Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.
Tendencija sve češćeg prelaska u pravoslavlje širom Zapada ne ostaje zapisana tek u analizama i statistikama – ona dobija živo lice i ime onda kada se pred svetom Čašom sabere jedanaest ljudi koji, na veliki pravoslavni praznik, u srpskoj svetinji svesno i javno ulaze u Crkvu, kao što se dogodilo u Birmingemu, gde su Britanci primili pavoslavlje u hramu Svetog kneza Lazara.
Na praznik Svetog Andreja Prvozvanog, u Birmingemu se dogodilo nešto što se ne viđa često, ali ostavlja dubok trag: jedanaest Britanaca stupilo je u punoću pravoslavnog života – i to u srpskoj crkvi, u hramu Svetog kneza Lazara, poznatoj Lazarici. Taj liturgijski dan nije zabeležen samo u kalendaru, već i u ličnim istorijama ljudi koji su, posle dugog i svesnog puta, pronašli svoje mesto u Crkvi.
eparhija.uk
Saborno krštenje 11 Britanaca u birmingemskoj Lazarici
Tajna zbog koje Zapad sve češće traži pravoslavlje
Svetu Liturgiju služio je protojerej-stavrofor Nenad Popović, starešina hrama, a već u pastirskoj besedi bilo je jasno da predstoji događaj koji prevazilazi uobičajeni tok bogosluženja. Govoreći o značaju žive i delatne vere, o istrajnosti u duhovnom podvigu i o radosti koju donosi ulazak u punoću crkvenog života kroz svete Tajne, otac Nenad je podsetio da sveta liturgija nije puki obred, već samo srce Crkve – izvor iz koga proističe svaka blagodat.
Posebnu snagu ovom liturgijskom sabranju dalo je krštenje jedanaest oglašenih, koje je obavljeno tokom same svete Liturgije. Nije to bio nagli ili emotivni čin, već kruna jednogodišnje pripreme. Tokom proteklih dvanaest meseci, ovi ljudi su prolazili kroz redovne katihetske pouke, učestvovali u bogosluženjima i polako, ali postojano, sazrevali za odluku koja menja čitav životni tok.
eparhija.uk
Liturgija u birmingemskoj Lazarici
Put koji se ne prelazi preko noći
U skladu sa poretkom pravoslavne crkve, oglašeni su se najpre odrekli satane i svih dela njegovih, potom ispovedili pravoslavnu veru i bili pogruženi u vodu u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Tim činom nisu samo promenili versku pripadnost, već su postali punopravni članovi Tela Hristovog – Crkve. Nakon krštenja, primili su i Svetu tajnu miropomazanja, pečat dara Duha Svetoga, kojim se novokršteni utvrđuju za život u veri.
Vrhunac ovog duhovnog puta dogodio se na kraju svete liturgije, kada su svi novoprosvećeni prvi put pristupili svetoj Čaši i pričestili se Telom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista. Time su, bez ikakvih zadrški, ušli u punoću evharistijskog života, u zajednicu koja se ne gradi rečima, već stvarnim učestvovanjem.
Za parohiju ovaj događaj bio je više od svečanosti – bio je jasno svedočanstvo da pravoslavlje i danas govori razumljivo i privlačno onima koji tragaju za smislom, istinom i duhovnom dubinom. Radost se nije zadržala samo na novokrštenima, već se prelila i na njihove kumove, porodice i čitavu zajednicu, koja je tog dana posvedočila da Crkva ne živi od uspomena, već od ljudi koji joj slobodno i svesno prilaze.
eparhija.uk
Jedanaest Britanaca prešlo u pravslavlje
U tišini birmingemske Lazarice, daleko od velikih političkih i medijskih tema, dogodilo se nešto suštinsko: jedanaest ljudskih biografija dobilo je novu osovinu, a srpska crkva u Britaniji još jednom je potvrdila da ostaje mesto susreta, rasta i preobražaja – za svakoga ko na njena vrata zakuca otvorenog srca.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Donosimo celu molitvu jednom od najvećih starozavetnih proroka, kome se pravoslavni vernici vekovima obraćaju tražeći pokajanje, duhovno ukrepljenje, očuvanje vere, ali i Božiju zaštitu od suše, oluja, bolesti i drugih nevolja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
U kragujevačkom hramu Svete Petke, mitropolit šumadijski govorio je o značenju liturgijskog poziva „U miru Gospodu se pomolimo“ i podsetio da bez mira sa Bogom nema ni istinskog zajedništva sa bližnjima.
Na liturgijskom slavlju u vojnom hramu Svetog apostola Marka episkop vojni Dositej govorio je o vrlinama svetog vladara i objasnio zašto njegov život i danas ostaje uzor onima koji čuvaju narod, mir i slobodu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Biblijski opis ognjenih kola i uznesenja velikog starozavetnog proroka vekovima privlači pažnju vernika: kakvo je to "nebo", gde se nalazi raj i zašto Crkva ovaj događaj vidi kao praobraz Hristovog Vaznesenja?
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Iliju – Ilindan po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana. Katolička crkva obeležava Gospu od anđela, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog podvižnika upozorava na opasnost navike i rasutih misli tokom molitve, podsećajući vernike da se prava molitva rađa tek kada u njoj učestvuju i um i duša.