ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Savremeni čovek suočen je sa sve većim iskušenjima u privatnom i profesionalnom životu. Veliki broj poslovnih i porodičnih obaveza, finansijska neizvesnost, sve veći zahtevi okoline i nedostatak vremena za lična zadovoljstva i odmor, dovode do toga da mnogi ljudi imaju osećaj da im se tlo pod nogama izmiče.
Pritisak utiče na njihove porodične i međuljudske odnose, ali i na mentalno i duhovno stanje.
U pokušaju da se nose sa tim pritiscima ili pobegnu od njih, često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
O ovoj pojavi govorio je starac Emilijan, ukazujući na koji način čovek, gubeći ravnotežu zbog tereta svakodnevnog života, upada u još veće poteškoće, i to samo iz razloga što neće da malo pritrpi i shvati da problemi ne dolaze spolja, nego da ih on sam pravi.
- Šta čini čovek kad izgubi ravnotežu u svome životu, u domu, u porodici!? - pitao je starac Emilijan pa objasnio upravo ono za čim svaki čovek najpre posegne kad ga problemi i na poslu i u porodici pritisnu:
- Trče van, idu svakuda, jure za drugima, tragaju za razumevanjem, ljubavlju, zajednicom, duševnim odmorom; rasturaju se i zapliću u sve životne probleme. Varaju i bivaju varani, prave greške, bivaju smešni, rasturaju se njihove ličnosti, razboljevaju se, muče, strahuju, pate se, ljute se na Boga, i na kraju ga se odriču. Tada čovek traži odmor. Gde? Vraćajući se sebi. Ali, u sebi vidi prazninu, i ne može da izdrži. Ponovo odlazi, odvodeći sebe u još više grehova.
Starac potom kaže da će se ovo dešavati sve dok čovek ne shvati jedno:
- Da sam nije u stanju da ništa učini. On će od sebe dati samo volju, uložiti trud, podići krst i naučiti da trpi bol, a svaki dar je odozgo.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom. U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka. Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
ZAŠTO PRIJATELJE NE TREBA PRIMATI U KUĆU: Objašnjenje arhimandrita Amvrosija iznenadiće mnoge
KAKO NASTAJE STRES I KAKO SE LEČI: Otac Simeon razbija zablude o jednom od najvećih problema savremenog čoveka
KAKO DA VAS ŽENA SLUŠA: Arhimandrit Hrizostom Nešić dao mudar savet muškarcima
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.