Stub za plakanje, koji je od mermera ima rupu u svojoj sredini i veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, a vlaga koja se pojavila da ima lekovita svojstva. Aja Sofija je čudo arhitekture koje u svojoj unutrašnjosti i trideset miliona zlatnih pločica u širokoj, glatkoj kupoli, i time predstavlja hrabar inženjerski podvig za vreme kada je građena.
Svako ko poseti Istanbul obiđe i Aja Sofiju, građevinu koja spaja sve religije.Istanbul je poznat po svojoj multikulturalnosti, a više od jednog veka u Turskoj ravnopravno žive muslimani, jevreji i hrišćani. Aja Sofija predstavlja simbol ove religijske tolerancije, harmonije i mira u Turskoj. Ona odiše magičnim spojem islamskih i hrišćanskih simbola, a tokom svoje istorije služila je kao crkva, kao džamija, a danas i kao muzej. Zbog toga je poznata kao mesto gde se susreću religije sveta, a arhitektonska obeležja različitih kultura postoje u savršenom skladu.
Prva Aja Sofija, drvenih kupola, izgrađena je na mestu nekadašnjeg paganskog hrama. Aja Sofija građena je ukupno pet godina, u šestom veku, kao vizantijska crkva. Nakon što su Turci osvojili Konstantinopolj, 1453. godine, Aja Sofija doživela je istu sudbinu kao i većina hrišćanskih crkava na teritoriji Istanbula – pretvorena je u džamiju, i njena uloga bila je da služi Islamu. 1935. godine, nakon što je Turska postala republika, njen prvi predsednik Mustafa Kemal Ataturk rešio je da transformiše Aja Sofiju u muzej koji će pričati priču o istoriji Konstantinopolja, Istanbula, i naroda koji su ga naseljavali.
Serkan Senturk / Zuma Press / Profimedia
Unutrašnjost Aja Sofije
Aja Sofija turbulentno je menjala uloge tokom istorije. Tokom Balkanskih ratova služila je čak i kao bolnica za pacijente obolele od kolere. Danas, međutim, ova graciozna arhitektonska struktura predstavlja muzej i svojevrsni vremeplov kroz dugu i dinamičnu istoriju Istanbula. Kada je turski predsednik Ataturk doneo odluku da se džamija pretvori u muzej, prvi put posle dugih godina sklonjen je tepih na kome su se muslimani molili, i otkriveni su hrišćanski mozaici dizajnirani na podu Aja Sofije.
Za izgradnju Aja Sofije korišćeni su opeka i mermer iz Egipta, Rima, Aubeje i Afrike. Srebrne i zlatne ploče korišćene su za vrata i oltare, a slonovača za široke lukove. U crkvu se ulazi kroz masivna mramorna vrata, a gotovo sve površine prekrivene su mozaicima. Na izgradnji je radilo desetine hiljada građevinskih radnika, a umetnici toga doba potrudili su se da Aja Sofija nikoga ne ostavi ravnodušnim.
Vizantijski elementi Aja Sofije prisutni su u unutrašnjosti velike kupole, njenim masivnim mermernim stubovima i kompleksnim mozaicima Isusa i Device Marije, kao i anđela i svetaca, koji su otkriveni kada je džamija pretvorena u muzej. Neki od ovih mozaika smatraju se remek-delima vizantijske umetnosti. Međutim, tu su i dalje prisutni islamski elementi – poput velikih visećih lustera i okruglih plakata sa imenima Muhameda i Alaha.
Tanjug/AP
Vernici iz celog sveta ispred Aja Sofije
Stub Želja je izvanredan deo enterijera. Poznat i kao Stub za plakanje, ova mermerna postava ima rupu u svojoj sredini i delimično je prekriven bronzanim pločama. Veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, i od tada je stub vlažan. Ova vlaga vernicima ima lekovita svojstva.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Dok se jedni pravdaju da "samo prate", a drugi sa visine osuđuju, sveštenik razbija lažnu podelu i pokazuje kako rijaliti programi utiču na savest, navike i unutrašnji život.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
Eksperti nisu naveli datum završetka obnove kupole džamije, imajući u vidu potencijalne probleme zbog vremenskih prilika i nepredviđene dodatne radove.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.