Printscreen oca.orgSveti mučenici Hrisant i Darija
Hrisant, prinuđen da se oženi, savetovao je Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 1. aprila proslavljaju Svete mučenike Hrisanta i Dariju i druge s njima.
Sveti mučenik Hrisant bio je sin Polemija, bogataša iz Aleksandrije koji je došao u Rim. Kako je bio visokog roda, Hrisant je završio najveće škole i učio od najučenijih ljudi.
Međutim, svetska mudrost ga je zbunila i ostavila u neizvesnosti, zbog čega je tugovao. Kada je do mladoga Hrisanta došlo Jevanđelje i apostolska dela, pročitavši to Hrisant bi obasjan istinom.
"No on željaše učitelja, i nađe ga u licu nekoga Karpofora, sveštenika, koji ga i nastavi i krsti", piše u žitijama.
To se nije dopalo njegovom ocu, koji je sve pokušao da bi ga odvratio od vere.
Ne uspevši ništa, otac ga je najpre zatvarao sa devojkama. Međutim, Hrisant pobedi samoga sebe i u tome, i održa se u čistoti. Tada ga otac primora da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom.
Printscreen oca.org
Sveti mučenici Hrisant i Darija
Međutim, Hrisant je savetova Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Kada mu je umro otac, Hrisant je počeo slobodno da ispoveda Hrista i živi po hrišćanski, i on i sav dom njegov. U vreme cara Numerijana i on i Darija su strašno mučeni zbog vere.
"No i sam mučitelj Klavdije, videći strpljenje ovih česnih mučenika i čudesa koja se projaviše pri njihovom mučenju, primi veru Hristovu sa celim domom svojim. Zato i Klavdije bi utopljen u vodu, oba sina mu posečena, a žena mu na gubilištu, očitavši molitvu, izdahnu".
Darija toliko bi istrajna u mukama, da neznabošci vikahu: Darija je boginja! Najzad bi naređeno te Hrisanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu. Na tom mestu docnije podiže se crkva.
Blizu toga rova bila je neka pećina, u koju se jednom sabraše neki hrišćani na molitvu i pričešće u spomen svetog mučenika Hrisanta i Darije. Saznavši za ovo, neznabošci navališe te zatvoriše ovu pećinu, i tako su svi hrišćani postradali.
Hrisant i Darija, i ostali s njima, među kojima Diodor sveštenik i Marijan, đakon, postradali su za Hrista u Rimu 283. i 284. godine.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog mučenika Bonifatija po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Obrezanje Gospodnje. Katolici slave blagdan Marije Bogorodice, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.