Duhovna riznica 04.12.2025 | 00:01

NIJE SVAKO BOGATSTVO GREH: Sveti Maksim Ispovednik razbija zablude o bogatašima i govori ono što većina crkvenih ljudi prećuti

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
NIJE SVAKO BOGATSTVO GREH: Sveti Maksim Ispovednik razbija zablude o bogatašima i govori ono što većina crkvenih ljudi prećuti
Printscreen

Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.

U savremenom društvu, gde materijalno često određuje vrednost čoveka, mnogi hrišćani osećaju unutrašnju teskobu kada se suoče sa gubitkom imetka ili neuspehom u sticanju bogatstva. Kako ostati nepokolebljiv i dostojanstven čak i kada život uzme ono što smo stekli? Odgovor pruža pouka Svetog Maksima Ispovednika, koja nas uči pravom odnosu prema bogatstvu i unutrašnjoj slobodi.

Bestrasno i strasno sticanje bogatstva

– Od onih koji stiču bogatstvo, jedni stiču bestrasno, zbog čega i kada ga se liše, ne žaloste se. To su hrišćani koji su razgrabljenje svog imanja primili s radošću. Drugi pak stiču ga strasno, zbog čega kada ustreba da ga se liše, postaju prežalosni, kao bogataš iz Jevanđelja, što ode žalostan. A ako ga se i liše, do smrti žale za njim. Raspoloženje bestrasnog ili strasnog sticanja bogatstva otkriva lišavanje istog – govorio je Sveti Maksim Ispovednik.

Pravo bogatstvo hrišćanina

Pouka Svetog Maksima podseća nas da pravo bogatstvo hrišćanina nije u novcu ili imanju, već u duhovnoj nevezanosti i radosti srca. Onaj koji stiče bestrasno – bez pohlepe i strasti – zadržava dostojanstvo i unutrašnji mir čak i kada život oduzme posed. Strast prema bogatstvu stvara ropstvo sopstvenim željama i vodi žalosti.

Bogatstvo i pravednost

Važno je razumeti da ovo ne znači da je svaki bogataš grešnik; hrišćanstvo ne uči da bogat čovek ne može biti pravednik. Sve zavisi od njegovog odnosa prema bogatstvu – da li ga stiče strasno ili bestrasno. U pravoslavnoj perspektivi, ovo je put ka unutrašnjoj slobodi, gde je svaki gubitak prilika za jačanje vere, a svaka radost ne u stvarima, već u duhu.

Čitanje Jevanđelja za 26. četvrtak po Duhovima

SviatlanaLaza/Shutterstock
Jevanđelje

 

Druga knjiga Mojsijeva (40,1-5; 9-10; 16; 34-35)

1. I Gospod reče Mojsiju govoreći: 2. Prvi dan prvoga meseca podigni šator, šator od sastanka, 3. i metni onde kovčeg od svedočanstva, i zakloni ga zavesom. 4. I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svećnjak, i zapali žiške na njemu. 5. I namesti zlatni oltar kadioni pred kovčegom od svedočanstva; i obesi zavesu na vratima od šatora.

9. I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biće svet. 10. Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te ćeš osvetiti oltar, i oltar će biti svetinja nad svetinjom.

16. I učini Mojsije sve, kako mu zapovedi Gospod tako učini.

34. Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. 35. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje beše pun šator.

Prva knjiga o carevima (7,51; 8,1; 3-7; 6-11)

51. I tako se svrši sav posao koji uradi car Solomun domu Gospodnjemu; i unese Solomun što beše posvetio David otac njegov, srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Gospodnjega.


1. Tada sabra Solomun starešine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otačkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovčeg zaveta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion.

3. I kad dođoše sve starešine Izrailjeve, podigoše sveštenici kovčeg; 4. i prenesoše kovčeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sude svete što behu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti. 5. A car Solomun i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovčegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojiti ni proračunati od mnoštva. 6. I unesoše sveštenici kovčeg zaveta Gospodnjega na njegovo mesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 7. Jer heruvimima behu raširena krila nad mestom gde će stajati kovčeg, i zaklanjahu heruvimi kovčeg i poluge njegove ozgo.

6. I unesoše sveštenici kovčeg zaveta Gospodnjega na njegovo mesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 7. Jer heruvimima behu raširena krila nad mestom gde će stajati kovčeg, i zaklanjahu heruvimi kovčeg i poluge njegove ozgo. 8. I povukoše mu poluge tako da se krajevi viđahu u svetinji na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viđahu; i ondje ostaše do današnjega dana. 9. U kovčegu ne bješe ništa osim dvije ploče kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod učini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz zemlje Misirske. 10. A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, 11. Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.

Knjiga proroka Jezekilja (43,27; 44,1-4)

27. A kad se navrše ti dani, osmoga dana i posle neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiću vas, govori Gospod Gospod.

1. I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona behu zatvorena. 2. I reče mi Gospod: „Ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. 3. Za kneza su; sam knez neka seda na njima da jede hleb pred Gospodom; kroz trem od ovih vrata neka ulazi i istim putem neka izlazi.” 4. I odvede me k severnim vratima pred dom; i videh, i gle, dom Gospodnji beše pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

Jevanđelje po Luki, začalo 4 (1,39-49; 56)

39. A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin. 40. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu. 41. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, 42. i povika uzvišenim glasom i reče: „Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! 43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda moga meni? 44. Jer gle, kada glas pozdrava tvoga dođe u uši moje, zaigra dete od radosti u utrobi mojoj. 45. I blago onoj koja verova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.” 46. I reče Marija: „Veliča duša moja Gospoda; 47. i obradova se duh moj Bogu, Spasu mome, 48. što pogleda na smernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji; 49. što mi učini veličinu Silni, i sveto ime Njegovo.

56. I ostade Marija sa njom oko tri meseca, i vrati se domu svome.

Liturgija

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 320 (9,1-7)

1. Imala je, doduše, i prva skinija pravila za bogosluženje, a i Svetinju zemaljsku. 2. Jer beše uređen prvi dio skinije, u njemu svetnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, i to se zove Svetinja. 3. A iza druge zavese deo skinije, nazvan Svetinja nad svetinjama, 4. koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg obložen svuda zlatom, u kome beše zlatni sasud sa manom, i procvetali štap Aronov, i ploče Zaveta,

5. a nad njim heruvimi slave, koji osenjavahu očistilište; o čemu sada ne treba govoriti podrobno. 6. A pošto ovo beše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvi dio skinije da vrše službu Božiju; 7. a u drugi jednom u godini sam prvosveštenik, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodne grehe iz neznanja.

Jevanđelje po Luki, začalo 54,58 (10,38-42; 11,27-28)

38. A kad putovahu i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u kuću svoju. 39. I u nje beše sestra po imenu Marija, koja sede kod nogu Isusovih i slušaše besedu njegovu. 40. A Marta se zauzela da ga što bolje usluži, i pristupivši mu reče: „Gospode, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj, dakle, da mi pomogne.” 41. A Isus odgovarajući reče joj: „Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo, 42. a samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobar deo izabrala koji joj se neće oduzeti.”

27. A dok on to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: „Blažena utroba koja te je nosila, i dojke koje si sisao!” 28. A on reče: „Vaistinu, blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je.”