Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Na mnogim krštenjima, tiho i gotovo neprimetno, ponavlja se isto pitanje: zašto majka stoji po strani dok joj dete prima Svetu tajnu krštenja? U nekim hramovima joj se čak i danas savetuje da ne prisustvuje obredu. Verovanje je rašireno, ali odgovor Crkve je jasan. Na dilemu koja decenijama opstaje u narodu odgovara protojerej Vladimir Pučkov.
– Suočili ste se sa nekanonskom tradicijom koje se, iz nepoznatog razloga, još uvek drže na pojedinim parohijama – naglašava otac Vladimir već na početku. Njegove reči bez okolišanja razgraničavaju ono što pripada veri od onoga što je nastalo iz straha, navike i pogrešnih tumačenja.
U crkvenim knjigama i predanju, kaže on, ne postoji ni trag zabrane prisustva majke.
– Majka sme da prisustvuje krštenju svog deteta. Ni u bogoslužbenom ustavu, niti u crkvenom predanju ne postoji osnov za zabranu prisustva majke na krštenju deteta.
Drugim rečima, sve što se danas često predstavlja kao "pravilo", u suštini nema uporište ni u jednom zvaničnom crkvenom izvoru.
Printscreen/Youtube/Вінницька Єпархія УПЦ
Protojerej Vladimir Pučkov
Kako je nastao pogrešan običaj
Otac Vladimir zatim podseća na istorijski kontekst koji je često pogrešno tumačen. U prošlim vekovima, objašnjava on, posleporađajno krvarenje bilo je stvaran zdravstveni i higijenski rizik.
– Razumljivo je da su pre vek i po ili dva, uobičajena postporođajna krvarenja onemogućavala boravak žene u hramu neposredno posle porođaja.
Ali razlog nije bio duhovne, već isključivo praktične prirode.
Zabluda o "nečistoći" i poštovanje svetinje
Posebno je važno razjasniti jednu od najčešćih zabluda – onu o "nečistoći“. Protojerej Vladimir Pučkov to izričito odbacuje: majka nije smatrana nečistom. Problem je bio u mogućnosti da dođe do prosipanja krvi u hramu, što je, prema crkvenim pravilima, nedopustivo.
– Hram se oskrnavljuje prosipanjem bilo kakve krvi (čak i ako se neko samo poseče na prst) i tada podleže ponovnom osvećenju.
pexels
Sveta tajna krštelja
Savremeni uslovi i jasan stav Crkve
U tom svetlu, i boravak žene u hramu bio je procenjivan isključivo prema realnim okolnostima. Kada bi krvarenje prestalo, nije postojala nikakva prepreka da majka dođe u crkvu i prisustvuje krštenju deteta – čak ni u starim vremenima. Danas, sa savremenim higijenskim sredstvima, taj rizik je praktično uklonjen. Kako zaključuje otac Vladimir, rizik da dođe do prosipanja krvi u hramu – bilo posle porođaja, bilo tokom mesečnog ciklusa – sveden je na nulu.
Zato je zaključak jasan i jednoznačan:
– Majka deteta može da ulazi u hram i da prisustvuje Krštenju, bez obzira na to koliko je dana prošlo od porođaja.
Pred nama je, zapravo, ogledalo odnosa prema veri: da li ćemo se oslanjati na neproverene predaje koje su se prenosile s kolena na koleno ili ćemo pogled uperiti u učenje Crkve. Krštenje je rođenje za večnost, trenutak u kojem se dete uvodi u život vere. U tom času majci ne pripada mesto iza vrata, već pored čeda koje je donela na svet. Jer ono što se u hramu zbiva nije razlog za odsustvo, već poziv na prisustvo.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Hramovi širom zemlje otvaraju vrata vernicima koji se okupljaju da se prisete prvih hrišćana, učestvuju u vodoosvećenju i potvrde svoj duhovni put kroz post i molitvu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Krstovdan po starom kalendaru i Svetog Atanasija Velikog po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Margarete Ugarske, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
U istom datumu susreću se priča o čaši otrova koja nije naudila i praznik koji priprema verne za Bogojavljenje – a iza toga stoji poruka koja se tiče svakog čoveka.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.