Flekice sa kupusom, nekada nezaobilazne u mnogim domovima, vraćaju se kao lagana i zdrava alternativa teškim slavskim đakonijama – jednostavno i brzo za pripremu.
U mnogim domovima, naročito pred slavu, jela od kupusa nose svoju tihu, ali nepogrešivu utehu – prizivaju miris detinjstva i jednostavnost koja je hranila generacije. Dok se slavska trpeza sprema za veliki dan, a težina pečenja i bogatih slavskih đakonija polako zauzima svoje mesto, staro jelo vojvođanskih baka ponovo se pokazuje kao dragocena mera ravnoteže.
Flekice sa kupusom, skromne po sastavu, a raskošne po blagotvornosti, nude laganiji predah uz mrsnu slavu i podsećaju nas da je ponekad najviše snage upravo u jednostavnim receptima. Ovo nekada omiljeno jelo, gotovo zaboravljeno u žurbi savremenog kuvanja, vraća se na naš sto kao zdrava, brza i pristupačna zamena za sarmu ili podvarak – i kao podsetnik da je blagoslovena trpeza ona koja ne opterećuje telo, nego ga tihim redom hrane darovi prirode.
Sastojci
1 glavica kupusa (1–1,5 kg)
Ulje za prženje
So i biber po ukusu
250 g flekica (testenina kvadratnog oblika 2×2 cm) ili druge kratke testenine
shutterstock.com/Anastasia Kamysheva
Flekice sa kupusom mogu da budu savršena, lagana zamena za slavsku sarmu ili podvarak
Priprema
Dinstajte kupus iseckan na rezance u poklopljenoj posudi, na malo ulja. Dok se dinsta, kupus će pustiti sopstveni sok, pa nije potrebno dodavati vodu. Posolite i pobiberite po ukusu. Kada omekša – otprilike posle dvadesetak minuta - dodajte flekice, odnosno prethodno skuvanu i oceđenu testeninu. na kraju dodajte malo prepržene slanine za bogatiji ukus, ako je slava posna ondaovaj korak izostavite. Sve dobro promešajte i odmah poslužite.
Starinski recept iz vremena kada domaćice pravile đakonije isključivo od prirodnih sastojaka – kremasti sir, mirisna mirođija i nežna šargarepa spajaju se u predjelo koje oduševljava i oči i nepca, idealno za porodicu i goste.
Jednostavan recept koji spaja tradiciju i brzu pripremu, idealan za sve ukućane, uz tajnu dodatne arome koja čini jelo neodoljivim na svakoj pravoslavnoj slavnoj trpezi.
Recept iz "Srbski kuvara" koji kombinuje mirise povrća i začina, idealan za posne dane kada je riba dozvoljena, a svaki zalogaj spaja ukus posta i bogatstvo tradicije.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Andreja Prvozvanog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Svetog mučenika Evstratija. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok su u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Recept iz "Srbski kuvara" koji kombinuje mirise povrća i začina, idealan za posne dane kada je riba dozvoljena, a svaki zalogaj spaja ukus posta i bogatstvo tradicije.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.