Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
U pravoslavlju paljenje sveće kada se neko upokoji ima duboko ukorenjeno simboličko značenje. Sveća, kao izvor svetlosti, predstavlja duhovnu svetlost koja pomaže duši preminulog da se usmeri ka večnom životu.
Paljenjem sveće, vernici izražavaju poštovanje prema preminuloj osobi, moleći se za njeno spasenje i večni mir.
Sveća je, dakle, i molitva, ali i znak nade jer u pravoslavnim verovanjima, smrt nije kraj, već prelazak u drugi život. Ona ne samo da osvetljava put duši preminulog već i okuplja zajednicu u zajedničkoj molitvi.
Međutim, u nekim krajevima naše zemlje, prevenstvo u istočnoj Srbiji, običaj je da se kumu, kada se upokojio, ne pali sveća, što nije u skladu s pravoslavnim kanonima.
Shutterstock
Sahrana, Ilustracija
Na ovo je za Religiju.rs ukazao pravoslavni sveštenik koji je dobro upućen u tamošnje običaje i moli ljude da to prestanu da rade.
- Ljudi, iako pravoslavne veroispovesti, tamo kumu ne pale sveću kad umre, uz banalno objašnjenje da se "kumu ne vraća sveća". To oni vezuju za činjenicu da je kum njima držao sveću na venčanju i krštenju, a kada ih pitate kakve to veze ima da oni onda njemu ne pale sveću kad umre, racionalnog objašnjenja nemaju - kaže sveštenik i nastavlja:
Shutterstock/Asia Tsyhankova
Sveća, Ilustracija
- Svim upokojenim se pali sveća, bez izuzetaka. Nema tu kum, brat, otac, majka, komšija... Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu." Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je i malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao - objašnjava sveštenik.
Da bi voda služila za osvećenje i očišćenje, kaže otac Srećko, onih koji je piju ili se krope njome, Crkva priziva blagodat Božiju na vodu i voda dobija silu koja služi za isceljenje duše i tela, kaže sveštenik.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.