Printscreen oca.orgSveti mučenici Hrisant i Darija
Hrisant, prinuđen da se oženi, savetovao je Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 1. aprila proslavljaju Svete mučenike Hrisanta i Dariju i druge s njima.
Sveti mučenik Hrisant bio je sin Polemija, bogataša iz Aleksandrije koji je došao u Rim. Kako je bio visokog roda, Hrisant je završio najveće škole i učio od najučenijih ljudi.
Međutim, svetska mudrost ga je zbunila i ostavila u neizvesnosti, zbog čega je tugovao. Kada je do mladoga Hrisanta došlo Jevanđelje i apostolska dela, pročitavši to Hrisant bi obasjan istinom.
"No on željaše učitelja, i nađe ga u licu nekoga Karpofora, sveštenika, koji ga i nastavi i krsti", piše u žitijama.
To se nije dopalo njegovom ocu, koji je sve pokušao da bi ga odvratio od vere.
Ne uspevši ništa, otac ga je najpre zatvarao sa devojkama. Međutim, Hrisant pobedi samoga sebe i u tome, i održa se u čistoti. Tada ga otac primora da se oženi neznabožačkom devojkom Darijom.
Printscreen oca.org
Sveti mučenici Hrisant i Darija
Međutim, Hrisant je savetova Dariju da i ona primi veru Hristovu i da žive kao brat i sestra, premda prividno u braku.
Kada mu je umro otac, Hrisant je počeo slobodno da ispoveda Hrista i živi po hrišćanski, i on i sav dom njegov. U vreme cara Numerijana i on i Darija su strašno mučeni zbog vere.
"No i sam mučitelj Klavdije, videći strpljenje ovih česnih mučenika i čudesa koja se projaviše pri njihovom mučenju, primi veru Hristovu sa celim domom svojim. Zato i Klavdije bi utopljen u vodu, oba sina mu posečena, a žena mu na gubilištu, očitavši molitvu, izdahnu".
Darija toliko bi istrajna u mukama, da neznabošci vikahu: Darija je boginja! Najzad bi naređeno te Hrisanta i Dariju zasuše kamenjem u jednom dubokom rovu. Na tom mestu docnije podiže se crkva.
Blizu toga rova bila je neka pećina, u koju se jednom sabraše neki hrišćani na molitvu i pričešće u spomen svetog mučenika Hrisanta i Darije. Saznavši za ovo, neznabošci navališe te zatvoriše ovu pećinu, i tako su svi hrišćani postradali.
Hrisant i Darija, i ostali s njima, među kojima Diodor sveštenik i Marijan, đakon, postradali su za Hrista u Rimu 283. i 284. godine.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Lazarevu subotu i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Veliku subotu, dok Jevreji slave dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.