Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Na mnogim krštenjima, tiho i gotovo neprimetno, ponavlja se isto pitanje: zašto majka stoji po strani dok joj dete prima Svetu tajnu krštenja? U nekim hramovima joj se čak i danas savetuje da ne prisustvuje obredu. Verovanje je rašireno, ali odgovor Crkve je jasan. Na dilemu koja decenijama opstaje u narodu odgovara protojerej Vladimir Pučkov.
– Suočili ste se sa nekanonskom tradicijom koje se, iz nepoznatog razloga, još uvek drže na pojedinim parohijama – naglašava otac Vladimir već na početku. Njegove reči bez okolišanja razgraničavaju ono što pripada veri od onoga što je nastalo iz straha, navike i pogrešnih tumačenja.
U crkvenim knjigama i predanju, kaže on, ne postoji ni trag zabrane prisustva majke.
– Majka sme da prisustvuje krštenju svog deteta. Ni u bogoslužbenom ustavu, niti u crkvenom predanju ne postoji osnov za zabranu prisustva majke na krštenju deteta.
Drugim rečima, sve što se danas često predstavlja kao "pravilo", u suštini nema uporište ni u jednom zvaničnom crkvenom izvoru.
Printscreen/Youtube/Вінницька Єпархія УПЦ
Protojerej Vladimir Pučkov
Kako je nastao pogrešan običaj
Otac Vladimir zatim podseća na istorijski kontekst koji je često pogrešno tumačen. U prošlim vekovima, objašnjava on, posleporađajno krvarenje bilo je stvaran zdravstveni i higijenski rizik.
– Razumljivo je da su pre vek i po ili dva, uobičajena postporođajna krvarenja onemogućavala boravak žene u hramu neposredno posle porođaja.
Ali razlog nije bio duhovne, već isključivo praktične prirode.
Zabluda o "nečistoći" i poštovanje svetinje
Posebno je važno razjasniti jednu od najčešćih zabluda – onu o "nečistoći“. Protojerej Vladimir Pučkov to izričito odbacuje: majka nije smatrana nečistom. Problem je bio u mogućnosti da dođe do prosipanja krvi u hramu, što je, prema crkvenim pravilima, nedopustivo.
– Hram se oskrnavljuje prosipanjem bilo kakve krvi (čak i ako se neko samo poseče na prst) i tada podleže ponovnom osvećenju.
pexels
Sveta tajna krštelja
Savremeni uslovi i jasan stav Crkve
U tom svetlu, i boravak žene u hramu bio je procenjivan isključivo prema realnim okolnostima. Kada bi krvarenje prestalo, nije postojala nikakva prepreka da majka dođe u crkvu i prisustvuje krštenju deteta – čak ni u starim vremenima. Danas, sa savremenim higijenskim sredstvima, taj rizik je praktično uklonjen. Kako zaključuje otac Vladimir, rizik da dođe do prosipanja krvi u hramu – bilo posle porođaja, bilo tokom mesečnog ciklusa – sveden je na nulu.
Zato je zaključak jasan i jednoznačan:
– Majka deteta može da ulazi u hram i da prisustvuje Krštenju, bez obzira na to koliko je dana prošlo od porođaja.
Pred nama je, zapravo, ogledalo odnosa prema veri: da li ćemo se oslanjati na neproverene predaje koje su se prenosile s kolena na koleno ili ćemo pogled uperiti u učenje Crkve. Krštenje je rođenje za večnost, trenutak u kojem se dete uvodi u život vere. U tom času majci ne pripada mesto iza vrata, već pored čeda koje je donela na svet. Jer ono što se u hramu zbiva nije razlog za odsustvo, već poziv na prisustvo.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Podrhtavanje tla jačine 5,2 stepena pogodio je područje Prokopija na Eviji, poznato po svetinji Svetog Jovana Rusa. Potres je prekinuo crkveni obred, oštetio kuće i prodavnice i izazvao veliku uznemirenost među stanovnicima.
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.