Policija je sprovela istragu i jedno hapšenje za krađu zvona u opštinama Megalopolis, Oihalija i Trifilija, dok se za još dva lica traga, za koja se smatra da su učestvovala u mreži koja je pljačkala crkve.
U Nefohoriju Megalopolis, poluplaninskom selu u Arkadiji sa samo 22 stalna stanovnika, iznenadni događaj izazvao je uznemirenost. Nepoznati počinioci su se popeli na najvišu tačku seoske crkve Svetog Sozontosa, i ukrali zvono. Istog dana, još jedno zvono je ukradeno iz manastira nekoliko kilometara dalje, a tokom narednih tri nedelje, pljačke zvona u tom području poprimile su karakteristike epidemije: Ukupno 26 zvona ukradeno je iz crkava Arkadije i Mesenije u samo nekoliko dana, izazivajući ogorčenje sveštenika i vernika koji su gledali kako se njihove crkve vandalizuju.
Nekoliko meseci ranije, slični incidenti zabeleženi su na Eviji, u Ahaji, Solunu i Pijeri, gde su vredna zvona završila u rukama „mafije od bakra“ i prodavana za malu cenu kao otpad.
Policija je sprovela istragu i jedno hapšenje za krađu 26 zvona u opštinama Megalopolis, Oihalija i Trifilija, dok se za još dva lica traga, za koja se smatra da su učestvovala u mreži koja je pljačkala crkve. Prema informacijama, izvršioci su u svim slučajevima primenjivali isti plan: penjali su se na zvonike visoke čak sedam metara, seckali su lance koji su držali zvona, a zatim ih bacali na zemlju da bi se slomila pri udaru. Zatim su ih utovarali u iznajmljena vozila i prenosili u otpadne stanice.
Vandalizovana su 22 svetišta u tom području iz kojih su ukradena zvona, a u nekim slučajevima provale su napravljene na vratima crkava i ukradene su pare iz crkvenih kutija. To se dogodilo, između ostalog, u Svetom hramu Svete Trojice u Megalopolisu, gde su, prema informacijama, pljačkaši ukrali dva zvona, jedno od 10 kilograma i jedno veliko, od 200 kilograma, napravljena od bakra, srebra i zlata, ukupne vrednosti 1.500 evra. Takođe su ukrali 30 evra u novčićima iz kutije za donacije.
Na ovaj način, banda je stekla nezakonite prihode koji premašuju 40.000 evra. Među njihovim metama bila su i zvona velike vrednosti, kao što su dva zvona iz Svetog hrama Svete Paraskevi u Akovu Megalopolis-a, od kojih je jedno imalo prečnik od 55 centimetara i težinu od 75 kilograma, a drugo prečnik od 45 centimetara i težinu oko 65 kilograma.
Incidenti brojni
Krajem jula prošle godine, dva dana pre praznika Svete Paraskeve, sveštenik je imao neprijatno iznenađenje u crkvi Svete Paraskeve u Drosiji Halkide, jer je otkrio da su nepoznati počinioci ukrali zvono iz zvonika, dok je prošle godine ukradeno sedam zvona iz Pijeri, Soluna i Ahaje. Jedan od najkarakterističnijih slučajeva u „seriji“ krađa zvona dogodio se 2022. godine, kada su nepoznati lopovi ukrali zvono iz Nove Lefke u Kilerleru, koje je postavljeno 1906. godine na metalnu konstrukciju visine šest metara od strane prvih izbeglica iz Istočne Rumelije koji su naselili to selo.
Krađe zvona izazvale su reakciju stanovnika, a Savez Akovitanaca Atine-Pirej „Sveti Georgije“ pozvao je vlasti da preduzmu mere, ukazujući da je problem dostigao vrhunac. Savez je već dugo predlagao postavljanje sistema sigurnosti u crkvama, nudeći specijalizovane programe i donacije za instalaciju.
- Nažalost, smatrali su nas neozbiljnima, a sada je kasno. Sada čekamo kada će uzeti i bronzanu statuu Kolokotronisa..., izjavili su članovi Saveza.
Upokojeni arhimandrit Joil Bulatović za života je izgovorio mnogo pouka koje se vremenom sve više citiraju, a kroz svaku je isticao koliko je pravoslavna vera čista i koliko verujući trebaju da budu srećni.
Istraživači upozoravaju na mogućnost da crkva bude uporište za prikupljanje informacija, dok su predstavnici crkve negirali bilo kakve veze sa ruskim obaveštajnim službama.
Na međunarodnoj konferenciji u Palati Srbija obeležen vek crkve Svete Trojice, čiji temelji leže u veri, ljubavi i podršci srpskog naroda ruskoj braći u teškim vremenima nakon Oktobarske revolucije.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Maskirani muškarci preko zidina ušli su u Manastir Taksiarha na grčkom ostrvu Serifos, dvojica monaha bili u manastirskom komleksu i ništa nisu primetili.
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.