Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.
Tendencija sve češćeg prelaska u pravoslavlje širom Zapada ne ostaje zapisana tek u analizama i statistikama – ona dobija živo lice i ime onda kada se pred svetom Čašom sabere jedanaest ljudi koji, na veliki pravoslavni praznik, u srpskoj svetinji svesno i javno ulaze u Crkvu, kao što se dogodilo u Birmingemu, gde su Britanci primili pavoslavlje u hramu Svetog kneza Lazara.
Na praznik Svetog Andreja Prvozvanog, u Birmingemu se dogodilo nešto što se ne viđa često, ali ostavlja dubok trag: jedanaest Britanaca stupilo je u punoću pravoslavnog života – i to u srpskoj crkvi, u hramu Svetog kneza Lazara, poznatoj Lazarici. Taj liturgijski dan nije zabeležen samo u kalendaru, već i u ličnim istorijama ljudi koji su, posle dugog i svesnog puta, pronašli svoje mesto u Crkvi.
eparhija.uk
Saborno krštenje 11 Britanaca u birmingemskoj Lazarici
Tajna zbog koje Zapad sve češće traži pravoslavlje
Svetu Liturgiju služio je protojerej-stavrofor Nenad Popović, starešina hrama, a već u pastirskoj besedi bilo je jasno da predstoji događaj koji prevazilazi uobičajeni tok bogosluženja. Govoreći o značaju žive i delatne vere, o istrajnosti u duhovnom podvigu i o radosti koju donosi ulazak u punoću crkvenog života kroz svete Tajne, otac Nenad je podsetio da sveta liturgija nije puki obred, već samo srce Crkve – izvor iz koga proističe svaka blagodat.
Posebnu snagu ovom liturgijskom sabranju dalo je krštenje jedanaest oglašenih, koje je obavljeno tokom same svete Liturgije. Nije to bio nagli ili emotivni čin, već kruna jednogodišnje pripreme. Tokom proteklih dvanaest meseci, ovi ljudi su prolazili kroz redovne katihetske pouke, učestvovali u bogosluženjima i polako, ali postojano, sazrevali za odluku koja menja čitav životni tok.
eparhija.uk
Liturgija u birmingemskoj Lazarici
Put koji se ne prelazi preko noći
U skladu sa poretkom pravoslavne crkve, oglašeni su se najpre odrekli satane i svih dela njegovih, potom ispovedili pravoslavnu veru i bili pogruženi u vodu u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Tim činom nisu samo promenili versku pripadnost, već su postali punopravni članovi Tela Hristovog – Crkve. Nakon krštenja, primili su i Svetu tajnu miropomazanja, pečat dara Duha Svetoga, kojim se novokršteni utvrđuju za život u veri.
Vrhunac ovog duhovnog puta dogodio se na kraju svete liturgije, kada su svi novoprosvećeni prvi put pristupili svetoj Čaši i pričestili se Telom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista. Time su, bez ikakvih zadrški, ušli u punoću evharistijskog života, u zajednicu koja se ne gradi rečima, već stvarnim učestvovanjem.
Za parohiju ovaj događaj bio je više od svečanosti – bio je jasno svedočanstvo da pravoslavlje i danas govori razumljivo i privlačno onima koji tragaju za smislom, istinom i duhovnom dubinom. Radost se nije zadržala samo na novokrštenima, već se prelila i na njihove kumove, porodice i čitavu zajednicu, koja je tog dana posvedočila da Crkva ne živi od uspomena, već od ljudi koji joj slobodno i svesno prilaze.
eparhija.uk
Jedanaest Britanaca prešlo u pravslavlje
U tišini birmingemske Lazarice, daleko od velikih političkih i medijskih tema, dogodilo se nešto suštinsko: jedanaest ljudskih biografija dobilo je novu osovinu, a srpska crkva u Britaniji još jednom je potvrdila da ostaje mesto susreta, rasta i preobražaja – za svakoga ko na njena vrata zakuca otvorenog srca.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jerusalimska patrijaršija tvrdi da je crkvena imovina u Silvanu nezakonito zauzeta i upozorava da bi slučaj mogao da ugrozi prava hrišćanskih zajednica u Svetoj zemlji.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Ubrzan tempo života, stalni pritisci, neizvesnost i preopterećenost dovode do toga da mnogi žive sa osećajem unutrašnje napetosti, umora i gubitka unutrašnjeg mira.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
U autorskom tekstu verskog analitičara Bogdana Despotovića, koji prenosimo u celosti, analiziraju se okolnosti incidenta u Atini, reakcija Aleksandrijske crkve i moguće posledice po njen ugled.
Zadužbina kralja Stefana Dečanskog sačuvala je gotovo netaknut izgled, jedinstven freskopis i dokumente koji otkrivaju kako je izgledao život u srednjovekovnoj Srbiji.