SUTRA SLAVIMO VELIKI PRAZNIK! Obeležavamo Začeće Svete Ane - dan kada je na čudesan način začeta Bogorodica!
Joakim i Ana bili su u braku punih 50 godina, ali nisu imali dece.
Stub za plakanje, koji je od mermera ima rupu u svojoj sredini i veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, a vlaga koja se pojavila da ima lekovita svojstva. Aja Sofija je čudo arhitekture koje u svojoj unutrašnjosti i trideset miliona zlatnih pločica u širokoj, glatkoj kupoli, i time predstavlja hrabar inženjerski podvig za vreme kada je građena.
Svako ko poseti Istanbul obiđe i Aja Sofiju, građevinu koja spaja sve religije.Istanbul je poznat po svojoj multikulturalnosti, a više od jednog veka u Turskoj ravnopravno žive muslimani, jevreji i hrišćani. Aja Sofija predstavlja simbol ove religijske tolerancije, harmonije i mira u Turskoj. Ona odiše magičnim spojem islamskih i hrišćanskih simbola, a tokom svoje istorije služila je kao crkva, kao džamija, a danas i kao muzej. Zbog toga je poznata kao mesto gde se susreću religije sveta, a arhitektonska obeležja različitih kultura postoje u savršenom skladu.
Prva Aja Sofija, drvenih kupola, izgrađena je na mestu nekadašnjeg paganskog hrama. Aja Sofija građena je ukupno pet godina, u šestom veku, kao vizantijska crkva. Nakon što su Turci osvojili Konstantinopolj, 1453. godine, Aja Sofija doživela je istu sudbinu kao i većina hrišćanskih crkava na teritoriji Istanbula – pretvorena je u džamiju, i njena uloga bila je da služi Islamu. 1935. godine, nakon što je Turska postala republika, njen prvi predsednik Mustafa Kemal Ataturk rešio je da transformiše Aja Sofiju u muzej koji će pričati priču o istoriji Konstantinopolja, Istanbula, i naroda koji su ga naseljavali.
Aja Sofija turbulentno je menjala uloge tokom istorije. Tokom Balkanskih ratova služila je čak i kao bolnica za pacijente obolele od kolere. Danas, međutim, ova graciozna arhitektonska struktura predstavlja muzej i svojevrsni vremeplov kroz dugu i dinamičnu istoriju Istanbula. Kada je turski predsednik Ataturk doneo odluku da se džamija pretvori u muzej, prvi put posle dugih godina sklonjen je tepih na kome su se muslimani molili, i otkriveni su hrišćanski mozaici dizajnirani na podu Aja Sofije.
Za izgradnju Aja Sofije korišćeni su opeka i mermer iz Egipta, Rima, Aubeje i Afrike. Srebrne i zlatne ploče korišćene su za vrata i oltare, a slonovača za široke lukove. U crkvu se ulazi kroz masivna mramorna vrata, a gotovo sve površine prekrivene su mozaicima. Na izgradnji je radilo desetine hiljada građevinskih radnika, a umetnici toga doba potrudili su se da Aja Sofija nikoga ne ostavi ravnodušnim.
Vizantijski elementi Aja Sofije prisutni su u unutrašnjosti velike kupole, njenim masivnim mermernim stubovima i kompleksnim mozaicima Isusa i Device Marije, kao i anđela i svetaca, koji su otkriveni kada je džamija pretvorena u muzej. Neki od ovih mozaika smatraju se remek-delima vizantijske umetnosti. Međutim, tu su i dalje prisutni islamski elementi – poput velikih visećih lustera i okruglih plakata sa imenima Muhameda i Alaha.
Stub Želja je izvanredan deo enterijera. Poznat i kao Stub za plakanje, ova mermerna postava ima rupu u svojoj sredini i delimično je prekriven bronzanim pločama. Veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, i od tada je stub vlažan. Ova vlaga vernicima ima lekovita svojstva.


U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
Eksperti nisu naveli datum završetka obnove kupole džamije, imajući u vidu potencijalne probleme zbog vremenskih prilika i nepredviđene dodatne radove.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Kroz alete 72:25–28, Kuran prikazuje složeni sistem božanske zaštite i uloge poslanika u prenošenju poruka.
U suri El Mulk, ajeti o Milostivom i presušenoj vodi otkrivaju koliko je čovek krhak bez Božije providnosti.
Dok su plamen i dim uništavali sve materijalno, vatrogasci su spasili simbol vere i nade koji je za vlasnike neprocenjiv.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.