PRIDRŽAVAJTE SE OVIH 10 SAVETA I NE BRINITE ZA MIRNU BUDUĆNOST: Sveti Filaret Moskovski otkriva put do spokojnog života
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Ponekad jedan nepromišljen gest ostavlja trag dublji nego što očekujemo. Sveti Jovan Kronštatski podseća nas da svaka reč i svako delo imaju svoj odjek, ne samo u životima drugih, već i u nama samima. Njegove pouke ne opominju površno, već nas uče da pažljivo nosimo teret sopstvenog srca.
– Sečivo bola koje nehotice zariješ u tuđe srce, ući će i u tvoje srce, po strogom zakonu uzvraćanja po delima našim: kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti (Mt. 7, 2). Ako ne želiš bol, ne nanosi ga drugome – govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
U pravoslavnom razumevanju života, zakon uzvraćanja nije kazna, već ogledalo unutrašnjeg sveta. Pouka Svetog Jovana Kronštatskog podseća nas da su svaka naša reč i delo odraz srca, i da samo kroz pažljivo i milosrdno življenje možemo sačuvati mir sa sobom i sa Bogom. Njegove reči i danas odzvanjaju kao tihi poziv na smirenje i hrabrost da pre nego što povredimo – pogledamo u sopstvenu dubinu.

Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 259 (3,17-25; 4,1)
17. I sve što god činite rečju ili delom, sve činite u ime Gospoda Isusa Hrista, zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega. 18. Žene, pokoravajte se svojim muževima, kao što dolikuje u Gospodu. 19. Muževi, ljubite žene vaše i ne srdite se na njih. 20. Deco, slušajte roditelje svoje u svemu, jer je ovo ugodno Gospodu. 21. Ocevi, ne razdražujte dece vaše, da ne klonu duhom.
22. Robovi, budite poslušni u svemu vašim gospodarima po telu, ne radeći samo pritvorno kao da ljudima ugađate, nego u prostoti srca, bojeći se Boga. 23. I sve što god činite, od srca činite, kao Gospodu, a ne kao ljudima, 24. znajući da ćete od Gospoda primiti kao nagradu nasledstvo, jer Gospodu Hristu služite. 25. A koji čini nepravdu, primiće što je skrivio, i ne gleda se ko je ko. 1. Gospodari, pravdu i jednakost ukazujte robovima, znajući da i vi imate Gospoda na nebesima.
Jevanđelje po Luki, začalo 47. (9,44-50)
44. stavite vi u uši svoje ove reči: „Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudi.” 45. A oni ne razumevahu ovu reč; jer beše sakrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se da ga zapitaju za ovu reč. 46. A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći. 47. A Isus znajući pomisao srca njihova, uze dete i postavi ga kraj sebe, 48. I reče im: „Koji primi ovo dete u ime moje, mene prima; a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao; jer koji je najmanji među svima vama, taj je veliki.”
49. A Jovan odgovarajući reče: „Nastavniče, videsmo jednoga gde imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.” 50. I reče mu Isus: „Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.”
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava da osuda sputava dušu, dok sažaljenje vraća život – poruka koja pogađa svakog čoveka.
Reči ruskog svetitelja nude neočekivano jednostavan odgovor onima koje pritiskaju misli, nemir i osećaj da im je duša postala tesna.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Da biste se oslobodili straha, govorio je otac Teognost, treba imati veru, veru ne samo u Boga, jer i demoni veruju i drhte.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.