Dok se oci Crkve i teolozi širom sveta ne slažu oko toga da li je darivanje organa saglasno s pravoslavljem, porodica iz Grčke donela je odluku koja je mnoge ostavila bez reči – njihova žrtva donela je život drugima.
Mnogo se polemiše o odnosu pravoslavlja prema doniranju organa, a naročito kada je reč o srcu – simbolu života, duhovnog središta čoveka i mestu gde se, prema učenju Svetih Otaca, sreću duša i Bog. Različita tumačenja crkvenih velikodostojnika unela su nedoumicu među vernike. Jedni naglašavaju da je darivanje organa čin milosrđa i ljubavi, dok drugi upozoravaju na svetost tela kao hrama Duha Svetoga. U toj dilemi, jedna pravoslavna porodica iz Grčke donela je odluku koja će ostati večni beleg i povod za promišljanje.
Mali dečak, koji je pretrpeo nezamislivo zlo od strane svoje majke i njenog partnera, proglašen je moždano mrtvim, izveštava grčki pravoslavni sajt vimaorthodoxias.gr. U boli i tragediji koja se nadvila nad porodicom, doneta je odluka – njegovi organi biće darovani kako bi spasili živote. Njegovo nevino srce, koje je pretrpelo toliko patnje, sada će nastaviti da kuca u grudima drugog deteta, daleko od domovine, u Nemačkoj. Njegovi bubrezi, jetra i pluća postaće izvor života za one koji su na granici između smrti i postojanja.
Facebook/Ελληνικός Οργανισμός Μεταμοσχεύσεων
Ovaj težak medicinski zahvat izvršen je u u bolnici PAGNI
U bolnici PAGNI, rano jutros, operaciona sala bila je ispunjena retkom tišinom. Pre nego što su lekari započeli proceduru, održali su minut ćutanja – znak poštovanja prema malenom mučeniku koji je, iako bespomoćan za života, postao izvor nade za druge. Tišina je odjekivala, a u njoj su se stapali molitva, misao o nesagledivom gubitku i veličina plemenitog čina porodice koja je, u suzama i bolu, odlučila da njihov mali Anđeo daruje život drugima.
Grčka organizacija za transplantaciju uputila je javnu zahvalnost baki dečaka, ženi koja je, uprkos sopstvenom slomljenom srcu, donela odluku dostojnu svetitelja. Ocenili su je kao čin krajnje humanosti i samopožrtvovanja.
„Iskrena zahvalnost upravi, dečjoj intenzivnoj nezi i celokupnom osoblju Univerzitetske bolnice u Iraklionu, kao i Osnovnom tužilaštvu u Iraklionu, na izuzetnoj saradnji. Neizmerno poštovanje baki malog dečaka za plemenitu odluku o donaciji organa. Nadamo se da će joj ovaj plemeniti čin bar delimično ublažiti neizrecivi bol“, navela je Grčka asocijacija za transplataciju..
Ostaje pitanje: kako pravoslavna crkva gleda na ovo? Da li je darivanje organa izraz krajnje hrišćanske ljubavi, po uzoru na Gospoda koji je sebe predao za život sveta? Ili je to narušavanje poretka koji je Bog postavio u čoveku? Rasprave će se nastaviti, ali jedno je sigurno – srce jednog malog mučenika, koji je nepravdom stradao, nastavlja da kuca i donosi svetlost tamo gde je vladao mrak. Možda je u tome i odgovor.
Policija je sprovela istragu i jedno hapšenje za krađu zvona u opštinama Megalopolis, Oihalija i Trifilija, dok se za još dva lica traga, za koja se smatra da su učestvovala u mreži koja je pljačkala crkve.
Film „Božiji čovek“, posvećen životu i delu Svetog Nektarija, biće dostupan na Netfliksu. Ovo ostvarenje je postalo međunarodni filmski fenomen, osvojivši nagrade na mnogobrojnim filmskim festivalima.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.