KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije ideja, već živa sila koja se pokazuje kroz odnos prema bližnjem.
U svetu u kome čovek često ostaje sam sa svojim brigama, prava vrednost hrišćanskog života ogleda se u saosećanju. Ne u velikim rečima, ne u spoljašnjim pokazivanjima vere, već u tihoj, iskrenoj sposobnosti da osetimo bol drugoga kao svoj.
Saosećanje je ono što spaja ljude, briše udaljenosti i čini da srce prepozna srce.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije ideja, već živa sila koja se pokazuje kroz odnos prema bližnjem. Kada neko pati, ne traži objašnjenja, već prisustvo. Ne traži savete, već razumevanje. Upravo u tim trenucima otkriva se da li u čoveku ima istinske vere ili samo navike da govori o njoj.
Saosećanje ne traži savršenstvo. Ono ne dolazi iz nadmenosti niti iz osećaja da smo bolji od drugih. Naprotiv, ono se rađa iz svesti o sopstvenoj slabosti, iz iskustva bola i potrebe za utehom. Ko je makar jednom iskreno patio, taj zna koliko znači kada ga neko razume bez mnogo reči.
Zato je važno da se čovek ne zatvara u formalnosti, u spoljašnje obrasce ponašanja koji mogu delovati lepo, ali su prazni ako u njima nema topline. Hrišćanski život nije gluma, niti niz pravila koja se mehanički izvršavaju.
On je odnos - živ, stvaran i dubok, u kojem je svaki susret prilika da pokažemo milosrđe.
U svakodnevnim susretima, u porodici, među prijateljima ili potpunim neznancima, upravo se kroz saosećanje otkriva ono što nosimo u sebi. Ono ne može da se odglumi, niti da se nauči napamet. Ili postoji, ili ga nema. A tamo gde ga ima, tamo se oseća mir, poverenje i blizina.
Zato se vera ne meri onim što govorimo, već onim što drugi osećaju u našem prisustvu. Da li donosi utehu ili hladnoću, da li približava ili udaljava. Jer svako srce nepogrešivo prepoznaje istinu.
Upravo o toj istini govorio je i starac Pajsije:
"Svako razume da li sa njim zaista saosećaš ili licemerstvuješ. Jedan huligan je bolji od jednog licemernog hrišćanina. Zato, ne treba imati licemerni osmeh ljubavi, nego se treba prirodno ponašati – niti zloba niti licemerstvo, nego ljubav i iskrenost".
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Bez Boga, čak i blagostanje nema snagu, a stradanje postaje neizdrživo.
Odgovor Svetog Pajsija, slomljenom ocu nastradalog mladića, izrečen bez osude, ali sa dubokom verom u Božiju milost, otvorio je prozor nade koji nikada neće biti zatvoren.
Kroz mudrost Svetog Pajsija saznajemo kako naše ponašanje i unutrašnje stanje oblikuju našu sudbinu – kako na ovom svetu, tako i u večnosti.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.