NJEGA JE MAJKA OD BOGA IZMOLILA I ON JE ZA NJEGA GLAVU DAO: Sutra slavimo Prepodobnomučenika Stefana Novog
Prema predanju, još i pre rođenja Svetog prepodobnomučenika Stefana, znalo se da će reč biti o posebnom i bogougodnom čoveku.
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Patapija.
Prepodobni Patapije je hrišćanski svetitelj. Rođen je u Tivi Misirskoj, u hrišćanskoj porodici, u VII veku.
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
"No kada se dobrodetelj njegova proču među ljudima, počeše mu ljudi dolaziti i od njega utehu svojim mukama tražiti. Bojeći se slave ljudske, koja um ljudski pomračava i od Boga odvaja, Patapije pobeže iz pustinje u Carigrad", piše u žitijama.
Mislio je, naime, da će se lakše u gradu sakriti od ljudi, nego u pustinji.
Blizu crkve Vlaherne u Carigradu napravio je sebi kolibu, i tu, zatvoren i nepoznat ljudima, nastavio je isposnički podvig.
"No svetlost se ne da skriti. Neki dečko, slep od rođenja, vođen Promislom Božjim, dođe svetom Patapiju i zamoli ga za molitvu Bogu, da bi progledao i video tvar Božju, te još većma Boga proslavio. Smilovao se Patapije na stradalnika, pomoli se Bogu i dečko progleda".
Čudo se pročulo po gradu i ljudi su pohrlili k njemu za lek, utehu ili pouku. Jednog znamenitog čoveka iscelio je od vodene bolesti prekrstivši ga krstom i pomazavši ga jelejem.
Jednoga mladića oslobodio je od duha koji ga je dugo mučio i to tako što ga je napravio znak krsta rukom po vazduhu. Ženu koja je imala ranu na grudima, ispunjenu crvima, prekrsti i učini je zdravom.
I mnoga druga čudesa projavi Sveti Patapije sve molitvom, imenom Hristovim i krsnim znamenjem.
Upokojio se u dubokoj starosti.
Prema predanju, još i pre rođenja Svetog prepodobnomučenika Stefana, znalo se da će reč biti o posebnom i bogougodnom čoveku.
Mošti mu otkrivene u vreme Teodosija Velikog.
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Između mnogih drugih čudotvornih i dobrih dela, prvi je uredio čin bogosluženja po manastirima, poznat pod imenom čina Jerusalimske crkve.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Imao je i nekoliko viđenja Presvete Bogorodice.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Smisao i značaj ovog praznika, dana koji povezuje Vaskrsenje i dolazak Svetog Duha, objašnjava teolog Branislav Ilić.
Suočen sa Dioklecijanom i smrtnim kaznama, Sveti velikomučenik Georgije je izabrao put koji ga je pretvorio u jednu od najmoćnijih figura hrišćanske tradicije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Georgija – Đurđevdan po starom i Svetog Jova po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Irineja Sremskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.