MOŽE LI SE VOLETI BOG AKO SE NE LJUBI BRAT SVOJ: Sveti Jovan Lestvičnik rešio dilemu mnogih vernika
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
SPC danas slavi Prepodobnomučenika Nikona i druge.
Rođen je u Neapolju od oca neznabošca i majke hrišćanke. Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
Jednom kad pođe sa svojom četom u boj, majka ga je posavetovala da ako upadne u nevolju, da se prekrsti i prizove Isusa Hrista u pomoć. I zaista, kada je u boju Nikonova četa bila opkoljena i sasvim blizu konačne pogibije, Nikon se prekrsti i "u srcu zavapi Hristu".
"U tome času on se ispuni neobičnom silom, jurne u neprijatelje svoje, i jedne pobije a druge nagna u bekstvo. Vraćajući se doma Nikon neprestano u čudu uzvikivaše: "Veliki je Bog hrišćanski!“ Pošto obradova majku izvešćem o svojoj pobedi pomoću krsta Hristovoga, on tajno otplovi u Aziju, gde ga episkop kizički Teodosije krsti", piše u žitijama.
Po krštenju zatvorio se u jedan manastir, gde se predao učenju i podvigu. No pred smrt, episkop Teodosije je imao viziju, u kojoj mu je naređeno, da sebi za naslednika rukopoloži Nikona.
Starac Teodosije odmah pozove Nikona i rukopoloži ga za đakona, potom za prezvitera i u episkopa.
"No Božjim Promislom Nikon uskoro dođe u Neapolj gde obrete svoju majku još u životu. Po smrti materinoj on se udalji sa devet učenika, negda ratnih drugova, u Siciliju, i tamo se odade propovedi Jevanđelja".
Međutim, u to vreme bilo je strašno gonjenje hrišćana.
I knez Kvintijan uhvatio je Nikona sa drugovima i stavio ih na velike muke. Njegovih stotinu devedeset učenika i drugova bilo je posečeno. A Nikona je mučitelj vezivao konjma za repove, bacao ga s visoke stene u provaliju, tukao, strugao, no Nikon je sve te muke preživeo. Najzad bi posečen mačem.
Njegovo telo bilo je ostavljeno u polju, da ga ptice pojedu.
"No neko čobanče, s besnim duhom, zakači se i padne na mrtvo telo Hristovog mučenika, i odmah se isceli".
Ovo se brzo pročulo, te hrišćani su došli, uzeli njegovo telo i česno su ga sahranili.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Prema učenju Pravoslavne crkve, ljudska bića su stvorena po Božjoj slici i jedini pravi izvor dostojanstva čoveka je Bog.
Živeo je u vreme cara Konstancija, i trpeo mnogo od Arijevaca. Pročuo se kao veliki revnitelj pravoslavlja.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
Krštenje deteta je prva Sveta tajna u pravoslavnoj crkvi, koja simbolizuje duhovno rođenje, ulazak u crkvenu zajednicu i početak života u Hristu.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Posle teških mučenja, tokom kojih je, kako se navodi u žitiju, anđeo Božji krepio i ublažavao stradanja mučenika, najpre su mačem posečeni Atinogenovi učenici i saslužitelji, a zatim je istom smrću postradao i njihov episkop.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.