POSNI KOLAČ SA TAJNIM SASTOJAKOM KOJI MENJA UKUS SVAKOG ZALOGAJA: Svetogorska tradicija na tanjiru
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje.
U vremenu instant-testa i gotovih mešavina, ovaj recept podseća kako izgleda priprema koja ne zavisi od sata, već od osećaja.
Miris testa koje tiho nadolazi na toplom mestu nosi u sebi nešto od manastirskog mira: strpljenje, sabranost i odsustvo žurbe. U pravoslavnoj tradiciji, hrana nikada nije samo obrok kojim se zadovoljava telesna glad - ona je plod rada, molitve i pažnje prema onome kome se iznosi na trpezu. Zato i ovakav, naizgled skroman recept nosi dublju priču: priču o rukama koje mese bez nervoze, o vremenu koje se ne meri satom već osećajem i o radosti deljenja. Manastirske krofne, zapisane u starom "Srbskom kuvaru" iz 1855. godine, čiji je autor jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedol, nastajale su upravo u tom duhu - kao tiha, topla uteha za bratstvo i goste, jednostavne po sastavu, a bogate po smislu.
Tri četvrtine kilograma finog brašna
četvrt litra mleka
dve kašike pivarskog kvasca
šećer po volji
so
tri žumanceta, dva jajeta
ulje za prženje
Brašno stavite na toplo mesto da se zagreje. Kvasac razmutite sa malo mleka, pa ga zamešajte sa toplim brašnom. Dodajte šećer po volji, malo posolite, zatim dodajte žumanca i jaja i ulijte mleko, pa sve mešajte snažno varjačom dok testo ne počne da se odvaja od varjače. Ostavite testo na toplom da naraste.
Kada je testo dobro naraslo, pospite dasku brašnom i razmesite ga tako da ne bude previše mekano. Kora testa treba da bude debljine jednog prsta. Čašom ili modlom vadite krofne i pecite ih na ulju ili puteru.
Ako želite da krofne nadevate, razvijte tanju koru, pa između dve krofne, u sredini, stavite pekmez i ostavite ih dvadesetak minuta da odstoje. Prilikom prženja, masnoća ne sme biti sasvim vrela, već umereno topla. Kada krofne spustite u masnoću, poklopite posudu i tako ih držite dok se jedna strana ne zapeče, zatim otklopite, prevrnite i više ne poklapajte do kraja.
U posudu stavite papirne salvete, poređajte krofne, pa ih sve pospite šećerom u prahu i iznesite vrele na trpezu.
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje. Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi. Recept iz "Srbskog kuvara" donosi miris cimeta, posne delicije i vekovnu tradiciju pravoslavnih kuhinja pravo na vaš sto. Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost. Budi deo Religija.rs zajednice.
Priprema
POSNI KOLAČ SA TAJNIM SASTOJAKOM KOJI MENJA UKUS SVAKOG ZALOGAJA: Svetogorska tradicija na tanjiru
NAJTRAŽENIJI MANASTIRSKI KOLAČ NA VODI: Priprema se jednostavno, a sa tanjira nestaje za tren (VIDEO)
MANASTIRSKA POSLASTICA KOJU MORATE PROBATI: Pita od oraha po receptu jeromonaha Jeroteja iz 19. veka
SOČAN MANASTIRSKI KOLAČ SA MAKOM I ORASIMA: Recept monahinje Atanasije koji dane posta na vodi čini ukusnijim
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
U senci maslina i mirisu tamjana nastaje osvežavajuća poslastica koju monasi pripremaju s molitvom – otac Nikodim otkriva kako da ovu svetogorsku blagodat unesete i u svoj dom.
Uz samo nekoliko sastojaka i malo strpljenja, otkrijte jednostavan način pripreme krofni koje su vekovima deo monaške trpeze – savršene za dane posta i trenutke kada želite da osetite toplinu prave domaće poslastice.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Mleveno meso, kiseli kupus i suva rebra slažu se red po red, a zatim se sve polako krčka dok se ukusi ne sjedine.
Priprema je jednostavnija nego što izgleda, a ova elegantna poslastica može da bude pravi ukras trpeze za mrsnu slavu.
Hrskave spolja, nežne iznutra i pune bogatog krema, ove starinske poslastice vraćaju ukus mrsnih slava kakve pamtimo.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.