Odgovor Svetog Pajsija, slomljenom ocu nastradalog mladića, izrečen bez osude, ali sa dubokom verom u Božiju milost, otvorio je prozor nade koji nikada neće biti zatvoren.
Postoji bol koji probija kosti. Bol koji ne zna za jutro, ni za veče. Bol koji oduzima dah, ne ostavljajući prostora ni za plač, ni za reč. To je muka oca koji je izgubio svoje dete — i to ne bilo kako, već u jednoj strašnoj tišini, u praznini koju ostavi samoubistvo. Na jednu takvu priču podseća arhimandrit Makarije, iguman manastira Savina.
Očevi inače ćute. Ćute kad ih boli. Ali tada, pred starcem Pajsijem, jedan otac je progovorio. I izgovorio najtežu istinu:
- Sin mi je izvršio samoubistvo, skočio je sa zgrade. Mogu nekako da podnesem tugu što ga nema. Ali ne mogu da podnesem da je on završio u paklu. To nikako ne mogu da podnesem.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije
Reči su padale teške kao kamen, ali starac ih nije dočekao pogledom osude. Nije pitao šta je bilo, ni zašto. Gledao je ravno u dušu tog oca i odgovorio blagim, a opet potresnim rečima, koje ostaju zapisane u večnosti:
- On je skočio sa petog sprata. Od petog sprata do zemlje, koliko ima vremena? Samo jednom da je rekao: "Gospode, pomiluj me", Bog bi ga primio.
U toj rečenici leži čitava teologija milosti. Jer Bog ne broji padove. Bog broji uzdahe duše. On ne meri trajanje molitve, nego njenu iskrenost.
Starac Pajsije nije davao lažnu utehu. Nije govorio ono što bi neko želeo da čuje. On je govorio ono što jeste - da Bog nije sudija koji čeka da kazni, već Otac koji jedva čeka da zagrli. Čovek može pasti, ali ako se njegova duša, u deliću sekunde, samo malo okrene ka nebu, ta okrenutost biva dovoljna.
Iguman Makarije je kazao i poučio nas sve:
- Kajanjem Bog ga odmah grabi sa spasenjem.
SPC
Iguman Makarije
To „grabi“ nije grub izraz, već snažan, jer tako izgleda ljubav Očeva: silovita u milosti, brza u spasavanju, neumorna u traženju izgubljenog sina.
Zato ova priča nije samo o smrti. Ovo je priča o nadi. O Bogu koji se spušta brže od svakog pada. O vapaju koji traje kraće od sekunde, ali ima težinu večnosti. O milosti koja ne pita za prošlost, već traži pokret srca.
I zato, ti koji tuguješ - ne ostaj u očajanju. Seti se da postoji Bog koji čuje i ono što nije izgovoreno. Koji vidi suze i kad ih skrivamo. I koji, baš kao u priči o izgubljenom sinu, trči da zagrli čak i kad mi mislimo da za zagrljaj nije vreme.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
Najčešća krsna slava u srpskim zemljama nosi dublju poruku od porodičnog okupljanja: zašto je liturgija središte praznika, kako Crkva gleda na dan upokojenja svetih i gde je granica između običaja i vere.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Nikolu po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Bonifatija. Katolici su u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnom džuma-namazu i svakodnevnim verskim obavezama.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Bog je taj koji priziva u život i koji poziva iz ovog života. Dakle, Bog ima konačnu reč, govori otac Aleksandar o samoubistvu, ali i naglašava da niko nikome, ipak, ne sme i ne treba da sudi.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.