SPC danas proslavlja Svetog sveštenomučenika Vasilija Ankirskog.
Živeo je u vreme cara Konstancija, i trpeo mnogo od Arijevaca. Pročuo se kao veliki revnitelj pravoslavlja.
Kada je na presto stupio Julijan Odstupnik, počelo je veliko gonjenje hrišćana. Ovaj svetac javno je govorio o ovoj nečasnoj akciji, i još više utvrđivao svoje ljude u veri.
Zbog toga je završio u tamnici. Kada je novi car Julijan došao u Ankuru, Vasilija su izveli pred cara. On je pokušao da nagovori svetitelja da ostavi Hristovu veru, obećavajući mu veliko bogatstvo i razne počasti.
Sveti Vasilije mu je odgovorio da on veruje u Boga koji je caru dao svo blago i bogatstvo koje poseduje, i da će mu to biti uskoro oduzeto, jer će umreti u ljutim mukama.
Car Julijan se tada opako naljutio na ovog svetitelja i naredio da mu svakoga dana, u sedmici, deru kožu sa leđa. I tako su mu mučitelji radili nekoliko dana.
Kada su ga sedmog dana ponovo izveli pred cara, on je sam odrao deo svoje kože i bacio pred cara, uz reči "Uzmi Julijane jedi, ako ti je takvo jelo slatko, a meni je Hristos život".
Taj događaj se razglasio u narodu i Julijan se od stida sklonio tajno iz Ankire u Antiohiju.
Mučenika Vasilija su nastavili da muče usijanim gvožđem, dok nije predao dušu Gospodu.
Kasnije smo ga prodali i kupili kvad, jer je praktičniji za život ovde u manastiru, kaže Ana uz smešak o sudbini moćne "mašine"!
Ova zabrana je, zapravo, ukorenjena u drevnim crkvenim pravilima.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Prema učenju Pravoslavne crkve, ljudska bića su stvorena po Božjoj slici i jedini pravi izvor dostojanstva čoveka je Bog.