AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost, govorio je Sveti Nil Sinajski.
Prepodobni Nil Sinajski, rođen u trećem veku, poznat i kao Nil Postnik bio je hrišćanski svetitelj, monah, usamljeni, podvižnik i autor brojnih bogoslovskih dela.
Mnogi su mu se se obraćali za molitve i pouke, od kojih mi jednu danas prenosimo, a koja se odnosi na tugu.
"Uzdržljivi ne tuguje što nije dobio hranu, niti celomudreni što nije zadovoljio sramnu pohotu, niti krotki što nije uspeo da se osveti, niti smireni što je lišen ljudske slave, niti nesrebroljubivi što je pretrpeo gubitak. Oni su u potpunosti ugasili u sebi sve takve želje, i zato i ne osećaju tugu, jer bestrasnog ne muči tuga, kao što se strela ne dotiče onoga ko ima na sebi oklop.
Tuga se rađa od onoga što ne volimo (žalosti, nevolja, tegoba); od tuge nastaje mračno raspoloženje duše (uninije), a od njih zajedno nastaje besmisleno buntovanje (roptanje na sve). Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost".
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
U vreme nekog idolskog praznika zvanog Katagogium, neznabošci, kivni na hrišćane, mučki i pod maskama napali su Timoteja i ubili su ga oko 93. godine.
Poniznost je visina, govorio je sveti starac.
Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
Crkva nas uči da je i patnja dobra za nas, da mi kroz nju sebe obezbeđuje spasenje i mesto u Carstvu nebeskom, ali da ona nikako ne sme prerasti u očajanje.
Sveti Teofan ukazuje i na to da istinski hrišćanin, koji se drži straha Božijeg, ne nameće svoje stavove drugima, već ih izdvaja kroz smirenost i ljubav prema bližnjem. Takav čovek ne žudi za sukobima, već pažljivo i smireno živi, pokazujući svojim postupcima da nije sudija drugih, već miran vodič u svom ličnom životu i životu porodice. Pokušaj da se postane "samozvani učitelj“ vodi ka suprotnom - do izazivanja nesporazuma i prepoznavanja u tom postupku arogancije, koja ne doprinosi duhovnom napretku. Prava hrišćanska revnost, bez obzira na okolnosti, mora biti utemeljena u smirenju i blagorazumnosti.
Sveti Teofan ističe da prava vrednost života nije u materijalnom blagostanju ili društvenoj počasti, već u duhovnom bogatstvu. On naglašava da je život ispunjen nevoljama i iskušenjima često put ka istinskoj utehi i slobodi od materijalnih zavisnosti. Prava sreća se ne nalazi u spoljašnjim bogatstvima, već u unutrašnjem miru i duhovnom ispunjenju. Kada se oslobodimo očaravajućih iluzija ovog sveta, možemo spoznati da su unutrašnje vrednosti, kao što su ljubav, saosećanje i vera, jedina istinska bogatstva. Sveti Teofan poziva svakoga da se prema materijalnim dobrima odnosi s oprezom, čak i kada ih ima, i da ih ne dozvoli da zasene duhovni put.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Otkrijte tajne manastirske kuhinje - mirisi, začini i jednostavna priprema čine ovu posnu sarmu neodoljivom za svaku trpezu.