ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Savremeni čovek suočen je sa sve većim iskušenjima u privatnom i profesionalnom životu. Veliki broj poslovnih i porodičnih obaveza, finansijska neizvesnost, sve veći zahtevi okoline i nedostatak vremena za lična zadovoljstva i odmor, dovode do toga da mnogi ljudi imaju osećaj da im se tlo pod nogama izmiče.
Pritisak utiče na njihove porodične i međuljudske odnose, ali i na mentalno i duhovno stanje.
U pokušaju da se nose sa tim pritiscima ili pobegnu od njih, često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
O ovoj pojavi govorio je starac Emilijan, ukazujući na koji način čovek, gubeći ravnotežu zbog tereta svakodnevnog života, upada u još veće poteškoće, i to samo iz razloga što neće da malo pritrpi i shvati da problemi ne dolaze spolja, nego da ih on sam pravi.
- Šta čini čovek kad izgubi ravnotežu u svome životu, u domu, u porodici!? - pitao je starac Emilijan pa objasnio upravo ono za čim svaki čovek najpre posegne kad ga problemi i na poslu i u porodici pritisnu:
- Trče van, idu svakuda, jure za drugima, tragaju za razumevanjem, ljubavlju, zajednicom, duševnim odmorom; rasturaju se i zapliću u sve životne probleme. Varaju i bivaju varani, prave greške, bivaju smešni, rasturaju se njihove ličnosti, razboljevaju se, muče, strahuju, pate se, ljute se na Boga, i na kraju ga se odriču. Tada čovek traži odmor. Gde? Vraćajući se sebi. Ali, u sebi vidi prazninu, i ne može da izdrži. Ponovo odlazi, odvodeći sebe u još više grehova.
Starac potom kaže da će se ovo dešavati sve dok čovek ne shvati jedno:
- Da sam nije u stanju da ništa učini. On će od sebe dati samo volju, uložiti trud, podići krst i naučiti da trpi bol, a svaki dar je odozgo.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom. U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka. Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
ZAŠTO PRIJATELJE NE TREBA PRIMATI U KUĆU: Objašnjenje arhimandrita Amvrosija iznenadiće mnoge
KAKO NASTAJE STRES I KAKO SE LEČI: Otac Simeon razbija zablude o jednom od najvećih problema savremenog čoveka
KAKO DA VAS ŽENA SLUŠA: Arhimandrit Hrizostom Nešić dao mudar savet muškarcima
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkrivaju gde se gubi snaga - i gde se, još uvek, može povratiti.
U trenucima najtežih životnih iskušenja i porodičnih tragedija, princeza Ileana od Rumunije pronašla je nadu i utehu među srpskim monasima i sveštenstvom u Americi.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Jednostavno jelo iz rerne, sastavljeno od onoga što se nađe u kuhinji, idealno je za sporu nedelju, razgovore za stolom i decu koja već posle prvog zalogaja pitaju ima li još.
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.