KAO OFICIR, POSLE JEDNOG BOJA SE KRSTIO, ZATVORIO U MANASTIR, A ONDA STRADAO NA JEZIV NAČIN: Danas je Prepodobnomučenik Nikon
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
U našem društvu sve češće možemo čuti kritike na račun sveštenika, koji se optužuju za visok životni standard i preskupe usluge koje naplaćuju vernom narodu. Ove optužbe često postaju tema sporenja, jer mnogi smatraju da je takvo ponašanje u kontrastu sa duhovnim pozivom i skromnošću koju SPC promoviše.
Takve situacije dovode do napetosti i nesuglasica između sveštenika i vernika, što postavlja pitanje o granicama između duhovnih vrednosti i materijalnih zahteva.
Sveštenik Aleksandar Čavka se u emisiji TV Hram "Pitanja i odgovori" pozabavio i ovom temom.
- Često se čuje komentar kako sveštenici žive raskalašno i onda se obavezno dodaje ona rečenica: "Šta bi bilo da se nisu zavetovali na siromaštvo?" Treba najpre napraviti razliku između monaha, koji su se zavetovali na siromaštvo, to jest, da neće imati ništa svoje, nego će sve što dopinose davati manastiru koji je njihov dom, i sveštenika koji ne mogu na to da se zavetuju, iz prostog razloga zato što su porodični ljudi, žive u svetu i imaju potrebe kao i svi ostali ljudi.
On kaže da sveštenici, kao i svi, moraju da plate struju, izdržavaju porodicu...
- U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba. Nedopustivo je i bilo kakvo preterivanje, naravno, u tome, nego je potrebno da sveštenik živi onako kako živi njegova pastva. Ne bi bilo umesno da sveštenik živi raskošno, a da njegova pastva nije u stanju ni približno tako da živi.
Kada su u pitanju cene, to pokazuje, kako kaže, jedan mnogo dublji problem, a to je poremećen odnos na liniji sveštenik - verni narod.
- Ne bih sad ulazio ko je tu kriv, ima krivice sa obe strane, ali sveštenik se često doživljava kao trebovršitelj, ko je na usluzi. Ljudi većinom ne žive crkvenim životom, nemaju taj neki odnos sa svojim sveštenikom i onda se taj odnos svodi na to, potrebna mi je usluga, dođi i uradi šta se od tebe očekuje, i ja ti platim, kao za svaki drugi posao.
- I kako je to lepo napisao otac Zoran Krstić u knjizi "Pravoslavlje i modernost", onda se mi sveštenici na tim venčanjima, krštenjima i sahranama često osećamo kao paradni klovnovi. Jednostavno, pozvan si da odradiš neki svoju ulogu i posle se razilazimo, svako na svoju stranu.
Kaže da je upravo taj poremećen odnos između sveštenika i vernika doveo do toga da se pokrene i pitanje cena.
- U našoj SPC ne postoji jasno preciziran cenovnik za usluge sveštenika. Sveštenici ne dobijaju platu ni od države niti bilo koga drugog, oni žive od svog vernog naroda.
Kaže da je svešteniku plata to što dobije od parohijana za usluge ili da neke eparhije, kao one na teritoriji Vojvodine, svešteniku daju platu iz kase crkvene opštine (ne države, ili gradske opštine p.a), a novac se skupi od prodaje sveća, dobrovoljnih priloga (...). U dijaspori, navodi, crkvene opštine imaju jasno propisane plate za sveštenike.
- Dakle, sveštenici direktno ili indirektno žive od svojih vernika i možda će me sad neko i osuditi, ali ja to tako praktikujem u svojoj parohiji, ne određujem cene, već su one stvar dobre volje i mogućnosti naših parohijana.
Kaže da ne osuđuje sveštenike koji imaju jasno propisane tarife, ali uvek ako se tome doda i ono "ako ste u mogućnosti".
Ističe da je siguran da je mali broj onih sveštenika koji neće pružiti uslugu parohijanu ako on za to nema novac. Ako se to nekome i desi, poziva se na onu narodnu da "i inad popa ima pop", pa predlaže ljudima da se obrate arhijerejskom namesniku koji će sigurno taj problem rešiti.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj. Bio je sin Kariona Misirca, koji je ostavio i ženu i decu i zamonašio se. Uspeh nije rezervisan samo za one koji uvek pobeđuju, već za one koji se nikada ne predaju. Blagovesti su jedan od 12 najvećih hrišćanskih praznika.
KAO OFICIR, POSLE JEDNOG BOJA SE KRSTIO, ZATVORIO U MANASTIR, A ONDA STRADAO NA JEZIV NAČIN: Danas je Prepodobnomučenik Nikon
MLAD SE UPOKOJIO, BIO JE VELIKO SVETLO MEĐU MONASIMA U PUSTINJI: Danas je Prepodobni Zaharije
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ONIH KOJI PLAČU PORED PUTA I ONIH KOJI SUZE RONE USPUT! Dobro pročitajte objašnjenje Svetog Tihona Zadonskog
DANAS JE CRVENO SLOVO I VELIKI PRAZNIK! Slavimo Blagovesti, dan kad je Arhanđel Gavrilo javio Devici Mariji da će roditi Isusa!
Netruležne mošti nastojateljice manastira na Egini i duhovnog čeda Svetog Nektarija već decenijama izazivaju podelu među vernicima i crkvenim vlastima.
Uobičajeno je da se sveće pale za zdravlje i spasenje živih osoba, kao i za pokoj duša preminulih.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sestra Frensis Dominici Piskatela sa Long Ajlenda (Njujork) služi Katoličkoj crkvi od 1931. godine
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
Sestra Frensis Dominici Piskatela sa Long Ajlenda (Njujork) služi Katoličkoj crkvi od 1931. godine
Kum daje zavet pred Bogom i Crkvom da će voditi kumče kroz hrišćanski život, ali šta ako on svoju obavezu ne ispunjava.
Palačinke od krompira, pržene na masti i punjene džemom, vraćaju duh detinjstva i toplinu doma u svaki zalogaj – naučite kako da ih pripremite po starinskom receptu koji se prenosi s kolena na koleno.