OVAKO UPUĆENE MOLITVE ANĐELI ODBIJAJU ČAK I MONASIMA: Otac Rafailo objasnio kakva se molitva Bogu ne uznosi
Bez molitve je nemoguće razumeti tajne vere i bez nje nema prave ljubavi prema Bogu.
Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne granice, sve ide od ruke.
Otac Rafailo, iguman manastira Podmaine kod Budve, odgovorio je na jedno od večitih pitanja, zašto Bog dopušta stradanja i zašto dobrim ljudima ide loše u životu.
- Treba samo malo da se proširi horizont posmatranja, siguran sam, a pretpostavljam da ćete se i vi složiti da za Svetog Trifuna ne bi baš bilo dobro da nije postradao... zamislite Svetog Georgija da je svoj život proživeo tako polako, tiho i doživeo duboku starost - objašnjava otac Rafailo.
- Naš narod da nije učvršćen iskustvom krsta i mučeništva on ne bi ni postojao, tako da stradanje predstavlja blagoslov Božiji jer je i sam Isus Hrist, sin Božiji postradao i on je rekao svojim učenicima: "Ako ste istinski moji svet će da vas goni". Stradanje je znak izabranosti i to je dublje predanje i razumevanje života, ali je opravdan i potvrda je Božijeg blagoslova.
Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne granice, sve ide od ruke.
Često se ljudi pitaju da li je u redu da pojedinci žive raskalašnim načinom života, da lažu, kradu, ulaze u poroke i odriču se vere, pa se na kraju ovozemaljskog životnog puta pokaju i odu u raj, pa prođu isto kao ljudi koji su se držali vere i odolevali iskušenjima.
- Onaj koji trpi Hrista radi, dobija blagodat. Pravednicima se nevolje daju da još više uznapreduju, a grešnicima se nevolje daju radi očišćenja. Greh se ne čisti bez nevolje – istakao je otac Rafailo.

Otac Rafailo kaže da ima razlike kada Bog dopusti muku pravedniku i kada je da grešniku.
- Muka pravednika podstiče i još više proslavlja, a kad je čovek “pogan”, onda mu se daju posebna iskušenja koja treba da slome njegovu gordost. Obično su jako teška, naporna i ne može niko da ti pomogne jer ih je Bog dopustio. Ni svetac. Džabe se “pogan” čovek moli, mora da ćuti i trpi. Obično ta empatija traje dok se duh ne skrši, gordost potpuno ne raznese i dok čovek ne zajauče, ali molitveno, da mu se sa jaukom i molitva čuje. To je težak proces, teška terapija, ali je spasonosna. Svaka druga varijanta ne dovodi do spasenja. Ali ako čovek pređe granicu i uđe u zonu duhovno mrtvih, nesposobnih za pokajanje (to ne meri čovek nego Bog), on digne ruke od takvog čoveka, pa se u narodu kaže: "Od njega je i Bog digao ruke".
- Kad vidite da loš čovek svašta radi, loše misli, govori i dela, od takvog se treba maći. To je već ozbiljno zatrovana zona i Božijeg blagoslova nema, Bog se povukao. A kada vidite da dobroj duši pomalo loše ide, znajte da je Bog svoju ruku spustio na njega, da se iscedi sav gnoj dobrog, iz duše, iz kostiju i to su obično bolni procesi, ali ne treba zažaliti, jer će njima zasigurno doći dobro, kako na ovom, tako i u zagrobnom životu. Životne borbe nas izbavljaju iz večne muke. To što pretrpi čovek u ovom životu, to je miran san u odnosu na ono šta bi ga čekalo na mučnu večnost.
Bez molitve je nemoguće razumeti tajne vere i bez nje nema prave ljubavi prema Bogu.
Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost, govorio je Sveti Nil Sinajski.
Upravo ona ni Kainu nije dala da se pokaje posle ubistva brata, niti je dopustila Judi da posle izdaje pronađe put spasenja, već ga je dovela, kroz očajanje koje mu je nametnula, dotle da se obesi.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je za sve vreme mučenja neprestano govorio: "Slava tebi Bože moj, slava ti!"
Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je kako čovek može da sačuva čistotu duše i onda kada se susretne sa tuđom zavišću, nepravdom i lošim postupcima.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Vatrogasna služba u Kareji pojačala pripravnost, kontrolišu se putevi, održavaju vežbe i uvode novi sistemi za rano otkrivanje dima.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Sećanje na događaj iz Halkidona 451. godine, kada je preko njenih moštiju, prema crkvenom predanju, potvrđeno učenje Pravoslavne crkve o dve prirode Gospoda Isusa Hrista.
Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.