Na sunčanoj Palma de Majorki, omiljenoj destinaciji mnogih Srba, okupljaju se i oni koji traže više od odmora - pravoslavni vernici sa svih strana sveta nalaze duhovni mir u parohiji Svetog arhangela Mihaila.
Na obalama Sredozemlja, među palmama i plavetnilom, raste jedna duhovna oaza — parohija Svetog arhangela Mihaila Srpske pravoslavne crkve u Palmi de Majorki. Dok milioni turista svake godine dolaze na ovo ostrvo u potrazi za odmorom i lepotom prirode, sve veći broj pravoslavnih vernika pronalazi ovde ono najdragocenije — utehu u veri i dom molitve.
U petu nedelju Velikog posta, posvećenu velikoj pokajnici i svetiteljki Mariji Egipćanki, ovo letovalište omiljeno i među Srbima obasjano je još jednom svetlošću istine — jer je upravo te nedelje vladika Justin, episkop pariski i zapadnoevropski, služio svetu liturgiju u parohiji Svetog arhangela Mihaila, okupljajući vernike iz svih krajeva sveta.
U duhu prazničnog sabranja i molitve, vladika Justin odlikovao je dugogodišnjeg paroha, oca Mikela Ortegu, činom protosinđela — čime je još jednom potvrđena odanost i predanost čoveka koji već više od dve decenije s ljubavlju i verom vodi ovu zajednicu kroz izazove i radosti duhovnog života.
Parohija je osnovana 2000. godine, kada je u Hostalu Major, u mestu Kalo San Vinćens, osveštana prva pravoslavna kapela na ostrvu. Tada su se desetine vernika, sa suzama u očima, sabrale oko oltara, svesne da prisustvuju početku nečega svetog.
– Ovim činom trebalo je da ova kapela, koja je pod jurisdikcijom Srpske patrijaršije, dobije zvaničan status – govorio je tada otac Mikel, nadajući se pristupačnijem prostoru koji će jednoga dana postati pravi hram — dom Božiji na ovom španskom ostrvu.
Danas, više od dve decenije kasnije, parohija je postala duhovno središte zajednice koju čine Srbi, Rusi, Rumuni, Bugari, Moldavci i mnogi drugi pravoslavni vernici — kako stalni stanovnici, tako i oni koji ovde dolaze privremeno, bilo zbog posla, bilo zbog odmora. Na Majorki danas živi više od 15.000 pravoslavnih vernika, a njihov broj neprestano raste. Kapela u Palmi de Majorki postala je mesto molitve, krštenja, venčanja, ispovesti i liturgija — mesto susreta sa Bogom.
I dok se zlatne plaže Majorke pune smehom i šapatom turista, u tišini pravoslavne kapele odzvanja drevna pesma: „Pomiluj me, Bože, po velikoj milosti svojoj...“ — jer duhovni život ne zna za granice, ne poznaje strane jezike ni nacije, već okuplja sve koji traže Istinu.
Parohija Svetog arhangela Mihaila nije samo crkva — to je živa zajednica. To je most koji spaja Istok i Zapad, more i nebo, zemaljsko i nebesko. A liturgija vladike Justina, služena baš u srcu ove popularne destinacije, potvrđuje ono što verni već odavno znaju — da pravoslavlje, i na najudaljenijim mestima, nosi plamen svetlosti Hristove ljubavi.
U atmosferi molitve i jedinstva, episkop pariski i zapadnoevropski služio je liturgiju u parohiji Svetog Dimitrija, donoseći vernicima duhovnu utehu i snagu daleko od otadžbine.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
U duhovnom utočištu Srba iz parohije štutgardske, mitropolit Grigorije je u besedi pozivao vernike da postanu „hleb Božiji“ – simbol ljubavi i služenja
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Monah otkriva recept iz svog „Svetogorskog kuvara“ – jednostavan, aromatičan hleb s maslinama i paprikom, koji od običnog obroka pravi malu meditaciju u vašoj kuhinji i unosi duh Hilandara u dom.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Episkop Justin je služio liturgiju u novoosnovanoj parohiji, koja je tom prilikom obeležila svoju prvu slavu, uz radost parohijana zbog mogućnosti da na ovaj način očuvaju pravoslavnu tradiciju u rasejanju.
Jerej Srpske pracvoslavne crkve govori kako se od nekoliko porodica u Madridu stiglo do stotina vernika, zašto Španci ostaju do kraja pravoslavne liturgije i kako izgleda vera daleko od kuće.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.