Ova zabrana je, zapravo, ukorenjena u drevnim crkvenim pravilima.
U pravoslavlju postoji praksa koja zabranjuje ženama da ulaze u oltar, ali važno je razumeti da to nije zbog mišljenja da su žene "niže" ili "gore" od muškaraca. Ova zabrana je, zapravo, ukorenjena u drevnim crkvenim pravilima.
Na primer, 9. pravilo Šestog vaseljenskog sabora kaže: "Neka se nikome od laika ne dozvoli da uđe u sveti oltar“, što se odnosilo na sve laike, bez obzira na pol ili starost. Dakle, ni muškarci ni žene nisu smeli da ulaze u oltar, jer je oltar bio prostor rezervisan za sveštenstvo.
Zbog toga što su samo muškarci mogli postati sveštenici, mogućnost da žena uđe u oltar bila je dodatno ograničena.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Oltar, Ilustracija
Međutim, zabrana pristupa oltaru ženama u pravoslavlju nije apsolutna, a to je objasnio Andrej Muzolf, profesor Kijevske duhovne akademije
- Zabrana ulaska ženama u oltar nikako nije apsolutna i kategorična. Tako, na primer, u drugim pomesnim Crkvama, na primer u Rumuniji, postoji takva tradicija da posle osvećenja hrama svi koji se molili, i muškarci i žene, mogu da uđu u oltar, i čak da se poklone Prestolu - kaže on.
I ruska i ukrajinska Crkva ima praksu pristupa žena u oltar.
- Ali, ova praksa je tipična uglavnom za ženske manastire, a u oltar se ne puštaju sve žene, već samo one koje su dostigle određenu starost, kada se završavaju procesi povezani sa mesečnim ciklusom u telu žene - objasnio je on.
Shutterstock/agrofruti
Oltar, Ilustracija
Što se tiče prakse u SPC i tu postoji praksa pristupa žene olataru, ali samo u jednom slučaju.
To je za sajt "Svetosavlje" jednom prilikom objasnio jeromonah Evtimije odgovarajući na pitanje jednog vernika.
- U oltar ne sme ući neposvećeno lice, a ne muško ili žensko. U ženskim manastirima, po naročitom blagoslovu arhijereja, jedna monahinja osvedočena u pobožnom životu i bogobojažljiva može ući u Sveti oltar i to samo da bi održavala čistoću i red u njemu, ništa više - objasnio je on.
Zanimljivo je da ono, za čim većina ljudi juri u ovozemaljskom životu - novac, karijera, bogatstvo – pred smrt postaju nebitni i ostaju daleko u senci stvari koji se najčešće zanemaruju u životu.
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.