
- Ovde je smisao sveštenstva jako vezan za bradu, a posebno ako tome još pridodamo fakt da je brada ukras muškarca, i da njeno brijanje ustvari jeste sramoćenje čoveka i da Levit zabranjuje da se brije . Samo na osnovu toga što je naš Prvosvešenik i Mesija imao bradu i danas bi trebali svi sveštenici da nose svoje pune brade, i to bez "umetničkih" podbrijavanja - istakao je otac Ljubo .
Inače, u 3. knjizi Mojsijevoj stoji: “Ne strižite kose svoje uokrug, ni grdite brade svoje” čime se sveštenim licima faktički zabranjuje da se briju.
Pod snažnim uticajem modernizma, danas neke crkve tolirišu svojim sveštenicima da ne nose bradu, a to je slučaj i u katolicizmu.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Hrišćani su kada su prestali da ih gone, podigli hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, gde su položili njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa ovih svetitelja, jedno je naročito znamenito.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.