Flekice sa kupusom, nekada nezaobilazne u mnogim domovima, vraćaju se kao lagana i zdrava alternativa teškim slavskim đakonijama – jednostavno i brzo za pripremu.
U mnogim domovima, naročito pred slavu, jela od kupusa nose svoju tihu, ali nepogrešivu utehu – prizivaju miris detinjstva i jednostavnost koja je hranila generacije. Dok se slavska trpeza sprema za veliki dan, a težina pečenja i bogatih slavskih đakonija polako zauzima svoje mesto, staro jelo vojvođanskih baka ponovo se pokazuje kao dragocena mera ravnoteže.
Flekice sa kupusom, skromne po sastavu, a raskošne po blagotvornosti, nude laganiji predah uz mrsnu slavu i podsećaju nas da je ponekad najviše snage upravo u jednostavnim receptima. Ovo nekada omiljeno jelo, gotovo zaboravljeno u žurbi savremenog kuvanja, vraća se na naš sto kao zdrava, brza i pristupačna zamena za sarmu ili podvarak – i kao podsetnik da je blagoslovena trpeza ona koja ne opterećuje telo, nego ga tihim redom hrane darovi prirode.
Sastojci
1 glavica kupusa (1–1,5 kg)
Ulje za prženje
So i biber po ukusu
250 g flekica (testenina kvadratnog oblika 2×2 cm) ili druge kratke testenine
shutterstock.com/Anastasia Kamysheva
Flekice sa kupusom mogu da budu savršena, lagana zamena za slavsku sarmu ili podvarak
Priprema
Dinstajte kupus iseckan na rezance u poklopljenoj posudi, na malo ulja. Dok se dinsta, kupus će pustiti sopstveni sok, pa nije potrebno dodavati vodu. Posolite i pobiberite po ukusu. Kada omekša – otprilike posle dvadesetak minuta - dodajte flekice, odnosno prethodno skuvanu i oceđenu testeninu. na kraju dodajte malo prepržene slanine za bogatiji ukus, ako je slava posna ondaovaj korak izostavite. Sve dobro promešajte i odmah poslužite.
Starinski recept iz vremena kada domaćice pravile đakonije isključivo od prirodnih sastojaka – kremasti sir, mirisna mirođija i nežna šargarepa spajaju se u predjelo koje oduševljava i oči i nepca, idealno za porodicu i goste.
Jednostavan recept koji spaja tradiciju i brzu pripremu, idealan za sve ukućane, uz tajnu dodatne arome koja čini jelo neodoljivim na svakoj pravoslavnoj slavnoj trpezi.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.