NJEGA JE MAJKA OD BOGA IZMOLILA I ON JE ZA NJEGA GLAVU DAO: Sutra slavimo Prepodobnomučenika Stefana Novog
Prema predanju, još i pre rođenja Svetog prepodobnomučenika Stefana, znalo se da će reč biti o posebnom i bogougodnom čoveku.
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Prepodobnog Patapija.
Prepodobni Patapije je hrišćanski svetitelj. Rođen je u Tivi Misirskoj, u hrišćanskoj porodici, u VII veku.
Rano je uvideo i prezreo sujetu ovozemaljskog sveta i rešio da se udalji u pustinju Misirsku, gde se predao molitvama.
"No kada se dobrodetelj njegova proču među ljudima, počeše mu ljudi dolaziti i od njega utehu svojim mukama tražiti. Bojeći se slave ljudske, koja um ljudski pomračava i od Boga odvaja, Patapije pobeže iz pustinje u Carigrad", piše u žitijama.
Mislio je, naime, da će se lakše u gradu sakriti od ljudi, nego u pustinji.
Blizu crkve Vlaherne u Carigradu napravio je sebi kolibu, i tu, zatvoren i nepoznat ljudima, nastavio je isposnički podvig.
"No svetlost se ne da skriti. Neki dečko, slep od rođenja, vođen Promislom Božjim, dođe svetom Patapiju i zamoli ga za molitvu Bogu, da bi progledao i video tvar Božju, te još većma Boga proslavio. Smilovao se Patapije na stradalnika, pomoli se Bogu i dečko progleda".
Čudo se pročulo po gradu i ljudi su pohrlili k njemu za lek, utehu ili pouku. Jednog znamenitog čoveka iscelio je od vodene bolesti prekrstivši ga krstom i pomazavši ga jelejem.
Jednoga mladića oslobodio je od duha koji ga je dugo mučio i to tako što ga je napravio znak krsta rukom po vazduhu. Ženu koja je imala ranu na grudima, ispunjenu crvima, prekrsti i učini je zdravom.
I mnoga druga čudesa projavi Sveti Patapije sve molitvom, imenom Hristovim i krsnim znamenjem.
Upokojio se u dubokoj starosti.
Prema predanju, još i pre rođenja Svetog prepodobnomučenika Stefana, znalo se da će reč biti o posebnom i bogougodnom čoveku.
Mošti mu otkrivene u vreme Teodosija Velikog.
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Između mnogih drugih čudotvornih i dobrih dela, prvi je uredio čin bogosluženja po manastirima, poznat pod imenom čina Jerusalimske crkve.
Kao episkop Amvrosije je utvrdio pravoslavnu veru, potisnuo jeretike, ukrasio crkve, napisao mnoge poučne knjige...
Prorok Sofonija je govorio hrabro protiv verskog i moralnog otpadništva svojih sunarodnika i protiv idolopoklonstva, koje je čak ušlo i u Sveti hram.
Dve stotine godina posle proroka Jone, prorekao propast Niniviji.
Svi postradali samo zato što su verovali u Hrista.
Kao episkop Amvrosije je utvrdio pravoslavnu veru, potisnuo jeretike, ukrasio crkve, napisao mnoge poučne knjige...
I dalje misleći da je u pitanju sveti zadatak, trgovci iz Barija su na silu oteli mošti i krenuli put Italije.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.
U besedi za 28. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas ka širem smislu Božjeg stvaranja, u kojem ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Amvrosija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Ignjatija Bogonosca. Katolici su u trećoj nedelji Adventa i slave Svetog Zefirina. Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnim molitvama.