MOŽE LI SE VOLETI BOG AKO SE NE LJUBI BRAT SVOJ: Sveti Jovan Lestvičnik rešio dilemu mnogih vernika
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
SPC danas slavi Prepodobnomučenika Nikona i druge.
Rođen je u Neapolju od oca neznabošca i majke hrišćanke. Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
Jednom kad pođe sa svojom četom u boj, majka ga je posavetovala da ako upadne u nevolju, da se prekrsti i prizove Isusa Hrista u pomoć. I zaista, kada je u boju Nikonova četa bila opkoljena i sasvim blizu konačne pogibije, Nikon se prekrsti i "u srcu zavapi Hristu".
"U tome času on se ispuni neobičnom silom, jurne u neprijatelje svoje, i jedne pobije a druge nagna u bekstvo. Vraćajući se doma Nikon neprestano u čudu uzvikivaše: "Veliki je Bog hrišćanski!“ Pošto obradova majku izvešćem o svojoj pobedi pomoću krsta Hristovoga, on tajno otplovi u Aziju, gde ga episkop kizički Teodosije krsti", piše u žitijama.
Po krštenju zatvorio se u jedan manastir, gde se predao učenju i podvigu. No pred smrt, episkop Teodosije je imao viziju, u kojoj mu je naređeno, da sebi za naslednika rukopoloži Nikona.
Starac Teodosije odmah pozove Nikona i rukopoloži ga za đakona, potom za prezvitera i u episkopa.
"No Božjim Promislom Nikon uskoro dođe u Neapolj gde obrete svoju majku još u životu. Po smrti materinoj on se udalji sa devet učenika, negda ratnih drugova, u Siciliju, i tamo se odade propovedi Jevanđelja".
Međutim, u to vreme bilo je strašno gonjenje hrišćana.
I knez Kvintijan uhvatio je Nikona sa drugovima i stavio ih na velike muke. Njegovih stotinu devedeset učenika i drugova bilo je posečeno. A Nikona je mučitelj vezivao konjma za repove, bacao ga s visoke stene u provaliju, tukao, strugao, no Nikon je sve te muke preživeo. Najzad bi posečen mačem.
Njegovo telo bilo je ostavljeno u polju, da ga ptice pojedu.
"No neko čobanče, s besnim duhom, zakači se i padne na mrtvo telo Hristovog mučenika, i odmah se isceli".
Ovo se brzo pročulo, te hrišćani su došli, uzeli njegovo telo i česno su ga sahranili.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Prema učenju Pravoslavne crkve, ljudska bića su stvorena po Božjoj slici i jedini pravi izvor dostojanstva čoveka je Bog.
Živeo je u vreme cara Konstancija, i trpeo mnogo od Arijevaca. Pročuo se kao veliki revnitelj pravoslavlja.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Osim Miholjskih, tokom godine se obeležavaju još i zimske, letnje i Mitrovske zadušnice.
Za vreme Nerona, kada je krenulo gonjenje hrišćana i kada je apostol Pavle posečen, posečena su i ova tri apostola.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.