Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
Na obalama Sredozemlja, među palmama i plavetnilom, raste jedna duhovna oaza — parohija Svetog arhangela Mihaila Srpske pravoslavne crkve u Palmi de Majorki. Dok milioni turista svake godine dolaze na ovo ostrvo u potrazi za odmorom i lepotom prirode, sve veći broj pravoslavnih vernika pronalazi ovde ono najdragocenije — utehu u veri i dom molitve.
U petu nedelju Velikog posta, posvećenu velikoj pokajnici i svetiteljki Mariji Egipćanki, ovo letovalište omiljeno i među Srbima obasjano je još jednom svetlošću istine — jer je upravo te nedelje vladika Justin, episkop pariski i zapadnoevropski, služio svetu liturgiju u parohiji Svetog arhangela Mihaila, okupljajući vernike iz svih krajeva sveta.
U duhu prazničnog sabranja i molitve, vladika Justin odlikovao je dugogodišnjeg paroha, oca Mikela Ortegu, činom protosinđela — čime je još jednom potvrđena odanost i predanost čoveka koji već više od dve decenije s ljubavlju i verom vodi ovu zajednicu kroz izazove i radosti duhovnog života.
Parohija je osnovana 2000. godine, kada je u Hostalu Major, u mestu Kalo San Vinćens, osveštana prva pravoslavna kapela na ostrvu. Tada su se desetine vernika, sa suzama u očima, sabrale oko oltara, svesne da prisustvuju početku nečega svetog.
– Ovim činom trebalo je da ova kapela, koja je pod jurisdikcijom Srpske patrijaršije, dobije zvaničan status – govorio je tada otac Mikel, nadajući se pristupačnijem prostoru koji će jednoga dana postati pravi hram — dom Božiji na ovom španskom ostrvu.
Danas, više od dve decenije kasnije, parohija je postala duhovno središte zajednice koju čine Srbi, Rusi, Rumuni, Bugari, Moldavci i mnogi drugi pravoslavni vernici — kako stalni stanovnici, tako i oni koji ovde dolaze privremeno, bilo zbog posla, bilo zbog odmora. Na Majorki danas živi više od 15.000 pravoslavnih vernika, a njihov broj neprestano raste. Kapela u Palmi de Majorki postala je mesto molitve, krštenja, venčanja, ispovesti i liturgija — mesto susreta sa Bogom.
I dok se zlatne plaže Majorke pune smehom i šapatom turista, u tišini pravoslavne kapele odzvanja drevna pesma: „Pomiluj me, Bože, po velikoj milosti svojoj...“ — jer duhovni život ne zna za granice, ne poznaje strane jezike ni nacije, već okuplja sve koji traže Istinu.
Parohija Svetog arhangela Mihaila nije samo crkva — to je živa zajednica. To je most koji spaja Istok i Zapad, more i nebo, zemaljsko i nebesko. A liturgija vladike Justina, služena baš u srcu ove popularne destinacije, potvrđuje ono što verni već odavno znaju — da pravoslavlje, i na najudaljenijim mestima, nosi plamen svetlosti Hristove ljubavi.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
U duhovnom utočištu Srba iz parohije štutgardske, mitropolit Grigorije je u besedi pozivao vernike da postanu „hleb Božiji“ – simbol ljubavi i služenja
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
Posle istupa načelnika Odeljenja bezbednosti u Beranama Željka Babovića, Eparhija tvrdi da je javnost dovedena u zabludu, detaljno objašnjava šta se zaista dogodilo u Manastiru Đurđevi Stupovi i ukazuje na širi problem bezbednosti građana.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U strahu od nove državne podele i potrage za sigurnim osloncem, deo stanovnika dalmatinskog ostrva prešao je u pravoslavnu veru, što je pokrenulo niz reakcija, sukoba i dugotrajan proces koji će se završiti tek posle Drugog svetskog rata.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.