AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost, govorio je Sveti Nil Sinajski.
Prepodobni Nil Sinajski, rođen u trećem veku, poznat i kao Nil Postnik bio je hrišćanski svetitelj, monah, usamljeni, podvižnik i autor brojnih bogoslovskih dela.
Mnogi su mu se se obraćali za molitve i pouke, od kojih mi jednu danas prenosimo, a koja se odnosi na tugu.
"Uzdržljivi ne tuguje što nije dobio hranu, niti celomudreni što nije zadovoljio sramnu pohotu, niti krotki što nije uspeo da se osveti, niti smireni što je lišen ljudske slave, niti nesrebroljubivi što je pretrpeo gubitak. Oni su u potpunosti ugasili u sebi sve takve želje, i zato i ne osećaju tugu, jer bestrasnog ne muči tuga, kao što se strela ne dotiče onoga ko ima na sebi oklop.
Tuga se rađa od onoga što ne volimo (žalosti, nevolja, tegoba); od tuge nastaje mračno raspoloženje duše (uninije), a od njih zajedno nastaje besmisleno buntovanje (roptanje na sve). Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost".
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
U vreme nekog idolskog praznika zvanog Katagogium, neznabošci, kivni na hrišćane, mučki i pod maskama napali su Timoteja i ubili su ga oko 93. godine.
Poniznost je visina, govorio je sveti starac.
Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
Crkva nas uči da je i patnja dobra za nas, da mi kroz nju sebe obezbeđuje spasenje i mesto u Carstvu nebeskom, ali da ona nikako ne sme prerasti u očajanje.
Sveti Teofan ukazuje i na to da istinski hrišćanin, koji se drži straha Božijeg, ne nameće svoje stavove drugima, već ih izdvaja kroz smirenost i ljubav prema bližnjem. Takav čovek ne žudi za sukobima, već pažljivo i smireno živi, pokazujući svojim postupcima da nije sudija drugih, već miran vodič u svom ličnom životu i životu porodice. Pokušaj da se postane "samozvani učitelj“ vodi ka suprotnom - do izazivanja nesporazuma i prepoznavanja u tom postupku arogancije, koja ne doprinosi duhovnom napretku. Prava hrišćanska revnost, bez obzira na okolnosti, mora biti utemeljena u smirenju i blagorazumnosti.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
Psiholozi ga zovu poremećaj ličnosti, a Sveti Oci – majkom svih strasti – posledice su iste: gubitak ljubavi, praznina i udaljavanje od Boga.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Sveti oci otkrivaju zašto je svako koketiranje sa okultnim savez sa zlom – iza astrologije, numerologije i „pozitivne energije“ krije se ista sila koja vodi u duhovnu tamu. Postoji samo jedan izlaz, i on ne dolazi od čoveka.
Pravoslavna duhovnost, kroz vekove, upozorava da um – ako nije obuzdan molitvom i trezvenošću – može postati bojno polje na kojem se vodi najteža bitka.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
Njena vedra reakcija svedoči o životu duboko obeleženom verom, molitvom i unutrašnjim mirom.
Poslušanje, koje ona ističe kao stub duhovnog života, često je i najveći izazov.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.