KOME ŽIVOT POSTAJE TEŠKO MUČENJE I KADA: Mudrost starca Pajsija koju vredi pročitati
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Smrt je trenutak kada se duša odvaja od tela. Telo se raspada, ali duša nastavlja da živi - zauvek. Na kraju vremena, telo i duša će se ponovo sjediniti pri opštem vaskrsenju.
Francuska Narodna skupština usvojila je u prvom čitanju zakon koji dozvoljava asistirano samoubistvo, uz mogućnost da smrtonosni preparat pacijent primi sam ili uz pomoć lekara.
Emotivni stihovi autorke Dragane D. Mirković u izvođenju mlade Jane Koprivice promoviše humanitarnu inicijativu "Dom za mame", donoseći poruku nade i vere za sve žene u teškim životnim okolnostima.
Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne granice, sve ide od ruke.
Sestra Džin deli svoju disciplinu u tri koraka koju smatra zaslužnom za svoju dugovečnost i sreću.
Ko ima vere, dobija odgovor, kažu monasi i dodaju da Sveti Zosim rado odgovara na potrebe vernih i iskrenu molitvu. Snežana D. iz Holandije podelila je priču o čudesnom isceljenju svog supruga Anatolija u manastiru Tumane. On je imao rak mokraćne bešike sa metastazama na limfnim žlezdama i na prostati. Prognoza je bila da će samo tri meseca da živi. Posle molitve u Tumanu, Anatolij je danas zdrav čovek.
Kada vam se u životu dešavaju loše stvari, izgovorite ove reči i gledajte kako vam se život polako menja.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.