Odgovor Svetog Pajsija, slomljenom ocu nastradalog mladića, izrečen bez osude, ali sa dubokom verom u Božiju milost, otvorio je prozor nade koji nikada neće biti zatvoren.
Postoji bol koji probija kosti. Bol koji ne zna za jutro, ni za veče. Bol koji oduzima dah, ne ostavljajući prostora ni za plač, ni za reč. To je muka oca koji je izgubio svoje dete — i to ne bilo kako, već u jednoj strašnoj tišini, u praznini koju ostavi samoubistvo. Na jednu takvu priču podseća arhimandrit Makarije, iguman manastira Savina.
Očevi inače ćute. Ćute kad ih boli. Ali tada, pred starcem Pajsijem, jedan otac je progovorio. I izgovorio najtežu istinu:
- Sin mi je izvršio samoubistvo, skočio je sa zgrade. Mogu nekako da podnesem tugu što ga nema. Ali ne mogu da podnesem da je on završio u paklu. To nikako ne mogu da podnesem.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije
Reči su padale teške kao kamen, ali starac ih nije dočekao pogledom osude. Nije pitao šta je bilo, ni zašto. Gledao je ravno u dušu tog oca i odgovorio blagim, a opet potresnim rečima, koje ostaju zapisane u večnosti:
- On je skočio sa petog sprata. Od petog sprata do zemlje, koliko ima vremena? Samo jednom da je rekao: "Gospode, pomiluj me", Bog bi ga primio.
U toj rečenici leži čitava teologija milosti. Jer Bog ne broji padove. Bog broji uzdahe duše. On ne meri trajanje molitve, nego njenu iskrenost.
Starac Pajsije nije davao lažnu utehu. Nije govorio ono što bi neko želeo da čuje. On je govorio ono što jeste - da Bog nije sudija koji čeka da kazni, već Otac koji jedva čeka da zagrli. Čovek može pasti, ali ako se njegova duša, u deliću sekunde, samo malo okrene ka nebu, ta okrenutost biva dovoljna.
Iguman Makarije je kazao i poučio nas sve:
- Kajanjem Bog ga odmah grabi sa spasenjem.
SPC
Iguman Makarije
To „grabi“ nije grub izraz, već snažan, jer tako izgleda ljubav Očeva: silovita u milosti, brza u spasavanju, neumorna u traženju izgubljenog sina.
Zato ova priča nije samo o smrti. Ovo je priča o nadi. O Bogu koji se spušta brže od svakog pada. O vapaju koji traje kraće od sekunde, ali ima težinu večnosti. O milosti koja ne pita za prošlost, već traži pokret srca.
I zato, ti koji tuguješ - ne ostaj u očajanju. Seti se da postoji Bog koji čuje i ono što nije izgovoreno. Koji vidi suze i kad ih skrivamo. I koji, baš kao u priči o izgubljenom sinu, trči da zagrli čak i kad mi mislimo da za zagrljaj nije vreme.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
Duhovske zadušnice pominju se već od 12. veka i obežavaju se uoči praznika Svete Trojice ili Duhova, koji padaju 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
U drevnom hramu Bogorodice Ljeviške, uz molitve, suze i pesmu, obeležen je završetak školovanja desete generacije obnovljene prizrenske Bogoslovije — simbola postojanosti, vere i nade u srcu Metohije.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Bog je taj koji priziva u život i koji poziva iz ovog života. Dakle, Bog ima konačnu reč, govori otac Aleksandar o samoubistvu, ali i naglašava da niko nikome, ipak, ne sme i ne treba da sudi.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Nakon sticanja autokefalnosti pre samo tri godine Makedonska crkva se suočava s dubokim podelama oko izbora novog mitropolita, a oštre reči arhijereja i nezadovoljstvo vernog naroda otvaraju pitanje budućnosti njene stabilnosti i jedinstva.
Iguman manastira Rukumija ističe da crna magija često dolazi kroz „bezazlene“ posete i ostavljene predmete, a objašnjava i kako se od toga možemo zaštititi – ne samo molitvom, već i jednostavnim zaključavanjem vrata.
Nakon sticanja autokefalnosti pre samo tri godine Makedonska crkva se suočava s dubokim podelama oko izbora novog mitropolita, a oštre reči arhijereja i nezadovoljstvo vernog naroda otvaraju pitanje budućnosti njene stabilnosti i jedinstva.
Veliki bajram nije samo praznik žrtvovanja, već i vreme kada iskrenost, poštovanje i zajedništvo dolaze do izražaja u svakom rukovanju, poljupcu ruke ili izgovorenoj čestitki. Evo šta je važno znati da ne pogrešite kada nekome poželite blagosloven praznik.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.