Pod vitražnim prozorima, zviždali su i aplaudirali dok su krvoločni, tetovirani rvači padali u ringu i van njega.
U crkvi Svetog Petra u Šipliju, na severu Engleske, okupljeni vernici nisu pratili misu, već meč u rvanju, budući da je ta crkva pristala da se upravo tu održi ovakav događaj.
Pod vitražnim prozorima, zviždali su i aplaudirali dok su krvoločni, tetovirani rvači padali u ringu i van njega.
Ovo je "Crkva rvanja" (Wrestling Church), koju je stvorio Gard Tompson (37) navodeći da je pronašao spas kroz rvanje i Hrista i sada želi da i drugi dožive isto.
Tompson smatra da prepoznatljive ličnosti i iscenirane moralne borbe profesionalnog rvanja prirodno korespondiraju sa hrišćanskom porukom.
- Kada to pojednostavim, radi se o dobru protiv zla. Kada sam postao hrišćanin, počeo sam da gledam svet rvanja kroz hrišćansku prizmu. Počeo sam da vidim Davida i Golijata, Kaina i Avelja... - rekao je Tompson.
U Velikoj Britaniji crkvena prisutnost opada, a prema popisu iz 2021. godine, manje od polovine ljudi u Engleskoj i Velsu smatra sebe hrišćanima. Oni koji se izjašnjavaju kao nereligiozni porasli su sa 25% na 37% u poslednjoj deceniji.
Zbog toga crkve moraju da budu kreativne kako bi opstale.
- Morate da preuzmete neke rizike - rekla je Nataša Tomas, iz te parohije, koja je pristala da ugosti događaje rvanja.
- Nije to crkva kakvu biste očekivali. Nije za svakoga, ali dovodi novu zajednicu, ljude koje obično ne bismo imali.
Na jednom od nedavnih događaja rvanja, skoro 200 ljudi — stariji parovi, tinejdžeri, tetovirani ljubitelji rvanja, roditelji sa decom — stajali su oko ringa postavljenog pod visokim plafonom crkve stare više od 100 godina.
Nakon kratkog obraćanja i molitve od strane Tomasa, počelo je dva sata udaraca, a atmosfera je postala sve živahnija, sa gromoglasnim povicima „Obori ga!“
Neki stariji vernici dobrodošlicu su dali novoj energiji.
- Mislim da je to apsolutno divno - rekla je Kris Mos, koja se u toj crkvi venčala pre 50 godina, dodajući da ovu situaciju ne treba gledati sa predubeđenjima.
Rvanjem do novih vernika
Gard Tompson, poznat u svetu rvanja kao "Gard Angel", stvorio je "Crkvu rvanja" u kojoj spaja svoju strast prema rvanju i veru u Hrista. Rvanje mu je bilo utočište tokom teškog odrastanja, preživljavanja seksualnog zlostavljanja i beskućništva. Inspiraciju je pronašao u poznatim rvačima, koji su mu pomogli da pronađe izlaz iz problema.
Tompson je postao hrišćanin 2011. godine, a prvi događaj "Crkve rvanja" održao je 2022. godine u bivšem noćnom klubu, a zatim se preselio u crkvu Svetog Petra. Pored toga, njegova organizacija nudi treninge rvanja, časove samoobrane za žene, grupnu podršku za mentalno zdravlje muškaraca i obuku za decu.
"Crkva rvanja" je u prvoj godini krtsilo 30 ljudi, a Tompson planira da proširi inicijativu na druge britanske gradove, verujući da će rvanjem privoleti nove vernike da dolaze u crkvu.
U svojim ,,Memoarima” patrijarh Gavrilo Dožić zabeležio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković–Maček (27. marta 1941. godine) i odbačen Trojni pakt.
Estonska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije promenila je naziv u Estonska pravoslavna hrišćanska crkva kako bi izbegla zabranu. Iako je sud potvrdio zakonitost novog imena, vlasti nastavljaju da ograničavaju njeno delovanje, a novi zakon mogao bi ugroziti svešteničku službu i vernike širom zemlje.
Godine 2019, čudo je zabeleženo na praznik svetog Aleksija kada su deca i učitelji iz Centra za rehabilitaciju "Pearl", koji se bavi decom sa autizmom i poremećajem autističnog spektra, posetili Crkvu Svetog Nikole Čudotvorca.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Svetogorski podvižnici i tokom najtoplijih dana biraju jednostavnu hranu iz prirode, a njihov vekovni način ishrane zasniva se na meri, postu i zahvalnosti za Božje darove.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.