OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Pre nego što je beba prevezena u bolnicu, sveštenik je tražio da se zove Huan Fransisko, odnosno dao mu je ime koje je, kako je rekao, nosio u srcu i pre nego što će dete dobiti zvaničan identitet.
Sveštenik Fabijan Pintos pronašao je novorođenče ostavljeno na pragu svog doma u mestu Vilja Bertet, a njegova reakcija dirnula je mnoge i otvorila važnu temu o saosećanju umesto osude.
Ovaj pastor crkve Gospe od Karmelske u Vilji Bertet u Argentina, objavio je video na svojoj Fejsbuk stranici objašnjavajući da je 21. marta našao novorođenog dečaka na svom pragu.
Sveštenik je objasnio da je obavljao jedan od svojih uobičajenih subotnjih zadataka - pripremao propovedi za nedelju - kada je čuo kucanje.
- Čuo sam kucanje na vratima. Kada sam ih otvorio, našao sam bebu na svom pragu, umotanu u peškir.

U prvi mah zatečen, a potom duboko dirnut, otac Pintos nije oklevao. U njegovim rečima, srce mu se "istopilo" čim je ugledao dete. Odmah je pozvao lekara od poverenja, koji je ubrzo stigao zajedno sa medicinskom sestrom kako bi pružili prvu pomoć.
Pre nego što je beba prevezena u bolnicu, sveštenik je tražio da se zove Huan Fransisko, odnosno dao mu je ime koje je, kako je rekao, nosio u srcu i pre nego što će dete dobiti zvaničan identitet.
- Mogu reći da imam sina u srcu - rekao je.
Takođe je potvrdio da je beba zdrava i da prima odgovarajuću negu.
Otac Pintos je rekao da je za njega situacija otkrila lep gest: usred anksioznosti, straha i bola, neko mu je poverio brigu o svom detetu.
- Ta osoba je verovatno znala da ću se dobro brinuti o njemu ili da ću se pobrinuti da dobije potrebnu pomoć. A možda su i verovali da ako se vrate, niko neće uperiti prstom u njih.
Sveštenik je naglasio da je njegov dom sigurno mesto - ne zbog bezbednosnih mera, već zbog Božjeg prisustva.
Posebno ga je pogodila reakcija dela javnosti, koja je brzo posegnula za osudama. Umesto toga, pozvao je na uzdržanost i razumevanje, podsećajući da niko ne zna punu priču koja stoji iza takvog čina.
Naglasio je da postoje trenuci kada su ljudi suočeni sa tolikim strahom i očajem da donose odluke koje drugi ne mogu lako razumeti.
- Ne sviđa mi se to. Ne bih želeo da katolik kaže: "Samo delim svoje mišljenje", kada u stvarnosti osuđuje. Čak ni ne znam da li je ova beba napuštena, jer nije napuštena. Ostavljena je na sigurnom mestu, verovatno od strane nekoga ko je bio u velikoj nevolji. Ne opravdavam ovu osobu, niti pokušavam. Samo ne želim da budem uz one koji iznose optužbe, a da ne znaju celu priču.
Prema dostupnim informacijama, majka deteta, stara 33 godine, kasnije se pojavila u bolnici. Navodno se porodila sama, daleko od znanja svoje porodice, u okolnostima koje ukazuju na veliku ličnu borbu. Privremenu brigu o bebi preuzela je baka, dok nadležne službe nastavljaju da ispituju sve okolnosti.
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Kada nekoga osudimo, mi zapravo zauzimamo mesto koje nam ne pripada – mesto sudije, i to ne samo ljudske, već Božije. Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog. Otac Gojko, nekadašnji rektor Cetinjske bogoslovije, podelio je lično iskustvo koje ga je, kako sam kaže, postidelo i duboko poučilo.
OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
AKO VAM OVO PADNE NA UM, ODMAH GA ODBACITE! Starac Siluan Atonski otkriva šta je najveća duhovna "prljavština"!
OVO JE NAJKRAĆI PUT DA SE DOBIJE OPROŠTAJ GREHOVA! Sveti Jovan Lestvičnik kaže da samo jednu stvar treba da prestanete da radite
KAKO JE OTAC GOJKO OD JEDNOG VERNIKA NA OSTROGU NAUČIO ONO ŠTO NIJE NI NA FAKULTETU: Lekcija o svima nama koja se prepričava
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
U hrišćanstvu često se govori da nijedna ljudska sudbina nije bez smisla i da Gospod svakome daje ono što je potrebno za spasenje.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija i uz saglasnost igumana manastira Vatoped, uveden je poseban način prilaska svetinji kako bi svi poklonici mogli da prime blagoslov bez dugog zadržavanja u redovima.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.
Akatist je jedan od prepoznatljivih oblika bogoslužbene i lične molitve u pravoslavnoj tradiciji.