Stub za plakanje, koji je od mermera ima rupu u svojoj sredini i veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, a vlaga koja se pojavila da ima lekovita svojstva. Aja Sofija je čudo arhitekture koje u svojoj unutrašnjosti i trideset miliona zlatnih pločica u širokoj, glatkoj kupoli, i time predstavlja hrabar inženjerski podvig za vreme kada je građena.
Svako ko poseti Istanbul obiđe i Aja Sofiju, građevinu koja spaja sve religije.Istanbul je poznat po svojoj multikulturalnosti, a više od jednog veka u Turskoj ravnopravno žive muslimani, jevreji i hrišćani. Aja Sofija predstavlja simbol ove religijske tolerancije, harmonije i mira u Turskoj. Ona odiše magičnim spojem islamskih i hrišćanskih simbola, a tokom svoje istorije služila je kao crkva, kao džamija, a danas i kao muzej. Zbog toga je poznata kao mesto gde se susreću religije sveta, a arhitektonska obeležja različitih kultura postoje u savršenom skladu.
Prva Aja Sofija, drvenih kupola, izgrađena je na mestu nekadašnjeg paganskog hrama. Aja Sofija građena je ukupno pet godina, u šestom veku, kao vizantijska crkva. Nakon što su Turci osvojili Konstantinopolj, 1453. godine, Aja Sofija doživela je istu sudbinu kao i većina hrišćanskih crkava na teritoriji Istanbula – pretvorena je u džamiju, i njena uloga bila je da služi Islamu. 1935. godine, nakon što je Turska postala republika, njen prvi predsednik Mustafa Kemal Ataturk rešio je da transformiše Aja Sofiju u muzej koji će pričati priču o istoriji Konstantinopolja, Istanbula, i naroda koji su ga naseljavali.
Serkan Senturk / Zuma Press / Profimedia
Unutrašnjost Aja Sofije
Aja Sofija turbulentno je menjala uloge tokom istorije. Tokom Balkanskih ratova služila je čak i kao bolnica za pacijente obolele od kolere. Danas, međutim, ova graciozna arhitektonska struktura predstavlja muzej i svojevrsni vremeplov kroz dugu i dinamičnu istoriju Istanbula. Kada je turski predsednik Ataturk doneo odluku da se džamija pretvori u muzej, prvi put posle dugih godina sklonjen je tepih na kome su se muslimani molili, i otkriveni su hrišćanski mozaici dizajnirani na podu Aja Sofije.
Za izgradnju Aja Sofije korišćeni su opeka i mermer iz Egipta, Rima, Aubeje i Afrike. Srebrne i zlatne ploče korišćene su za vrata i oltare, a slonovača za široke lukove. U crkvu se ulazi kroz masivna mramorna vrata, a gotovo sve površine prekrivene su mozaicima. Na izgradnji je radilo desetine hiljada građevinskih radnika, a umetnici toga doba potrudili su se da Aja Sofija nikoga ne ostavi ravnodušnim.
Vizantijski elementi Aja Sofije prisutni su u unutrašnjosti velike kupole, njenim masivnim mermernim stubovima i kompleksnim mozaicima Isusa i Device Marije, kao i anđela i svetaca, koji su otkriveni kada je džamija pretvorena u muzej. Neki od ovih mozaika smatraju se remek-delima vizantijske umetnosti. Međutim, tu su i dalje prisutni islamski elementi – poput velikih visećih lustera i okruglih plakata sa imenima Muhameda i Alaha.
Tanjug/AP
Vernici iz celog sveta ispred Aja Sofije
Stub Želja je izvanredan deo enterijera. Poznat i kao Stub za plakanje, ova mermerna postava ima rupu u svojoj sredini i delimično je prekriven bronzanim pločama. Veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, i od tada je stub vlažan. Ova vlaga vernicima ima lekovita svojstva.
Poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj Svetoj Petki, a tom prilikom molitveno je proslavljena trideseta godišnjica arhijerejske službe mitropolita braničevskog Ignatija.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Venčanje u crkvi Lazarica, svetinji iz doba kneza Lazara u kojoj se vojska pričestila pred polazak u boj na Kosovu, oživelo je tradiciju srednjovekovne Srbije, donoseći nezaboravno iskustvo mladencima i njihovim gostima.
Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
Nekada su teškoće i gubici s kojima se suočavamo veliki, pa je i naša tuga ogromna. Ipak, svako od nas mora da ide dalje, ma koliki bol da osećamo. U pomoć priskaču psiholozi, ali i sveštenici kako da se nosimo s najtužnijim trenucima. Zajednički savet i jednih i drugih je da tugu treba izdržati. To je i savet patrijarha Pavla.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Velikodostojnici RZC monaštvu Studenice poklonili su ikonu Svete Mučenice Jelisavete, čije su mošti u ruskom manastiru u Svetoj zemlji, a posetu je dodatno osvetlila čudotvorna ikona Bogorodice Kurske “Znamenje”, svetinja grada Kurska i cele Rusije.
Njegova Svetosti Patrijarh srpski g. Porfirije održao je besedu na Svetoj liturgiji koju je služio u crkvi Svete Trojice u Ripnju na Cveti ove godine. Tom prilikom kršteno je zajedno nekoliko desetine dece iz ovog kraja. Patrijarh Profirije je istakao da se po Božjoj promisli za duhovni život rađamo u svetoj tajni krštenja i da je to jednako važno kao i samo rođenje.
Na ovaj dan nikako ne valja dremati preko dana jer će se onda biti bunovan, pospan i bolešljiv preko cele godine, a izuzetak su oni koji su već “zgrešili” i spavali na Đurđevdan. Takođe veruje se da će onoga ko se danas ogreši i ne ispoštuje apostola Marka stići kazna u vidu oluja i gromova koji će mu uništiti imanje. Markovdan se smatra “blagim danom”, vremenom za odmor i molitvu.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Vera, snaga, i predanost ovog Božjeg ugodnika, koji je preminuo šest dana pred svoj 24. rođendan, postale su svetionik za mnoge generacije, dok njegova hrabrost vekovima podstiče vernike da slede svoje srce i služe onima kojima je potrebna pomoć.
U različitim geografskim područjima, muslimani čestitaju Kurban-bajram sa posebnim izražajima koji odražavaju lokalne tradicije i jezike, ali svi nose jednu univerzalnu poruku - poruku radosti, zajedništva i blagoslova.
Na početku četvorodnevne svetkovine koja slavi tradiciju klanja kurbana i duhovno putovanje miliona muslimana u Meku i Medinu, predsednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, muftija Mevlud Dudića poslao snažnu poruku.
Na današnji dan, pre jednog veka u temelje sinagoge uzidana je povelja ispisana na hebrejskom i staroslovenskom, koju su potpisali kralj Aleksandar I kraljica Marija Karađorđević.
Kroz svete tajne i svakodnevne molitve, sveštena lica preuzimaju ulogu duhovnih roditelja, pružajući vernicima putokaz ka Božjoj milosti i duhovnom rastu.
Na praznik Svete Trojice, poglavar Ruske pravoslavne crkve služio je Božanstvenu liturgiju u Sveto-Trojičkoj Sergijevoj lavri i uputio snažne reči vernicima o jačini i moći vere, njenoj ulozi u savremenom svetu i važnosti molitve za budućnost.