Kada se čovek na trenutak zaustavi i utiša ono što ga spolja raznosi, pred njim se otvori prostor u kojem reči vladike Nikolaja Velimirovića ponovo zadobijaju svoju punu snagu. Današnja beseda, namenjena 23. nedelji po Duhovima, ne govori samo o teološkoj istini, već i o unutrašnjem poretku koji se obnavlja čim čovek dopusti Hristu da bude merilo, orijentir i životvorna osovina svega što nosi u sebi. Iz nje se jasno vidi koliko je svako od nas upućen na živu vezu sa Hristom – ne kao uzak dogmatski pojam, već kao glavu koja sabira rasuto, vraća smisao izgubljenom i uspravlja ono što je potonulo.
Beseda o Hristu kao glavi svih svetih
Da se sve ovozglavi u Hristu što je na nebesima i na zemlji! (Ef. 1, 10)
Greh obezumljuje, greh obezglavljuje. Čovek potonuo u grehe i poroke sličan je kokoši kojoj je glava odsečena, te se umirući grčevito koprca i skače tamo-amo. Ceo neznabožni svet pre Hrista Gospoda predstavlja obezglavljenu masu koja u grčevima umire.
Hristos je sastavio odsečenu glavu sa tamnom trupinom i oživeo telo roda čovečjeg. On je glava nebeskog voinstva i On to nikad nije prestajao biti. A kao Tvoračko Slovo Božje, On je bio iznajpre glava svega stvorenog vidljivog sveta, naročito roda čovečjeg. No grehom kao mačem, grešni Adam je odvojio trupinu od glave.
Vaplotivši se na zemlji, Gospod je izmirio nebo i zemlju, spustivši nebo k zemlji i uzdignuvši zemlju k nebu, i sve stavivši pod Svoj um, pod Svoju glavu. Kroz Hrista mi smo izmireni sa Svetom Trojicom, sa angelima Božjim, jedni s drugima i sa stvorenom prirodom oko sebe. Nađena je izgubljena glava i sve se harmonično ustrojilo pod njom.
Mi um Hristov imamo, veli apostol. Što je glava na telesnom čoveku, to je um na čoveku duhovnom, unutrašnjem. Ako smo Hristovi, dakle, treba Hristom kao glavom da mislimo i sudimo – o svemu samo Njime i kroz Njega da mislimo i sudimo. A Njime misleći i sudeći, osetićemo se kao organi jednoga tela sa ostalim ljudima i sa angelima, jednoga tela kome je glava Hristos.
Otuda se razgoreva ljubav naša po Bogu, usiljava vera naša i osvetljava nada naša. Samo zaspalo telo ne oseća vezu sa glavom svojom. Probudimo se, braćo moja, probudimo se za vremena.
Gospode Isuse Hriste, Glavo naša Sveumna, sjedini nas sa Sobom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.
U besedi za 22. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako doći do unutrašnjeg mira i osloboditi se briga.
U besedi za 23. sredu po Duhovima, svetitelj pokazuje da nijedno blago na nebu i zemlji ne može nadmašiti Božju prisutnost i da samo Bog donosi istinsku radost i snagu duši.
U besedi za 23. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svaki čovek, roditelj, trgovac ili radnik može postati svet u svakodnevici i živeti prema pozivu vere.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.