KO JE IZABRAN ZA 12. APOSTOLA POSLE JUDINE IZDAJE: Evo zbog čega se njegovo ime samo jednom pominje u Svetom pismu
Bio je među Hristovim učenicima, a zatim je kockom izabran da zauzme mesto izdajnika Jude.
Bio je među Hristovim učenicima, a zatim je kockom izabran da zauzme mesto izdajnika Jude.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu 9. sedmice po Duhovima podseća na trenutak Preobraženja kada su učenici videli nebesku slavu Gospodnju i čuli glas Oca koji potvrđuje božansko sinovstvo Hristovo
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
Dok su propovedali Jevanđelje, prolazili su kroz tamnice, mučenja i smrt, a sudbine pojedinih Hristovih učenika i danas bude divljenje i nevericu.
Deset dana po Vaznesenju Gospodnjem u Jerusalimu se začuo huk silnoga vihora. Silazak Svetoga Duha preobrazio je uplašene učenike u neustrašive apostole i označio rođenje Crkve.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
U besedi za 33. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da neznatne brige i sitni luksuzi često odvlače pažnju od onoga što je istinski važno.
Zivotni put Svetog Andreja galilejskog ribara do mučenika na krstu u obliku slova X, obeležio je hrišćanstvo od Svete zemlje do obala Crnog mora.
Od jevanđeljskog simbola i hrišćanskih običaja do saveta iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. godine – kako je jedna namirnica postala tiha spona vere, prirode i svakodnevice pravoslavnih vernika.
Njihove sudbine spoj su posvećenosti, žrtve i istorijskih tragedija koje su obeležile prve vekove hrišćanstva.
Sveti apostol Jakov bio je sin Zavedejev i brat Svetog apostola Jovana Bogoslova.
Za sredu pete sedmice po Vaskrsu ruski svetitelj u svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini piše o odgovornosti sveštenstva, duhovnoj gladi naroda i tišini koja ne sme postati pravilo
U tišini hramova, na Veliki četvrtak, dan kada je Hristos oprao noge apostolima, u manastirima i sabornim crkvama vrši se duboko simboličan čin koji menja ljudsku predstavu o moći — čin ljubavi koja se izražava delima, a ne rečima.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, za subotu pete sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik ostavlja snažno duhovno svedočanstvo o trenutku kada vera postaje lična, duboka i neuzdrmana — trenutku koji preobražava čitav život verujućeg čoveka.
Ova poznata izreka, proizašla iz biblijske priče, ne samo da oslikava ljudsku sklonost ka skepticizmu, već i otkriva duboku potragu za verom i razumevanjem, podsećajući nas na borbu između vere i nepoverenja koje nas sve dotiče.
Život ovog hrabrog svedoka Hristove vere, ispunjen mučeništvom i ljubavlju prema Gospodu, danas služi kao inspiracija i podsećanje na snagu istinske pobožnosti.
U svojoj knjizi, za četvrtu subotu posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik ističe da je potrebno odlučno se odvojiti od svega što nas vezuje za zemlju i pripremiti se na razna stradanja ili krst. Tako opremljeni, možemo slediti Gospoda.
Broj trinaest, koji se često smatra nesrećnim u nekim kulturama, u veri Hristovoj ima potpuno drugačije značenje, a u apostolskom krugu nosi duboku simboliku i duhovnu poruku koja nadilazi vekove.
Na Petrovdan, episkop valjevski služio je liturgiju povodom slave crkve u selu Stave nadomak Valjeva, a posle blagosiljanja slavskih darova održao je nadahnutu besedu.
Brat apostola Jakova i sin Josifa drvodelje propovedao je Jevanđelje širom Judeje, Samarije, Sirije i drugih regiona, a njegovo mučeništvo ostaje svedočanstvo nepokolebljive predanosti Hristu.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.