U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Strašni sud je, prema pravoslavlju, završni događaj ljudske istorije, trenutak kada će po Drugom dolasku Hristovom biti doneta konačna odluka o večnom stanju svakog čoveka – ko će u raj, a ko u pakao.
Crkva jasno uči da će tada biti objavljena potpuna istina o svakom životu i da će pravedni ući u Carstvo Božje, dok će oni koji su odbacili Boga ostati van te zajednice.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene". Upravo taj trenutak razdvajanja jeste suština Strašnog suda - konačna odluka o raju i paklu.
O tome na je poseban način govorio i starac Pajsije Svetogorac, objašnjavajući kako će se ta odluka projaviti.
Na pitanje kako će se odvijati Strašni sud, on kaže:
- Na Strašnom Sudu, u jednom trenutku će biti otkriveno u kakvom stanju se nalazi svaki čovek. Svako će otići na mesto koga je on sam dostojan. Svako će, kao na televizoru, videti i svoju sopstvenu nedostojnost i duhovno stanje drugog.
Čovek će, kako je objašnjavao strac, kao u ogledalu, gledati svoga bližnjeg i, pognute glave, otići na svoje mesto.
Foto: manastir-lepavina.org
Strašni sud, ikona
On to objašnjava na primeru snaje i svekrve.
- Na primer, snaha je u ovozemaljskom životu sedela pored svoje svekrve, lenčareći, a svekrva je sa slomljenom nogom brinula o njenom, snahinom, sinu, svom unuku. Ako na Strašnom sudu ta snaja vidi da Hristos šalje njenu svekrvu u raj, a nju samu tamo ne uzima, onda ona ne može ništa prigovoriti i pitati Hrista, zašto on tako radi. Baš ta ovozemaljska scena će stajati pred njenim očima. Ona će se setiti kako je njena svekrva, sa slomljenom nogom, čuvala unuka i neće se usuditi da kroči u raj.
Naravno, ona sama, naglašava starac, ne može se "smestiti" u raj.
- Ali, na primer, monasi vide te teškoće, ta iskušenja, koja su preživljavali mirjani, vide, kako su ih preodolevali. Ako su monasi živeli nepravilno, to će oni, oborenog pogleda sami otići na mesto koje zaslužuju. Monahinje, koje nisu ugodile Bogu, videće na Strašnom sudu majke-heroje, koje nisu davale monaške zavete, nisu imale te blagoslove i povoljnie mogućnosti, koje imaju monahinje i, uprkos tome, učinile podvig i dostigle visoko duhovno smirenje.
Greek Reporter
Starac Pajsije
Starac je govorio da Strašnom sudu, Hristos neće govoriti: "Dođi ovamo, šta si to tamo uradio?" ili "Ti ćeš u ad, a ti u raj".
- Ne, svaki čovek, poredeći se sa drugim, sam će otići na ono mesto koje zaslužuje - zaključio je starac.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Patrijarh Porfirije naglasio je da rad parlamenta treba da bude usmeren ka opštem dobru, uz poštovanje duhovnih i materijalnih potreba svakog čoveka i čitave zajednice.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Gospod ne kažnjava, već otkriva istinu o nama. Poslednji sud nije proizvoljna presuda, već odraz našeg života – ljubav prema Bogu vodi u večnu radost, a udaljenost od Njega u duhovnu tamu.
Jednostavno, nekad Gospod dopušta da neko prođe kroz to iskustvo koje je na mnogo mesta opisano i u žitijama svetih, da bi nama preneo poruku da budemo ozbiljni i odgovorni kad je spasenje nas samih u pitanju, kaže protojerej-stavrofor Vladimir Stupar
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.