Manastir Svetog Onufrija u Jablečnoj, koji čuva čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, mogao bi se naći van teritorije Poljske ukoliko reka Bug promeni tok — nadležne službe pokušavaju da spreče istorijski presedan na granici dve države.
U srcu Evrope, na samoj granici između dve države, priroda ispisuje neobično poglavlje istorije.
Reka Bug, vekovni svedok susreta naroda i vera, lagano menja svoj tok — i tom tihom, ali snažnom silom, može da izmeni sudbinu jednog od najstarijih pravoslavnih svetinja u Poljskoj.
Vlasti u Poljskoj izražavaju zabrinutost da bi manastir Svetog Onufrija u Jablečnoj, koji od 15. veka čuva pravoslavnu veru i tradiciju na istoku zemlje, mogao vremenom da se nađe van granica države, ukoliko reka nastavi da pomera svoje korito prema Belorusiji.
Nacionalna uprava za vode Poljske najavila je hitan projekat ojačavanja obala reke Bug, u pokušaju da zaustavi prirodnu eroziju tla. Iako je oštećenje trenutno udaljeno oko kilometar od manastira, stručnjaci upozoravaju da bi voda mogla da pronađe nove puteve kroz okolna mrtvaja i izoluje manastirski kompleks.
- Hipotetički, ako se tok reke promeni, manastir bi mogao biti fizički odvojen od teritorije Poljske - izjavio je Tomaš Makovski iz lokalne kancelarije Poljskih voda.
Prema predanju, upravo reka Bug je odigrala ključnu ulogu u nastanku ovog manastira — na njenim vodama doplutala je ikona Svetog Onufrija, što je protumačeno kao znak s neba i razlog da baš tu nikne svetinja.
MrMR/Shutterstock
Manastir Svetog Onufrija
Iako su vlasti uverene da trenutna situacija ne predstavlja neposrednu opasnost po temelje manastira, pitanje granice i nadležnosti postaje složenije u svetlu prirodnih promena. Dodatnu zabrinutost izaziva i spor oko uzroka erozije — dok zvanične službe govore o prirodnim procesima, ekolozi ukazuju na posledice nedavne seče šuma radi postavljanja elektronskih sistema za nadzor granice.
Manastir Svetog Onufrija, smešten između Terespola i Kodena, jedan je od retkih pravoslavnih manastira u Poljskoj koji nikada nije menjao pripadnost. U burnim vremenima Unije u Brestu bio je stub duhovnog otpora, a tokom 17. veka u njemu je boravio i episkop helmijski. Početkom 20. veka, u manastiru je živelo 80 monaha, radilo pet škola, ambulanta i velika ekonomija.
Danas, ovaj sveti hram čuva dve velike svetinje: Jablečansku ikonu Presvete Bogorodice i čudotvornu ikonu Svetog Onufrija, čiji dolazak rekom Bug i dalje inspiriše vernike.
U vremenu kada granice postaju krhke, a priroda pokazuje svoju nepredvidivost, ovaj manastir ostaje postojan kao duhovna tačka oslonca i tiho podsećanje da svetinje ne priznaju političke granice, već žive u srcima onih koji u njih veruju.
Dok džihadisti nemilosrdno uništavaju crkve i ubijaju čitave porodice, međunarodna zajednica okreće glavu. Pravoslavni patrijarsi Sirije dižu glas protiv tragedije koja preti da izbriše vekovno prisustvo hrišćana na Bliskom istoku, ali da li iko sluša?
Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
Tokom liturgije u manastiru Gavrilovo, duhovnom centru brčanskog kraja, mitropolit zvorničko-tuzlanski istakao je važnost manastira kao prostora Božijeg prisustva i snage molitve.
Ovaj znameniti trenutak označava završetak još jednog ključnog koraka u izgradnji Nacionalne katedrale Spasenja naroda, čija posvećenost dolazi kao svetionik vere za sve rumunske vernike.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.