Izveštaj Skupštine pravoslavnih episkopa svedoči o snažnom širenju pravoslavnih bogoslužbenih mesta i rastu broja sveštenoslužitelja, uz vidljive promene na verskoj mapi Francuske i izazove koji prate ovaj process.
Dok se zvona mnogih zapadnoevropskih crkava oglašavaju pred sve manjim brojem vernika, na tlu Francuske tiho, ali postojano niču novi pravoslavni hramovi, a raste i broj sveštenika koji u njima bogosluže. Bez pompe i velikih reči, Pravoslavna crkva u ovoj zemlji beleži zamah koji je, čak i u crkvenim krugovima, iznenadio mnoge.
Skupština pravoslavnih episkopa Franuske objavila je 23. decembra 2025. godine izveštaj koji jasno pokazuje da se pravoslavna prisutnost u Francuskoj tokom poslednjih petnaest godina značajno proširila. Od 2010. do 2024. godine broj pravoslavnih bogoslužbenih mesta porastao je sa 235 na 320, što predstavlja povećanje od gotovo jedne trećine. Još upečatljiviji je podatak o rastu broja sveštenoslužitelja – gotovo 40 odsto više nego pre deceniju i po.
Rast pravoslavnih parohija nasuprot opadanju verske katoličke i protestantske prakse
Ovi brojevi dobijaju punu težinu tek kada se sagledaju u širem kontekstu. Dok se katoličke i protestantske zajednice u Francuskoj suočavaju sa dugotrajnim padom verske prakse i sve ređim prisustvom vernika na bogosluženjima, pravoslavne parohije beleže suprotan tok. Liturgijski život se širi, hramovi se obnavljaju ili grade iznova, a parohijske zajednice dobijaju jasnije i stabilnije obrise.
Kao ključni činilac ovog rasta, izveštaj navodi masovnu imigraciju iz Rumunije nakon pristupanja te zemlje Evropskoj uniji. Rumunska pravoslavna crkvena jurisdikcija danas je najbrojnija u Francuskoj, okupljajući više od trećine svih pravoslavnih parohija, ali i značajan deo monaštva. Sa vernicima su pristigli i sveštenici, uspostavljena je crkvena organizacija, a potreba za bogoslužbenim prostorima neposredno je uticala na širenje pravoslavne crkvene mreže.
Wikipedia/MOSSOT
Hram Svetog Save u Parizu
Bogosluženje na francuskom jeziku i izazovi crkvenog jedinstva
Istovremeno se menja i lice pravoslavlja u Francuskoj. Sve je više parohija u kojima se sveta Liturgija služi u potpunosti ili delimično na francuskom jeziku. Tokom petnaest godina njihov broj porastao je za više od 50 odsto, što svedoči o postupnoj, ali vidljivoj integraciji pravoslavnih zajednica u društveni i kulturni okvir zemlje, ali i o rastu interesovanja domaćeg stanovništva za pravoslavnu duhovnost.
Ipak, rast ne protiče bez unutrašnjih iskušenja. Autori izveštaja ukazuju na dugotrajan problem jurisdikcione razuđenosti, koji i dalje oblikuje pravoslavnu stvarnost u Francuskoj. Pored toga, savremeni geopolitički sukobi ostavljaju vidljiv trag i na crkveni život, dodatno otežavajući pitanje kanonskog jedinstva i zajedničkog svedočenja Crkve.
Uprkos tim izazovima, brojke govore jasno: pravoslavni hramovi u Francuskoj nisu puka statistika, već svedočanstvo živog crkvenog organizma koji se razvija, traži svoje mesto i ispoveda veru u okolnostima koje mu nisu uvek naklonjene. U tišini parohijskih porti, u jezicima koji se prepliću tokom liturgije i u zajednicama koje se okupljaju oko putira, Pravoslavna crkva u Francuskoj ispisuje novo, složeno i nimalo nevažno poglavlje svoje istorije.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Takvih priča ima puno, a među akterima su i programeri koji su napustili velike IT kopmanije i sa porodicom otišli u Rusiju, ali i umetnici koje hrišćanstvo inspiriše.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.