OTKRIVAMO ZNAČENJE CRKVENIH ČINOVA KOJE MNOGI VERNICI NE ZNAJU: Ko zapravo stoji iza titula patrijarha, mitropolita, đakona…
Iza svečanih odora i crkvenih titula krije se duboko simbolično služenje Bogu i zajednici, staro više od dva milenijuma.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Kada je nastupio pedeseti dan po Pashi, odnosno Vaskrsenju, učenici su bili sabrani na molitvi u Sionskoj gornjoj sobi. I iznenada, nad svakim od njih pojaviše se ognjeni jezici i svi se ispuniše Duhom Svetim. Tim darom primili su sposobnost da govore različitim jezicima. Mnoštvo stranaca koji su se zatekli u Jerusalimu sa čuđenjem je slušalo proste galilejske ribare kako na njihovim maternjim jezicima veličaju velika dela Božja. Posle propovedi apostola Petra, toga dana se krstilo oko tri hiljade ljudi.
Pedesetnica se s pravom smatra „rođendanom“ Crkve. Prvi hrišćani nisu je doživljavali kao ustanovu ili spoljašnju organizaciju, već kao eklesiju – zajednicu sabranih vernih, građana Carstva Božjeg. Bili su sjedinjeni „jednim srcem i jednom dušom“. Sve su imali zajedničko: prodavali su imovinu i delili je onima kojima je bila potrebna. To nije bio društveni ili politički projekat, već svedočanstvo delatne ljubavi koja je prožimala njihovu svakodnevicu.
Središte njihovog života bila je Evharistija, odnosno lomljenje hleba, koju su u početku svakodnevno savršavali po domovima, u ozračju velike duhovne radosti. Iako su se i dalje molili u jerusalimskom hramu, vera u Hrista kao Vaskrsloga Mesiju ubrzo ih je dovela u sukob sa vlastima. Prvi koji je za tu istinu postradao bio je arhiđakon Stefan, koga je razjarena gomila kamenovala.
U pravoslavnim hramovima i danas, na ovaj praznik, podovi i ikone ukrašavaju se zelenim grančicama. Ova tradicija podseća na Mamrijski dub, gde se Bog javio pravednom Avraamu. Grančice simbolizuju život, obnovu i procvat duše pod dejstvom Svetoga Duha, koji u Crkvi neprestano deluje kroz svete tajne već više od dve hiljade godina.
Rođenjem Crkve započela je nova epoha u istoriji spasenja. Apostoli, osnaženi darovima Svetoga Duha, pošli su u propoved po celom svetu. Uprkos surovim progonima rimskih careva, koji su trajali gotovo tri veka, hrišćanstvo nije bilo uništeno. Od dvanaestorice apostola gotovo svi su postradali mučeničkom smrću, osim svetog Jovana Bogoslova, ali je njihovo svedočanstvo postavilo temelje današnjih pravoslavnih pomesnih Crkava širom sveta.
Iza svečanih odora i crkvenih titula krije se duboko simbolično služenje Bogu i zajednici, staro više od dva milenijuma.
Njihove sudbine spoj su posvećenosti, žrtve i istorijskih tragedija koje su obeležile prve vekove hrišćanstva.
U besedi za 27. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako ljubav i prisustvo Hristovo u svakom članu Crkve prožimaju život, pokret i spasenje, a udaljenost od Njega vodi u duhovnu smrt
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.