KAKO RAZUMETI ŽIVOT KAD JE SVE U BOŽIJIM RUKAMA: Put od prašine do večnosti
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajet 42:15 sura Eš-Šura nas uči kako istrajati u veri, poštovati različitosti i ostati smiren čak i pod pritiskom okoline.
Postoji trenutak u kojem se vernik mora zaustaviti između dve krajnosti: da ne popusti pred drugima, ali i da ih ne osuđuje. Upravo taj prostor, tanak kao nit između srca i razuma, opisuje ajet iz sure Eš-Šura (42:15), koji je u knjizi "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" izdvojen za 28. novimbar. U njemu se Poslaniku Muhamedu naređuje da poziva, ali da ostane istrajan, da veruje u sve objave, ali da ne sudi po tuđim merilima. To je poziv na veru bez nadmetanja, na pravednost bez hvalisanja – na unutrašnju ravnotežu koju današnji svet sve teže nalazi.

„Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: ‘Ja verujem u sve knjige koje je Alah objavio, i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša dela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti.’“
Reči: „Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje…“ ne opisuju samo poslanikov zadatak, već i duhovni okvir svakog vernika koji želi da ostane uspravan u vremenu punom pritisaka i tuđih očekivanja. Ajet jasno postavlja meru: pozivati na veru znači svedočiti istinu delom, a ne nadmetanjem.
Kada Poslanik kaže: „Ja verujem u sve knjige koje je Alah objavio“, time se otvara prostor međusobnog priznanja – ne kroz reč tolerancija, već kroz veru u jedinstven Božiji plan koji obuhvata i prethodne objave. U rečenici „Alah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti“ nalazi se smirenje: niko nema poslednju reč osim Njega.
Ovaj ajet, čitan u današnjem kontekstu, ne poziva na raspravu, već na tišinu u kojoj se prepoznaje odgovornost svakog čoveka prema sopstvenom delu. To je poziv na smirenost koja ne znači pasivnost, već svesnu postojanost – veru koja se ne meri rečima, nego načinom na koji se živi.
Ajeti 40:66-68 sure Ghafir naglašavaju neprolazne istine: život, smrt i sudbina deo su višeg reda koji nas poziva na predanost, strpljenje i razumevanje Božije volje.
Ajeti 46-47 iz Sure Fussilet otkrivaju univerzalnu odgovornost i podsećaju da ništa ne prolazi nezapaženo pred Bogom.
Ajeti 41:34-38 iz sure Fussilet nas podsećaju da materijalno ne štiti dušu, da vera i dobra dela otvaraju vrata večne nagrade, dok oni koji odbacuju božanske poruke rizikuju ozbiljnu kaznu.
U trenucima nesigurnosti, ajeti sure Šura 42:3-5 otkrivaju veličanstvo Stvoritelja i poziv vernicima da prihvate Njegovu mudrost i oprost.
Ajeti 42:11-12 govore o velikim talasima, iskušenjima i Božijoj milosti otkriva kako slobodna volja i vera oblikuju naš život i pružaju smernice kroz najteže izazove.
Poslednjih vekova ljudi su tražili odgovore koji mogu razbiti podele, učvrstiti veru i doneti istinsku duhovnu snagu. Saznajte šta vekovima inspiriše islamske vernike i kako ovu poruku možete primeniti u svom svakodnevnom životu.
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Od razgovora sa ocem do vizije neba i Zemlje - ajeti 6:74-75 otkrivaju moć vere, hrabrosti i unutrašnjeg preispitivanja.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
U islamskoj tradiciji Isus Hristos poznat je kao Isa, alejhi selam, jedan od najvećih Božijih poslanika, a Kuran govori o njegovom čudesnom rođenju, majci Merjemi i posebnoj ulozi koju će imati pred kraj vremena.
Njegova odluka da primi krštenje u početku je bila izazov za porodicu, ali su je majka i najbliži kasnije prihvatili.
Devetog dana meseca ava jevrejska zajednica seća se razaranja Prvog i Drugog hrama u Jerusalimu, progona i odaje poštu žrtvama najvećih tragedija svoje istorije.
Političar iz Liverpula, odrastao u katoličkoj porodici irskih korena, ušao je u istoriju zemlje u kojoj su premijersku funkciju vekovima uglavnom obavljali anglikanci.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Jednostavan, mirisan i ukusan obrok od nekoliko skromnih sastojaka vraća toplinu porodične trpeze i donosi rešenje za sve one dane kada ne znamo šta da kuvamo.