PRIDRŽAVAJTE SE OVIH 10 SAVETA I NE BRINITE ZA MIRNU BUDUĆNOST: Sveti Filaret Moskovski otkriva put do spokojnog života
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Svetitelj i pisac iz 19. veka uči nas da bol koji nanosimo drugima ne ostaje samo kod njih, već se vraća u našu dušu – i da samo pažljivo življenje donosi istinski mir.
Ponekad jedan nepromišljen gest ostavlja trag dublji nego što očekujemo. Sveti Jovan Kronštatski podseća nas da svaka reč i svako delo imaju svoj odjek, ne samo u životima drugih, već i u nama samima. Njegove pouke ne opominju površno, već nas uče da pažljivo nosimo teret sopstvenog srca.
– Sečivo bola koje nehotice zariješ u tuđe srce, ući će i u tvoje srce, po strogom zakonu uzvraćanja po delima našim: kakvom merom merite, onakvom će vam se meriti (Mt. 7, 2). Ako ne želiš bol, ne nanosi ga drugome – govorio je Sveti Jovan Kronštatski.
U pravoslavnom razumevanju života, zakon uzvraćanja nije kazna, već ogledalo unutrašnjeg sveta. Pouka Svetog Jovana Kronštatskog podseća nas da su svaka naša reč i delo odraz srca, i da samo kroz pažljivo i milosrdno življenje možemo sačuvati mir sa sobom i sa Bogom. Njegove reči i danas odzvanjaju kao tihi poziv na smirenje i hrabrost da pre nego što povredimo – pogledamo u sopstvenu dubinu.

Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 259 (3,17-25; 4,1)
17. I sve što god činite rečju ili delom, sve činite u ime Gospoda Isusa Hrista, zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega. 18. Žene, pokoravajte se svojim muževima, kao što dolikuje u Gospodu. 19. Muževi, ljubite žene vaše i ne srdite se na njih. 20. Deco, slušajte roditelje svoje u svemu, jer je ovo ugodno Gospodu. 21. Ocevi, ne razdražujte dece vaše, da ne klonu duhom.
22. Robovi, budite poslušni u svemu vašim gospodarima po telu, ne radeći samo pritvorno kao da ljudima ugađate, nego u prostoti srca, bojeći se Boga. 23. I sve što god činite, od srca činite, kao Gospodu, a ne kao ljudima, 24. znajući da ćete od Gospoda primiti kao nagradu nasledstvo, jer Gospodu Hristu služite. 25. A koji čini nepravdu, primiće što je skrivio, i ne gleda se ko je ko. 1. Gospodari, pravdu i jednakost ukazujte robovima, znajući da i vi imate Gospoda na nebesima.
Jevanđelje po Luki, začalo 47. (9,44-50)
44. stavite vi u uši svoje ove reči: „Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudi.” 45. A oni ne razumevahu ovu reč; jer beše sakrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se da ga zapitaju za ovu reč. 46. A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći. 47. A Isus znajući pomisao srca njihova, uze dete i postavi ga kraj sebe, 48. I reče im: „Koji primi ovo dete u ime moje, mene prima; a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao; jer koji je najmanji među svima vama, taj je veliki.”
49. A Jovan odgovarajući reče: „Nastavniče, videsmo jednoga gde imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.” 50. I reče mu Isus: „Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.”
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Veliki duhovnik 20. veka upozorava da osuda sputava dušu, dok sažaljenje vraća život – poruka koja pogađa svakog čoveka.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Jednostavna, ali moćna pouka svetogorskog starca otkriva kako reći istinu bez da povrediš, i zašto iskrenost postaje put duhovnog rasta.
Jedna osobina drži dušu otvorenom za Božji dar, a njeno zanemarivanje donosi unutrašnji nemir.
U besedi za 28. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas ka širem smislu Božjeg stvaranja, u kojem ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Amvrosija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Ignjatija Bogonosca. Katolici su u trećoj nedelji Adventa i slave Svetog Zefirina. Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnim molitvama.
Jednostavna, ali moćna pouka svetogorskog starca otkriva kako reći istinu bez da povrediš, i zašto iskrenost postaje put duhovnog rasta.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.