NA VELIKI ČETVRTAK SE U PRAVOSLAVNIM HRAMOVIMA PERU NOGE: Jeromonah Jovan otkriva zašto se ovaj čin kod nas obnavlja tek sada, posle šest vekova (VIDEO)
U tišini hramova, na Veliki četvrtak, dan kada je Hristos oprao noge apostolima, u manastirima i sabornim crkvama vrši se duboko simboličan čin koji menja ljudsku predstavu o moći — čin ljubavi koja se izražava delima, a ne rečima.
Veliki četvrtak u pravoslavnom kalendaru nosi duboku svetlost Tajne večere i neopisivu dubinu Hristovog služenja. Dok se u hramovima čitaju Jevanđelja o poslednjim časovima života Gospoda Isusa Hrista na zemlji, u pojedinim manastirima i sabornim crkvama oživljava se jedan od najpotresnijih obreda Crkve — pranje nogu.
Upravo na ovaj dan, Gospod i Učitelj, Tvorac neba i zemlje, kleči pred svojim učenicima i pere im noge. Taj čin, koji svet ne bi očekivao od Cara, zauvek je izmenio merila veličine. Hristos pokazuje da je istinska sila u smirenju, a ljubav u služenju. „Ako vam ja, Gospod i Učitelj, oprah noge, dužni ste i vi jedan drugome prati noge“, zapisao je apostol Jovan, svedok tog svetog trenutka.
Schutterstock godongphoto
Freska sa prikazom čina kada je Isus Hristos oprao noge apostolima
U tom duhu, i danas, na Veliki četvrtak, arhijereji i igumani u pojedinim pravoslavnim sredinama vrše ovaj duboko simboličan čin. U tišini hrama, pred sabranim narodom, oni peru noge dvanaestorici sveštenika, monaha ili vernika, u znak sećanja na Dvanaest apostola. Obred prati čitanje jevanđelja, molitve se tiho uznose, a svaki pokret svedoči: ljubav se ne izgovara — ona se živi.
Iako se ne vrši u svim hramovima, ovaj čin je obnovljen u manastirima poput Svete Trojice u Stanjevićima, gde je 2018. godine, posle više od šest vekova, ponovo oživljena praksa ovog sveštenog obreda.
Jeromonah Jovan Šljivančanin, sabrat manastira Stanjevići, svedoči o značaju obnove ove bogoslužbene prakse:
- To je čin koji je propisan i koji je ušao u crkvenu praksu pre 2000 godina, od samog početka crkveno-bogoslužbenog života. Mi smo dobili blagoslov od mitropolita Amfilohija i imamo sreću i čast da smo u Crnoj Gori obnovili ovu praksu posle pauze još od početka turskih osvajanja, kada je bio zamro crkveni život.
Ovaj čin se vrši u kontinuitetu kroz vekove tamo gde nije bilo velikog stradanja. Dakle, u Rusiji ovaj čin se vrši u kontinuitetu. Ranije se vršio svuda širom vaseljene, naravno i na Zapadu. U Rusiji, gde je bio taj kontinuitet — osim u vreme 70 godina boljševičke vlasti — taj čin se sačuvao. U drugim delovima pravoslavne hrišćanske vaseljene, nažalost, zbog arapskog i turskog osvajanja, on je zamro - rekao je jeromonah Jovan.
Schutterstock Dmitrydesign
Freska sa prikazom čina kada je Isus Hristos oprao noge apostolima
Veliki četvrtak poziva sve pravoslavne hrišćane da se, kroz molitvu, pokajanje i ljubav, priključe Hristu u Njegovom putu ka Krstu. A obred pranja nogu, ma koliko retko viđen, ostaje kao živo sećanje na Njegovu poslednju lekciju: da je najveći među nama onaj koji umiva noge drugima.
Manastir Svetog Onufrija u Jablečnoj, koji čuva čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, mogao bi se naći van teritorije Poljske ukoliko reka Bug promeni tok — nadležne službe pokušavaju da spreče istorijski presedan na granici dve države.
Čovek koji se slučajno zatekao pored deponije reagovao je u presudnom trenutku i na taj način spasao dete, dok nadležni pokušavaju da razjasne okolnosti koje su dovele do ovog uznemirujućeg događaja.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
U besedi za petak prve sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto Hristove reči o prvima i poslednjima razotkrivaju zabludu o uspehu, časti i moći i pokazuju po čemu se čovek zaista prepoznaje pred Bogom.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.