U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Strašni sud je, prema pravoslavlju, završni događaj ljudske istorije, trenutak kada će po Drugom dolasku Hristovom biti doneta konačna odluka o večnom stanju svakog čoveka – ko će u raj, a ko u pakao.
Crkva jasno uči da će tada biti objavljena potpuna istina o svakom životu i da će pravedni ući u Carstvo Božje, dok će oni koji su odbacili Boga ostati van te zajednice.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene". Upravo taj trenutak razdvajanja jeste suština Strašnog suda - konačna odluka o raju i paklu.
O tome na je poseban način govorio i starac Pajsije Svetogorac, objašnjavajući kako će se ta odluka projaviti.
Na pitanje kako će se odvijati Strašni sud, on kaže:
- Na Strašnom Sudu, u jednom trenutku će biti otkriveno u kakvom stanju se nalazi svaki čovek. Svako će otići na mesto koga je on sam dostojan. Svako će, kao na televizoru, videti i svoju sopstvenu nedostojnost i duhovno stanje drugog.
Čovek će, kako je objašnjavao strac, kao u ogledalu, gledati svoga bližnjeg i, pognute glave, otići na svoje mesto.
Foto: manastir-lepavina.org
Strašni sud, ikona
On to objašnjava na primeru snaje i svekrve.
- Na primer, snaha je u ovozemaljskom životu sedela pored svoje svekrve, lenčareći, a svekrva je sa slomljenom nogom brinula o njenom, snahinom, sinu, svom unuku. Ako na Strašnom sudu ta snaja vidi da Hristos šalje njenu svekrvu u raj, a nju samu tamo ne uzima, onda ona ne može ništa prigovoriti i pitati Hrista, zašto on tako radi. Baš ta ovozemaljska scena će stajati pred njenim očima. Ona će se setiti kako je njena svekrva, sa slomljenom nogom, čuvala unuka i neće se usuditi da kroči u raj.
Naravno, ona sama, naglašava starac, ne može se "smestiti" u raj.
- Ali, na primer, monasi vide te teškoće, ta iskušenja, koja su preživljavali mirjani, vide, kako su ih preodolevali. Ako su monasi živeli nepravilno, to će oni, oborenog pogleda sami otići na mesto koje zaslužuju. Monahinje, koje nisu ugodile Bogu, videće na Strašnom sudu majke-heroje, koje nisu davale monaške zavete, nisu imale te blagoslove i povoljnie mogućnosti, koje imaju monahinje i, uprkos tome, učinile podvig i dostigle visoko duhovno smirenje.
Greek Reporter
Starac Pajsije
Starac je govorio da Strašnom sudu, Hristos neće govoriti: "Dođi ovamo, šta si to tamo uradio?" ili "Ti ćeš u ad, a ti u raj".
- Ne, svaki čovek, poredeći se sa drugim, sam će otići na ono mesto koje zaslužuje - zaključio je starac.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.