Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.
Tendencija sve češćeg prelaska u pravoslavlje širom Zapada ne ostaje zapisana tek u analizama i statistikama – ona dobija živo lice i ime onda kada se pred svetom Čašom sabere jedanaest ljudi koji, na veliki pravoslavni praznik, u srpskoj svetinji svesno i javno ulaze u Crkvu, kao što se dogodilo u Birmingemu, gde su Britanci primili pavoslavlje u hramu Svetog kneza Lazara.
Na praznik Svetog Andreja Prvozvanog, u Birmingemu se dogodilo nešto što se ne viđa često, ali ostavlja dubok trag: jedanaest Britanaca stupilo je u punoću pravoslavnog života – i to u srpskoj crkvi, u hramu Svetog kneza Lazara, poznatoj Lazarici. Taj liturgijski dan nije zabeležen samo u kalendaru, već i u ličnim istorijama ljudi koji su, posle dugog i svesnog puta, pronašli svoje mesto u Crkvi.
eparhija.uk
Saborno krštenje 11 Britanaca u birmingemskoj Lazarici
Tajna zbog koje Zapad sve češće traži pravoslavlje
Svetu Liturgiju služio je protojerej-stavrofor Nenad Popović, starešina hrama, a već u pastirskoj besedi bilo je jasno da predstoji događaj koji prevazilazi uobičajeni tok bogosluženja. Govoreći o značaju žive i delatne vere, o istrajnosti u duhovnom podvigu i o radosti koju donosi ulazak u punoću crkvenog života kroz svete Tajne, otac Nenad je podsetio da sveta liturgija nije puki obred, već samo srce Crkve – izvor iz koga proističe svaka blagodat.
Posebnu snagu ovom liturgijskom sabranju dalo je krštenje jedanaest oglašenih, koje je obavljeno tokom same svete Liturgije. Nije to bio nagli ili emotivni čin, već kruna jednogodišnje pripreme. Tokom proteklih dvanaest meseci, ovi ljudi su prolazili kroz redovne katihetske pouke, učestvovali u bogosluženjima i polako, ali postojano, sazrevali za odluku koja menja čitav životni tok.
eparhija.uk
Liturgija u birmingemskoj Lazarici
Put koji se ne prelazi preko noći
U skladu sa poretkom pravoslavne crkve, oglašeni su se najpre odrekli satane i svih dela njegovih, potom ispovedili pravoslavnu veru i bili pogruženi u vodu u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Tim činom nisu samo promenili versku pripadnost, već su postali punopravni članovi Tela Hristovog – Crkve. Nakon krštenja, primili su i Svetu tajnu miropomazanja, pečat dara Duha Svetoga, kojim se novokršteni utvrđuju za život u veri.
Vrhunac ovog duhovnog puta dogodio se na kraju svete liturgije, kada su svi novoprosvećeni prvi put pristupili svetoj Čaši i pričestili se Telom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista. Time su, bez ikakvih zadrški, ušli u punoću evharistijskog života, u zajednicu koja se ne gradi rečima, već stvarnim učestvovanjem.
Za parohiju ovaj događaj bio je više od svečanosti – bio je jasno svedočanstvo da pravoslavlje i danas govori razumljivo i privlačno onima koji tragaju za smislom, istinom i duhovnom dubinom. Radost se nije zadržala samo na novokrštenima, već se prelila i na njihove kumove, porodice i čitavu zajednicu, koja je tog dana posvedočila da Crkva ne živi od uspomena, već od ljudi koji joj slobodno i svesno prilaze.
eparhija.uk
Jedanaest Britanaca prešlo u pravslavlje
U tišini birmingemske Lazarice, daleko od velikih političkih i medijskih tema, dogodilo se nešto suštinsko: jedanaest ljudskih biografija dobilo je novu osovinu, a srpska crkva u Britaniji još jednom je potvrdila da ostaje mesto susreta, rasta i preobražaja – za svakoga ko na njena vrata zakuca otvorenog srca.
Rođen kao Johen Bunge, odrastao bez žive vere, danas živi povučeno u italijanskom delu Švajcarske, noseći u sebi put koji je započeo među ratnim zgarištima i rimskim katakombama.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Sveštenik iz Krefelda svedoči o mladima koji napuštaju duhovnu neizvesnost i prihvataju veru sa jasnim pravilima, liturgijskim životom i nepromenjenim učenjem koje im donosi sigurnost i smisao.
Vernici prikupljaju 90.000 evra za nekadašnju kapelu kod Korka koja bi postala drugo stalno bogoslužbeno mesto Srpske pravoslavne crkve na irskom ostrvu.
Liturgija pred moštima Svetog Nikolaja obeležena je dodelom crkvenih odlikovanja, osvećenjem novog duhovno-kulturnog doma i porukama patrijarha o veri, isceljenju i duhovnoj obnovi čoveka.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.