NA VELIKI ČETVRTAK SE U PRAVOSLAVNIM HRAMOVIMA PERU NOGE: Jeromonah Jovan otkriva zašto se ovaj čin kod nas obnavlja tek sada, posle šest vekova (VIDEO)
U tišini hramova, na Veliki četvrtak, dan kada je Hristos oprao noge apostolima, u manastirima i sabornim crkvama vrši se duboko simboličan čin koji menja ljudsku predstavu o moći — čin ljubavi koja se izražava delima, a ne rečima.
Veliki četvrtak u pravoslavnom kalendaru nosi duboku svetlost Tajne večere i neopisivu dubinu Hristovog služenja. Dok se u hramovima čitaju Jevanđelja o poslednjim časovima života Gospoda Isusa Hrista na zemlji, u pojedinim manastirima i sabornim crkvama oživljava se jedan od najpotresnijih obreda Crkve — pranje nogu.
Upravo na ovaj dan, Gospod i Učitelj, Tvorac neba i zemlje, kleči pred svojim učenicima i pere im noge. Taj čin, koji svet ne bi očekivao od Cara, zauvek je izmenio merila veličine. Hristos pokazuje da je istinska sila u smirenju, a ljubav u služenju. „Ako vam ja, Gospod i Učitelj, oprah noge, dužni ste i vi jedan drugome prati noge“, zapisao je apostol Jovan, svedok tog svetog trenutka.
Schutterstock godongphoto
Freska sa prikazom čina kada je Isus Hristos oprao noge apostolima
U tom duhu, i danas, na Veliki četvrtak, arhijereji i igumani u pojedinim pravoslavnim sredinama vrše ovaj duboko simboličan čin. U tišini hrama, pred sabranim narodom, oni peru noge dvanaestorici sveštenika, monaha ili vernika, u znak sećanja na Dvanaest apostola. Obred prati čitanje jevanđelja, molitve se tiho uznose, a svaki pokret svedoči: ljubav se ne izgovara — ona se živi.
Iako se ne vrši u svim hramovima, ovaj čin je obnovljen u manastirima poput Svete Trojice u Stanjevićima, gde je 2018. godine, posle više od šest vekova, ponovo oživljena praksa ovog sveštenog obreda.
Jeromonah Jovan Šljivančanin, sabrat manastira Stanjevići, svedoči o značaju obnove ove bogoslužbene prakse:
- To je čin koji je propisan i koji je ušao u crkvenu praksu pre 2000 godina, od samog početka crkveno-bogoslužbenog života. Mi smo dobili blagoslov od mitropolita Amfilohija i imamo sreću i čast da smo u Crnoj Gori obnovili ovu praksu posle pauze još od početka turskih osvajanja, kada je bio zamro crkveni život.
Ovaj čin se vrši u kontinuitetu kroz vekove tamo gde nije bilo velikog stradanja. Dakle, u Rusiji ovaj čin se vrši u kontinuitetu. Ranije se vršio svuda širom vaseljene, naravno i na Zapadu. U Rusiji, gde je bio taj kontinuitet — osim u vreme 70 godina boljševičke vlasti — taj čin se sačuvao. U drugim delovima pravoslavne hrišćanske vaseljene, nažalost, zbog arapskog i turskog osvajanja, on je zamro - rekao je jeromonah Jovan.
Schutterstock Dmitrydesign
Freska sa prikazom čina kada je Isus Hristos oprao noge apostolima
Veliki četvrtak poziva sve pravoslavne hrišćane da se, kroz molitvu, pokajanje i ljubav, priključe Hristu u Njegovom putu ka Krstu. A obred pranja nogu, ma koliko retko viđen, ostaje kao živo sećanje na Njegovu poslednju lekciju: da je najveći među nama onaj koji umiva noge drugima.
Manastir Svetog Onufrija u Jablečnoj, koji čuva čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, mogao bi se naći van teritorije Poljske ukoliko reka Bug promeni tok — nadležne službe pokušavaju da spreče istorijski presedan na granici dve države.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
Zaupokojenom liturgijom i opelom u manastiru u Gornjem Dragljevcu ispraćen protojerej Bogdan Stjepanović; beseda jeromonaha Nikolaja obeležila oproštajnu službu.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.