ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Savremeni čovek suočen je sa sve većim iskušenjima u privatnom i profesionalnom životu. Veliki broj poslovnih i porodičnih obaveza, finansijska neizvesnost, sve veći zahtevi okoline i nedostatak vremena za lična zadovoljstva i odmor, dovode do toga da mnogi ljudi imaju osećaj da im se tlo pod nogama izmiče.
Pritisak utiče na njihove porodične i međuljudske odnose, ali i na mentalno i duhovno stanje.
U pokušaju da se nose sa tim pritiscima ili pobegnu od njih, često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
O ovoj pojavi govorio je starac Emilijan, ukazujući na koji način čovek, gubeći ravnotežu zbog tereta svakodnevnog života, upada u još veće poteškoće, i to samo iz razloga što neće da malo pritrpi i shvati da problemi ne dolaze spolja, nego da ih on sam pravi.
- Šta čini čovek kad izgubi ravnotežu u svome životu, u domu, u porodici!? - pitao je starac Emilijan pa objasnio upravo ono za čim svaki čovek najpre posegne kad ga problemi i na poslu i u porodici pritisnu:
- Trče van, idu svakuda, jure za drugima, tragaju za razumevanjem, ljubavlju, zajednicom, duševnim odmorom; rasturaju se i zapliću u sve životne probleme. Varaju i bivaju varani, prave greške, bivaju smešni, rasturaju se njihove ličnosti, razboljevaju se, muče, strahuju, pate se, ljute se na Boga, i na kraju ga se odriču. Tada čovek traži odmor. Gde? Vraćajući se sebi. Ali, u sebi vidi prazninu, i ne može da izdrži. Ponovo odlazi, odvodeći sebe u još više grehova.
Starac potom kaže da će se ovo dešavati sve dok čovek ne shvati jedno:
- Da sam nije u stanju da ništa učini. On će od sebe dati samo volju, uložiti trud, podići krst i naučiti da trpi bol, a svaki dar je odozgo.
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom. U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka. Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
ŠTA I KAD POSLEDNJI TRAČAK NADE UMRE U ČOVEKU: Otac Haralampije kaže da je jedino rešenje u ovome
ZAŠTO PRIJATELJE NE TREBA PRIMATI U KUĆU: Objašnjenje arhimandrita Amvrosija iznenadiće mnoge
KAKO NASTAJE STRES I KAKO SE LEČI: Otac Simeon razbija zablude o jednom od najvećih problema savremenog čoveka
KAKO DA VAS ŽENA SLUŠA: Arhimandrit Hrizostom Nešić dao mudar savet muškarcima
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Crkva na bolest ne gleda isključivo kroz prizmu tela, već čoveka posmatra kao jedinstvo telesnog i duhovnog.
Svetitelj sa Egine otkriva tajnu sreće skrivenu u srcu koju nijedna spoljašnja sila ne može uzeti.
Protivnici ekumenizma upozoravaju na opasnost od presedana, novih podela i napuštanja ustaljene paschalije bez saglasnosti svih pomesnih Crkava.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.