Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Na mnogim krštenjima, tiho i gotovo neprimetno, ponavlja se isto pitanje: zašto majka stoji po strani dok joj dete prima Svetu tajnu krštenja? U nekim hramovima joj se čak i danas savetuje da ne prisustvuje obredu. Verovanje je rašireno, ali odgovor Crkve je jasan. Na dilemu koja decenijama opstaje u narodu odgovara protojerej Vladimir Pučkov.
– Suočili ste se sa nekanonskom tradicijom koje se, iz nepoznatog razloga, još uvek drže na pojedinim parohijama – naglašava otac Vladimir već na početku. Njegove reči bez okolišanja razgraničavaju ono što pripada veri od onoga što je nastalo iz straha, navike i pogrešnih tumačenja.
U crkvenim knjigama i predanju, kaže on, ne postoji ni trag zabrane prisustva majke.
– Majka sme da prisustvuje krštenju svog deteta. Ni u bogoslužbenom ustavu, niti u crkvenom predanju ne postoji osnov za zabranu prisustva majke na krštenju deteta.
Drugim rečima, sve što se danas često predstavlja kao "pravilo", u suštini nema uporište ni u jednom zvaničnom crkvenom izvoru.
Printscreen/Youtube/Вінницька Єпархія УПЦ
Protojerej Vladimir Pučkov
Kako je nastao pogrešan običaj
Otac Vladimir zatim podseća na istorijski kontekst koji je često pogrešno tumačen. U prošlim vekovima, objašnjava on, posleporađajno krvarenje bilo je stvaran zdravstveni i higijenski rizik.
– Razumljivo je da su pre vek i po ili dva, uobičajena postporođajna krvarenja onemogućavala boravak žene u hramu neposredno posle porođaja.
Ali razlog nije bio duhovne, već isključivo praktične prirode.
Zabluda o "nečistoći" i poštovanje svetinje
Posebno je važno razjasniti jednu od najčešćih zabluda – onu o "nečistoći“. Protojerej Vladimir Pučkov to izričito odbacuje: majka nije smatrana nečistom. Problem je bio u mogućnosti da dođe do prosipanja krvi u hramu, što je, prema crkvenim pravilima, nedopustivo.
– Hram se oskrnavljuje prosipanjem bilo kakve krvi (čak i ako se neko samo poseče na prst) i tada podleže ponovnom osvećenju.
pexels
Sveta tajna krštelja
Savremeni uslovi i jasan stav Crkve
U tom svetlu, i boravak žene u hramu bio je procenjivan isključivo prema realnim okolnostima. Kada bi krvarenje prestalo, nije postojala nikakva prepreka da majka dođe u crkvu i prisustvuje krštenju deteta – čak ni u starim vremenima. Danas, sa savremenim higijenskim sredstvima, taj rizik je praktično uklonjen. Kako zaključuje otac Vladimir, rizik da dođe do prosipanja krvi u hramu – bilo posle porođaja, bilo tokom mesečnog ciklusa – sveden je na nulu.
Zato je zaključak jasan i jednoznačan:
– Majka deteta može da ulazi u hram i da prisustvuje Krštenju, bez obzira na to koliko je dana prošlo od porođaja.
Pred nama je, zapravo, ogledalo odnosa prema veri: da li ćemo se oslanjati na neproverene predaje koje su se prenosile s kolena na koleno ili ćemo pogled uperiti u učenje Crkve. Krštenje je rođenje za večnost, trenutak u kojem se dete uvodi u život vere. U tom času majci ne pripada mesto iza vrata, već pored čeda koje je donela na svet. Jer ono što se u hramu zbiva nije razlog za odsustvo, već poziv na prisustvo.
Nakon godinu dana pripreme i učešća na bogosluženjima mladi ljudi iz Holandije kršteni su i miropomazani u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, potvrđujući da sve više Evropljana traži mir i istinu u pravoslavlju.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Muškarac iz Londona izgubio život tokom verskog obreda u Birmingemu, dok se pastorka suočava sa optužbom i otvaraju pitanja o bezbednosti i odgovornosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.