Printscreen oca.orgSveti mučenici Hrisant i Darija
Hrisant, prinuđen da se oženi, savetovao je Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 1. aprila proslavljaju Svete mučenike Hrisanta i Dariju i druge s njima.
Sveti mučenik Hrisant bio je sin Polemija, bogataša iz Aleksandrije koji je došao u Rim. Kako je bio visokog roda, Hrisant je završio najveće škole i učio od najučenijih ljudi.
Međutim, svetska mudrost ga je zbunila i ostavila u neizvesnosti, zbog čega je tugovao. Kada je do mladoga Hrisanta došlo Jevanđelje i apostolska dela, pročitavši to Hrisant bi obasjan istinom.
"No on željaše učitelja, i nađe ga u licu nekoga Karpofora, sveštenika, koji ga i nastavi i krsti", piše u žitijama.
To se nije dopalo njegovom ocu, koji je sve pokušao da bi ga odvratio od vere.
Ne uspevši ništa, otac ga je najpre zatvarao sa devojkama. Međutim, Hrisant pobedi samoga sebe i u tome, i održa se u čistoti. Tada ga otac primora da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom.
Printscreen oca.org
Sveti mučenici Hrisant i Darija
Međutim, Hrisant je savetova Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Kada mu je umro otac, Hrisant je počeo slobodno da ispoveda Hrista i živi po hrišćanski, i on i sav dom njegov. U vreme cara Numerijana i on i Darija su strašno mučeni zbog vere.
"No i sam mučitelj Klavdije, videći strpljenje ovih česnih mučenika i čudesa koja se projaviše pri njihovom mučenju, primi veru Hristovu sa celim domom svojim. Zato i Klavdije bi utopljen u vodu, oba sina mu posečena, a žena mu na gubilištu, očitavši molitvu, izdahnu".
Darija toliko bi istrajna u mukama, da neznabošci vikahu: Darija je boginja! Najzad bi naređeno te Hrisanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu. Na tom mestu docnije podiže se crkva.
Blizu toga rova bila je neka pećina, u koju se jednom sabraše neki hrišćani na molitvu i pričešće u spomen svetog mučenika Hrisanta i Darije. Saznavši za ovo, neznabošci navališe te zatvoriše ovu pećinu, i tako su svi hrišćani postradali.
Hrisant i Darija, i ostali s njima, među kojima Diodor sveštenik i Marijan, đakon, postradali su za Hrista u Rimu 283. i 284. godine.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Jednostavne loptice od krompira na vodi vekovima krase posne trpeze manastira, a uz domaći paradajz i sveže začinsko bilje postaju pravo iznenađenje – dok u danima kada nije post dobijaju posebnu aromu kada se pospu sirom.
: Na praznik Svete mučenice Jefimije u Kragujevcu, vladika šumadijski istakao je da je radost u Gospodu jača od svake tuge i da tamo gde je radost, tamo je Carstvo nebesko.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 17. četvrtak po Duhovima vodi vernike kroz težinu Hristove patnje, pokazujući kako žrtva na Krstu postaje ključ spasenja za ceo svet.
Jedan od najvećih učitelja Crkve otkriva zašto mrak dolazi kada zatvorimo oči i kako sloboda može da nas vodi ka blaženstvu ili nas ostavi da lutamo bez cilja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Veoma nas raduje što je došao trenutak da možemo javnosti predstaviti ovo prelepo filmsko ostvarenje, na kome smo vredno radili skoro tri godine, istakao je Zoran Ćirić.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Mitropolit zvorničko–tuzlanski pozvao nadležne da odmah reaguju, upozoravajući da pretnje postaju obrazac pritiska na pravoslavnu zajednicu u Federaciji BiH.