Ugledni islamski učenjak i filozof otvoreno kritikuje osmansku prošlost i današnje političke igre, ističući potrebu za savezom muslimana i hrišćana u očuvanju istinske vere i mira.
Poznati islamski teolog, filozof i pisac šeih Imran Hosein boravi ovih dana u regionu, gde je tokom predavanja i razgovora s vernicima govorio o mnogim aktuelnim verskim i duhovnim temama. Jedna od njih, koja je izazvala naročitu pažnju i emocije, bila je tema koja duboko dotiče sve hrišćane - pitanje pretvaranja Aje Sofije u džamiju.
Govoreći smireno, ali s prepoznatljivom snagom teološkog uvida, Hosein je izneo niz oštrih, ali i promišljenih stavova o istorijskoj ulozi Osmanskog carstva i savremenoj politici Turske. Njegove reči odjeknule su poput duhovnog upozorenja - ne samo muslimanima već i hrišćanima, kao poziv da se istinska vera ne meri osvajanjima, već pravednošću i mirom.
Hosein smatra da Osmansko carstvo, iako formalno islamsko, u svojoj suštini nije sledilo Božji zakon. Naprotiv, prema njegovim rečima, bilo je to carstvo stvoreno uz pomoć Zapada da bi uništilo istinski islam i pravoslavlje.
- Osmanlije su ratovale ne samo protiv hrišćana već i protiv muslimana koji su se držali Kurana. Njihov cilj nije bio da šire pravednost, već moć - istakao je Hosein, dodajući da današnja Turska, kroz svoju politiku i članstvo u NATO, nastavlja tu istu tradiciju.
"Lažni džihad" i pad Carigrada
Posebnu pažnju izazvalo je Hoseinovo tumačenje osvajanja Carigrada 1453. On taj događaj naziva "lažnim džihadom", ukazujući da je osmanski sultan postupio suprotno Božjem zakonu.
- Kada je osmanski sultan osvojio Konstantinopolj, učinio je to kršeći zakon Kurana - rekao je Hosein za Tanjug i dodao:
- Istinski musliman po zakonu rata u Kuranu dužan je da neprijatelju koji želi mir uzvrati mirom. Patrijarh Konstantinopolja je tražio mir, ali je sultan napustio Kuran i krenuo u rat.
On je dodao da je još veća nepravda učinjena kada je Aja Sofija, hrišćanska crkva, pretvorena u džamiju.
- Kuran govori muslimanima da moraju da zaštite hrišćanske crkve, jevrejske sinagoge i muslimanske džamije. Umesto da zaštiti Aju Sofiju, sultan ju je pretvorio u džamiju. Na večnu sramotu i obeščašćenje ove zajednice. To je nešto što javno treba da osudimo - naglasio je Hosein.
Govoreći o savremenoj odluci Turske da ponovo pretvori Aju Sofiju u džamiju, Hosein je poručio da se protivi tom potezu, koji smatra političkim, a ne duhovnim činom.
- Aja Sofija je trebalo da ostane dom i hrišćana i muslimana, sveti prostor za sve vernike. Njeno pretvaranje u džamiju bio je korak unazad, simbol pobede nad bratom u veri, a ne simbol Božje pobede - rekao je on.
Za Hoseina, Aja Sofija nije samo građevina već ogledalo ljudskog duha i merilo naše sposobnosti da prepoznamo Boga i u drugome, ne samo u sebi.
Antihrist je već prisutan u svetskoj politici
U završnom delu izlaganja šeih Imran Hosein dotakao se teme koja prožima većinu njegovih dela - eshatološkog smisla savremenog sveta. On upozorava da se čovečanstvo približava vremenu velikog sukoba između sila dobra i zla.
- Antihrist je već prisutan u svetskoj politici, u finansijama, medijima. On stvara svet bez Boga, bez istine i milosti. Protiv toga se mogu boriti samo oni koji veruju muslimani i hrišćani zajedno - poručio je.
Po Hoseinovom viđenju, budućnost pripada onima koji veruju, ne onima koji mrze. On poziva na duhovni savez između muslimana i hrišćana, ističući da obe religije potiču iz istog božanskog korena.
- Vera se ne može spasti mržnjom prema drugima. Takvi ljudi su već izgubili. Bog ne pita kojoj religiji pripadaš, već šta si učinio za istinu - rekao je Hosein.
Njegove reči, iako oštre, odjekuju kao poziv na mir - mir koji ne negira razlike, već ih prevazilazi. Aja Sofija, u njegovom tumačenju, postaje simbol izgubljenog jedinstva koje svet mora ponovo da pronađe, ako želi da preživi.
Potez turskog predsednika da u znamenitom hramu održi molitveni obred dovu za Ismaila Haniju, vođu ličnost Hamasa, naišao je na žestoke kritike Grka, podstičući geopolitičku buru u tom regionu.
Jedna od najvećih svetinja pravoslavlja i čuveni spomenik ljudske civilizacije nalazi se usred kompleksne restauracije, koja je postala neizbežna nakon što su se delovi njene poznate kupole počeli urušavati.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
U Patrijaršijskom dvoru održan je značajan susret koji naglašava zajedničke vrednosti pravoslavlja i islama, istinu, ljubav i poštovanje kao temelj međusobnog razumevanja u vremenu duhovne zaboravnosti.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Marko Princ, član parohije napadnutog Sabornog hrama, tvrdi da se iza razbijenog vitraža ne krije samo nasilje na ulici, već i nevidljivi sukob koji deli ljude, gradove i vere i koji, kako kaže, ima svoju jasnu duhovnu logiku.
Bogosluženje mitropolit crnogorsko-primorskog u Baru još jednom je potvrdilo snagu zajedničke molitve, značaj pokloništva i trajno mesto ovog svetitelja u životu pravoslavnih vernika
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Stub za plakanje, koji je od mermera ima rupu u svojoj sredini i veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, a vlaga koja se pojavila da ima lekovita svojstva. Aja Sofija je čudo arhitekture koje u svojoj unutrašnjosti i trideset miliona zlatnih pločica u širokoj, glatkoj kupoli, i time predstavlja hrabar inženjerski podvig za vreme kada je građena.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Pre nego što je beba prevezena u bolnicu, sveštenik je tražio da se zove Huan Fransisko, odnosno dao mu je ime koje je, kako je rekao, nosio u srcu i pre nego što će dete dobiti zvaničan identitet.
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Nije svako davanje blagosloveno - svete knjige otkrivaju u kojim trenucima podrška može da oslabi čoveka, produbi probleme ili udalji od odgovornosti i zašto je razboritost jednako važna kao i dobra namera
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.