Shutterstock/Halytskyi Olexandr, Grčka pravoslavna crkva
Arhijerej Kiparske pravoslavne crkve, čija je smena uzburkala vernike, oglasio se posle višemesečne tišine i u pismu otkrio ne samo borbu sa bolešću, već i bol čoveka koji veruje da ga je Crkva kojoj je služio – zaboravila.
Smena mitropolita pafoskog Tihika, arhijereja Kiparske pravoslavne crkve, već mesecima izaziva pažnju vernika ne samo u mitropoliji u kojoj je služio. Nakon što je od Carigradske patrijaršije zatražio apelaciju u slučaju svoje smene, u medijima i crkvenim krugovima pojavila se informacija da je ražalovani mitropolit nestao.
A onda se, iz bolničke sobe, oglasio pismom koje je iznova uznemirilo vernike ne samo na Kipru, već i širom pravoslavnog sveta. Pismo ne svedoči samo o njegovom zdravstvenom iskušenju, već i o samoći čoveka koji je decenijama služio Crkvi, a sada oseća da ga je ista ta Crkva – napustila.
Pismo koje otkriva više od bolesti – tihu patnju i osećaj napuštenosti
Mitropolit Tihik je 23. oktobra 2025. godine obavestio poglavara Kiparske pravoslavne crkve o svom zdravstvenom stanju, objasnivši da se, po povratku iz Carigrada, nije osećao dobro i da je morao da bude hospitalizovan u Atini.
– Vratiću se čim mi lekari to dozvole“, napisao je dostojanstveno u svom pismu.
Ipak, ova jednostavna ljudska poruka izazvala je više pitanja nego odgovora.
Crkva nije znala – ili nije htela da zna?
Arhiepiskopija Kipra požurila je da izjavi kako nije bila zvanično obaveštena o Tihikovoj bolesti. Portparol Hristos Efstatiu rekao je da bi, „da je Sveti Sinod znao, doprineo njegovom lečenju i oporavku“.
Ali mnogi se pitaju – zar je potreban zvaničan dokument da bi Crkva pokazala brigu za jednog arhijereja koji joj je služio desetlećima?
Ovakav stav izazvao je negodovanje i razočaranje ne samo među njegovim pristalicama, već i u krugovima Grčke Crkve, gde smatraju da postupanje prema Tihiku otkriva hladno, administrativno lice Kiparske crkve – strano njenom pastirskom duhu.
– Žalosno je gledati bolesnog episkopa, samog, kako se sa smirenjem obraća Arhiepiskopu, dok oko njega vlada tišina.
Grčka pravoslavna crkva
Smenjeni mitropolit pafoski Tihik
Bol čoveka koji je osuđen
Prema pouzdanim izvorima, Tihik se suočava sa ozbiljnim zdravstvenim problemom i moguće je da će morati na hiruršku intervenciju.
Uprkos tome, javna rasprava o njemu ne tiče se njegove bolesti, već pitanja da li će podneti "ispovedanje vere" pred arhiepiskopom Georgijem – pisanu izjavu pokornosti odlukama Sinoda, kako bi izbegao dalje disciplinske mere.
– Izbor koji ima jeste da potpiše ispovedanje vere ili da bude ražalovan – izjavio je jedan teolog blizak Arhiepiskopiji, prenose grčki mediji.
Takva stroga administrativna retorika, u trenutku bolesti i ljudske slabosti, više liči na ultimatum nego na pastirsku brigu.
Od Svete gore – do bolničke sobe
Vest da se bivši mitropolit ne nalazi na Svetoj gori, kako se isprva nagađalo, već u atinskoj bolnici, potvrdio je njegov blizak prijatelj i pristalica Kirijakos Kirijaku:
– Nije uopšte posećivao Svetu goru. U Atini je zbog ozbiljnog zdravstvenog problema, izjavio je.
Slika episkopa koji u bolničkoj sobi leži sam, dok se Crkva sprema da sazove vanredni Sveti Sinod radi „izbora njegovog naslednika“, ostavlja gorak utisak.
Najmlađi episkop Kiparske pravoslavne crkve razrešen je dužnosti jer je, po oceni Sinoda, remetio crkveno jedinstvo svojim beskompromisnim stavovima o Vatikanu.
Odluka Svetog Sinoda da razreši najmlađeg episkopa Kiparske crkve izazvala je talas protesta vernika i brojna pitanja o političkom uticaju, tišini Sinoda i istinskoj prirodi duhovnog jedinstva
Smena mitropolita pafoskog, izazvana njegovim kritikama upućenim papi, pokrenula je pravu lavinu, ali on se sada, oslanjajući se na poslednju instancu crkvene pravde, obraća za zaštitu Carigradskoj patrijaršiji.
Poglavar Kiparske pravoslavne crkve poručuje da EU primenjuje dvostruke standarde, otkriva kako se uništava pravoslavno nasleđe i upozorava da genocid nad Grcima na Kipru traje i danas.
Poznati pravoslavni misionar i lekar, protojerej Evangelos Papanikolau, optužio je arhiepiskopa Kipra za pretnje i pritiske na patrijarha carigradskog u cilju uklanjanja mitropolita Tihika, što bi moglo izazvati ozbiljne podele u pravoslavnoj crkvi.
Rešenje Fanara kojim potvrđuje presudu za koju je sam priznao da je nepravedna pokrenula je talas nezadovoljstva, dok se iza crkvenih zidina vodi tiha, ali sudbonosna borba između savesti, vere i moći.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.