Stub za plakanje, koji je od mermera ima rupu u svojoj sredini i veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, a vlaga koja se pojavila da ima lekovita svojstva. Aja Sofija je čudo arhitekture koje u svojoj unutrašnjosti i trideset miliona zlatnih pločica u širokoj, glatkoj kupoli, i time predstavlja hrabar inženjerski podvig za vreme kada je građena.
Svako ko poseti Istanbul obiđe i Aja Sofiju, građevinu koja spaja sve religije.Istanbul je poznat po svojoj multikulturalnosti, a više od jednog veka u Turskoj ravnopravno žive muslimani, jevreji i hrišćani. Aja Sofija predstavlja simbol ove religijske tolerancije, harmonije i mira u Turskoj. Ona odiše magičnim spojem islamskih i hrišćanskih simbola, a tokom svoje istorije služila je kao crkva, kao džamija, a danas i kao muzej. Zbog toga je poznata kao mesto gde se susreću religije sveta, a arhitektonska obeležja različitih kultura postoje u savršenom skladu.
Prva Aja Sofija, drvenih kupola, izgrađena je na mestu nekadašnjeg paganskog hrama. Aja Sofija građena je ukupno pet godina, u šestom veku, kao vizantijska crkva. Nakon što su Turci osvojili Konstantinopolj, 1453. godine, Aja Sofija doživela je istu sudbinu kao i većina hrišćanskih crkava na teritoriji Istanbula – pretvorena je u džamiju, i njena uloga bila je da služi Islamu. 1935. godine, nakon što je Turska postala republika, njen prvi predsednik Mustafa Kemal Ataturk rešio je da transformiše Aja Sofiju u muzej koji će pričati priču o istoriji Konstantinopolja, Istanbula, i naroda koji su ga naseljavali.
Serkan Senturk / Zuma Press / Profimedia
Unutrašnjost Aja Sofije
Aja Sofija turbulentno je menjala uloge tokom istorije. Tokom Balkanskih ratova služila je čak i kao bolnica za pacijente obolele od kolere. Danas, međutim, ova graciozna arhitektonska struktura predstavlja muzej i svojevrsni vremeplov kroz dugu i dinamičnu istoriju Istanbula. Kada je turski predsednik Ataturk doneo odluku da se džamija pretvori u muzej, prvi put posle dugih godina sklonjen je tepih na kome su se muslimani molili, i otkriveni su hrišćanski mozaici dizajnirani na podu Aja Sofije.
Za izgradnju Aja Sofije korišćeni su opeka i mermer iz Egipta, Rima, Aubeje i Afrike. Srebrne i zlatne ploče korišćene su za vrata i oltare, a slonovača za široke lukove. U crkvu se ulazi kroz masivna mramorna vrata, a gotovo sve površine prekrivene su mozaicima. Na izgradnji je radilo desetine hiljada građevinskih radnika, a umetnici toga doba potrudili su se da Aja Sofija nikoga ne ostavi ravnodušnim.
Vizantijski elementi Aja Sofije prisutni su u unutrašnjosti velike kupole, njenim masivnim mermernim stubovima i kompleksnim mozaicima Isusa i Device Marije, kao i anđela i svetaca, koji su otkriveni kada je džamija pretvorena u muzej. Neki od ovih mozaika smatraju se remek-delima vizantijske umetnosti. Međutim, tu su i dalje prisutni islamski elementi – poput velikih visećih lustera i okruglih plakata sa imenima Muhameda i Alaha.
Tanjug/AP
Vernici iz celog sveta ispred Aja Sofije
Stub Želja je izvanredan deo enterijera. Poznat i kao Stub za plakanje, ova mermerna postava ima rupu u svojoj sredini i delimično je prekriven bronzanim pločama. Veruje se da se na tom mestu 1200. godine pojavio sveti Georgije čudotvorac, i od tada je stub vlažan. Ova vlaga vernicima ima lekovita svojstva.
Od mladog velikaša na dvoru cara Dušana do kosovskog mučenika i svetitelja, život kneza Lazara ostao je svedočanstvo o borbi za jedinstvo države, obnovi Crkve i zavetu koji vekovima živi u srpskom predanju.
Probajte oslić u majonezu po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu za zaštitu od đavola i pouku Svetog vladike Nikolaja Velimirovića.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vidovdan i spomen Svetog velikomučenika kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika po starom i Prenos moštiju Svetih mučenika Kira i Jovana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ireneja Lionskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Kamerni hor Emanuel, uz blagoslov episkopa valjevskog Isihija, otvorio je tradicionalne Gospојinske susrete crkvenih horova u Eparhiji valjevskoj, slaveći veru i zajedništvo kroz molitvu i pojanjе.
Islamski društveni centar Ilinoisa želi da kupi zatvoreni katolički hram iz 1906. godine u Čikagu i pretvori ga u školu, što je izazvalo rasprave zbog istorijskog značaja objekta.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Prvi dan meseca muharema donosi priliku vernicima za molitvu, razmišljanje i duhovnu obnovu, uz poruke o strpljenju, žrtvi i poverenju u Boga koje ovaj značajan datum nosi kroz generacije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.