Posni kolači iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. postaju prava poslastičarska molitva koja okuplja porodicu.
U duhu pravoslavne tradicije, gde se svakodnevni život i postni običaji prožimaju sa duhovnom pažnjom, starinska srpska slatka pita predstavlja pravu poslastičarsku molitvu. Ovaj recept, objavljen 1855. godine u „Srbskom kuvaru“ i potpisan rukom jeromonaha Jeroteja iz manastira Krušedol, nije samo kulinarsko umeće, već i svetinja starih običaja – spoj jednostavnih sastojaka i strpljivog rada koji podseća na mir i disciplinu posta. Kora po kora, fil od badema i suvog grožđa, sa dahom vanile i prah-šećera, stvara slatki trenutak koji nas podseća na blagodati svakodnevnog života, ali i na duhovnu slatkoću koja prati strpljivo ispunjene dužnosti i molitve u manastirskim danima.
Sastojci (posna verzija):
500 g kora za pitu
250 g oljuštenog i sitno iseckanog badema
150 g suvog grožđa
100 g šećera u prahu
2 kašike ulja
vanila
Priprema:
Smešajte sve sastojke, pa filujte u namašćenom plehu dve po dve kore do kraja i zapecite u vreloj rerni oko pola sata. Kada se pita prohladi, isecite je i pospite prah-šećerom.
Shutterstock/Katarzyna Hurova
Srpska slatka pita
Sastojci (mrsna verzija):
500 g kora za pitu
250 g oljuštenog mlevenog badema
150 g šećera u prahu
3 jaja
2 kašike butera ili ulja
Priprema:
Šećer i žumanca penasto umutite, dodajte badem i dobro promešajte. Napravite sneg od belanaca i polako ga umešajte u masu. Položite 3–4 tanke kore na dasku, poprskajte ih buterom i premažite ovom masom, zatim urolajte i položite u namašćeni pleh. Kad je pleh pun, svaku savijaču premažite buterom ili uljem. Zagrejte rernu i pecite oko pola sata.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Sočivo sa semenkama, tradicionalno manastirsko jelo, donosi mir, toplinu i bogatstvo ukusa — a sprema se lako, bez skupih sastojaka i u svega nekoliko koraka.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.