Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Na mnogim krštenjima, tiho i gotovo neprimetno, ponavlja se isto pitanje: zašto majka stoji po strani dok joj dete prima Svetu tajnu krštenja? U nekim hramovima joj se čak i danas savetuje da ne prisustvuje obredu. Verovanje je rašireno, ali odgovor Crkve je jasan. Na dilemu koja decenijama opstaje u narodu odgovara protojerej Vladimir Pučkov.
– Suočili ste se sa nekanonskom tradicijom koje se, iz nepoznatog razloga, još uvek drže na pojedinim parohijama – naglašava otac Vladimir već na početku. Njegove reči bez okolišanja razgraničavaju ono što pripada veri od onoga što je nastalo iz straha, navike i pogrešnih tumačenja.
U crkvenim knjigama i predanju, kaže on, ne postoji ni trag zabrane prisustva majke.
– Majka sme da prisustvuje krštenju svog deteta. Ni u bogoslužbenom ustavu, niti u crkvenom predanju ne postoji osnov za zabranu prisustva majke na krštenju deteta.
Drugim rečima, sve što se danas često predstavlja kao "pravilo", u suštini nema uporište ni u jednom zvaničnom crkvenom izvoru.
Printscreen/Youtube/Вінницька Єпархія УПЦ
Protojerej Vladimir Pučkov
Kako je nastao pogrešan običaj
Otac Vladimir zatim podseća na istorijski kontekst koji je često pogrešno tumačen. U prošlim vekovima, objašnjava on, posleporađajno krvarenje bilo je stvaran zdravstveni i higijenski rizik.
– Razumljivo je da su pre vek i po ili dva, uobičajena postporođajna krvarenja onemogućavala boravak žene u hramu neposredno posle porođaja.
Ali razlog nije bio duhovne, već isključivo praktične prirode.
Zabluda o "nečistoći" i poštovanje svetinje
Posebno je važno razjasniti jednu od najčešćih zabluda – onu o "nečistoći“. Protojerej Vladimir Pučkov to izričito odbacuje: majka nije smatrana nečistom. Problem je bio u mogućnosti da dođe do prosipanja krvi u hramu, što je, prema crkvenim pravilima, nedopustivo.
– Hram se oskrnavljuje prosipanjem bilo kakve krvi (čak i ako se neko samo poseče na prst) i tada podleže ponovnom osvećenju.
pexels
Sveta tajna krštelja
Savremeni uslovi i jasan stav Crkve
U tom svetlu, i boravak žene u hramu bio je procenjivan isključivo prema realnim okolnostima. Kada bi krvarenje prestalo, nije postojala nikakva prepreka da majka dođe u crkvu i prisustvuje krštenju deteta – čak ni u starim vremenima. Danas, sa savremenim higijenskim sredstvima, taj rizik je praktično uklonjen. Kako zaključuje otac Vladimir, rizik da dođe do prosipanja krvi u hramu – bilo posle porođaja, bilo tokom mesečnog ciklusa – sveden je na nulu.
Zato je zaključak jasan i jednoznačan:
– Majka deteta može da ulazi u hram i da prisustvuje Krštenju, bez obzira na to koliko je dana prošlo od porođaja.
Pred nama je, zapravo, ogledalo odnosa prema veri: da li ćemo se oslanjati na neproverene predaje koje su se prenosile s kolena na koleno ili ćemo pogled uperiti u učenje Crkve. Krštenje je rođenje za večnost, trenutak u kojem se dete uvodi u život vere. U tom času majci ne pripada mesto iza vrata, već pored čeda koje je donela na svet. Jer ono što se u hramu zbiva nije razlog za odsustvo, već poziv na prisustvo.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.