Printscreen oca.orgSveti mučenici Hrisant i Darija
Hrisant, prinuđen da se oženi, savetovao je Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 1. aprila proslavljaju Svete mučenike Hrisanta i Dariju i druge s njima.
Sveti mučenik Hrisant bio je sin Polemija, bogataša iz Aleksandrije koji je došao u Rim. Kako je bio visokog roda, Hrisant je završio najveće škole i učio od najučenijih ljudi.
Međutim, svetska mudrost ga je zbunila i ostavila u neizvesnosti, zbog čega je tugovao. Kada je do mladoga Hrisanta došlo Jevanđelje i apostolska dela, pročitavši to Hrisant bi obasjan istinom.
"No on željaše učitelja, i nađe ga u licu nekoga Karpofora, sveštenika, koji ga i nastavi i krsti", piše u žitijama.
To se nije dopalo njegovom ocu, koji je sve pokušao da bi ga odvratio od vere.
Ne uspevši ništa, otac ga je najpre zatvarao sa devojkama. Međutim, Hrisant pobedi samoga sebe i u tome, i održa se u čistoti. Tada ga otac primora da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom.
Printscreen oca.org
Sveti mučenici Hrisant i Darija
Međutim, Hrisant je savetova Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Kada mu je umro otac, Hrisant je počeo slobodno da ispoveda Hrista i živi po hrišćanski, i on i sav dom njegov. U vreme cara Numerijana i on i Darija su strašno mučeni zbog vere.
"No i sam mučitelj Klavdije, videći strpljenje ovih česnih mučenika i čudesa koja se projaviše pri njihovom mučenju, primi veru Hristovu sa celim domom svojim. Zato i Klavdije bi utopljen u vodu, oba sina mu posečena, a žena mu na gubilištu, očitavši molitvu, izdahnu".
Darija toliko bi istrajna u mukama, da neznabošci vikahu: Darija je boginja! Najzad bi naređeno te Hrisanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu. Na tom mestu docnije podiže se crkva.
Blizu toga rova bila je neka pećina, u koju se jednom sabraše neki hrišćani na molitvu i pričešće u spomen svetog mučenika Hrisanta i Darije. Saznavši za ovo, neznabošci navališe te zatvoriše ovu pećinu, i tako su svi hrišćani postradali.
Hrisant i Darija, i ostali s njima, među kojima Diodor sveštenik i Marijan, đakon, postradali su za Hrista u Rimu 283. i 284. godine.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Vozilo će biti uvakufljeno i koristiće se za potrebe Mešihata i službena putovanja njegovih predstavnika, a poznati humanista objasnio je i šta ga je podstaklo na ovakav potez.
Na svečanosti u budvanskom Starom gradu govorio je o njenom mestu u duhovnosti i kulturi, od Miroslavljevog jevanđelja i dela Svetog Save do Njegoša, svetih hramova, pravnih spomenika i velikih srpskih naučnika.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Najpre je bio rimski vojnik zadužen da čuva hrišćanskog zatvorenika, a upravo taj susret doveo ga je do vere zbog koje će kasnije pred carem odbiti da se odrekne Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.