OTKRIVAMO ZNAČENJE CRKVENIH ČINOVA KOJE MNOGI VERNICI NE ZNAJU: Ko zapravo stoji iza titula patrijarha, mitropolita, đakona…
Iza svečanih odora i crkvenih titula krije se duboko simbolično služenje Bogu i zajednici, staro više od dva milenijuma.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Kada je nastupio pedeseti dan po Pashi, odnosno Vaskrsenju, učenici su bili sabrani na molitvi u Sionskoj gornjoj sobi. I iznenada, nad svakim od njih pojaviše se ognjeni jezici i svi se ispuniše Duhom Svetim. Tim darom primili su sposobnost da govore različitim jezicima. Mnoštvo stranaca koji su se zatekli u Jerusalimu sa čuđenjem je slušalo proste galilejske ribare kako na njihovim maternjim jezicima veličaju velika dela Božja. Posle propovedi apostola Petra, toga dana se krstilo oko tri hiljade ljudi.
Pedesetnica se s pravom smatra „rođendanom“ Crkve. Prvi hrišćani nisu je doživljavali kao ustanovu ili spoljašnju organizaciju, već kao eklesiju – zajednicu sabranih vernih, građana Carstva Božjeg. Bili su sjedinjeni „jednim srcem i jednom dušom“. Sve su imali zajedničko: prodavali su imovinu i delili je onima kojima je bila potrebna. To nije bio društveni ili politički projekat, već svedočanstvo delatne ljubavi koja je prožimala njihovu svakodnevicu.
Središte njihovog života bila je Evharistija, odnosno lomljenje hleba, koju su u početku svakodnevno savršavali po domovima, u ozračju velike duhovne radosti. Iako su se i dalje molili u jerusalimskom hramu, vera u Hrista kao Vaskrsloga Mesiju ubrzo ih je dovela u sukob sa vlastima. Prvi koji je za tu istinu postradao bio je arhiđakon Stefan, koga je razjarena gomila kamenovala.
U pravoslavnim hramovima i danas, na ovaj praznik, podovi i ikone ukrašavaju se zelenim grančicama. Ova tradicija podseća na Mamrijski dub, gde se Bog javio pravednom Avraamu. Grančice simbolizuju život, obnovu i procvat duše pod dejstvom Svetoga Duha, koji u Crkvi neprestano deluje kroz svete tajne već više od dve hiljade godina.
Rođenjem Crkve započela je nova epoha u istoriji spasenja. Apostoli, osnaženi darovima Svetoga Duha, pošli su u propoved po celom svetu. Uprkos surovim progonima rimskih careva, koji su trajali gotovo tri veka, hrišćanstvo nije bilo uništeno. Od dvanaestorice apostola gotovo svi su postradali mučeničkom smrću, osim svetog Jovana Bogoslova, ali je njihovo svedočanstvo postavilo temelje današnjih pravoslavnih pomesnih Crkava širom sveta.
Iza svečanih odora i crkvenih titula krije se duboko simbolično služenje Bogu i zajednici, staro više od dva milenijuma.
Njihove sudbine spoj su posvećenosti, žrtve i istorijskih tragedija koje su obeležile prve vekove hrišćanstva.
U besedi za 27. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako ljubav i prisustvo Hristovo u svakom članu Crkve prožimaju život, pokret i spasenje, a udaljenost od Njega vodi u duhovnu smrt
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Izveštaj Skupštine pravoslavnih episkopa svedoči o snažnom širenju pravoslavnih bogoslužbenih mesta i rastu broja sveštenoslužitelja, uz vidljive promene na verskoj mapi Francuske i izazove koji prate ovaj process.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
Dok pojedini arhijereji otvoreno zagovaraju da žene bogosluže, vladika zvorničko-tuzlanski upozorava da zapadne ideologije i feminizam prete temelju pravoslavnog predanja.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak siropusne sedmice otkriva kako jedan pogled Hristov može osvetliti i najzamračenu dušu, donoseći život i mir.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
U vremenu instant-testa i gotovih mešavina, ovaj recept podseća kako izgleda priprema koja ne zavisi od sata, već od osećaja.