U blistavom prostoru Hrama Svetog Save večeras je počelo posebno bogosluženje: moleban kojim Pravoslavna crkva dočekuje praznik Obrezanja Gospoda Isusa Hrista, spomen na Svetog Vasilija Velikog i početak nove godine po julijanskom kalendaru. Ovaj spoj poruka i sećanja daje večerašnjoj službi težinu i svečanost koja nadilazi obične kalendarske datume.
Hram je od ranih večernjih časova ispunjen tišinom koja nagoveštava molitvu i zazivanje milosti. Vernici prilaze svetim ikonama, osvećeni svećama koje trepere kroz središnji prostor crkve, spremni da kroz reči i liturgijske melodije dožive poruku ovog dana.
Hristovo obrezanje - simbol duhovnog oslobođenja
Crkva 14. januara slavi praznik, i to dvostruki: Obrezanje Hristovo, događaj kojim je Hristos, ispunivši starozavetni zakon, pokazao da je zaista čovek, jedan od nas, i time otvorio mogućnost da i mi budemo sa Njim.
Liturgija Svetog Vasilija Velikog, koja se služi 14. januara, na praznik koji mu je posvećen, jedna je od najuzvišenijih u pravoslavnom bogosluženju jer aludira ne samo na čin koji je Hrist činio u osmi dan nakon rođenja, već i na duhovno obrezanje srca: čišćenje od strasti, otvaranje čoveka Božjem milosnom svetlu. Ovaj svečani oblik liturgije nosi ime po jednom od najvećih crkvenih otaca, Svetom Vasiliju Velikom, čije delo i učenje i danas oblikuju pravoslavnu duhovnost.
Na molebanu za Novu godinu čita se začalo 13 (4,16-22) iz Jevanđelja po Luki:
16. I dođe u Nazaret gde beše odgajen, i uđe po običaju svom u dan subotnji u sinagogu, i ustade da čita. 17. I dadoše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mesto gde beše napisano: 18. „Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovestim siromasima; posla me da iscelim skrušene u srcu; da propovedim zarobljenima da će biti pušteni, i slepima da će progledati; da oslobodim potlačene; 19. i da propovedam prijatnu godinu Gospodnju.” 20. I zatvorivši knjigu, vrati je služitelju pa sede; i oči svih u sinagogi behu uprte u njega. 21. A poče im govoriti: „Danas se ispuni ovo Pismo u ušima vašim.” 22. I svi mu svedočahu
Nova godina po starom kalendaru
Za pravoslavne vernike koji vreme računaju po julijanskom kalendaru počinje nova kalendarska godina, u noći između 13. i 14. januara po gregorijanskom računanju. Za mnoge u i oko Hrama Svetog Save, ponoćno praznično bogosluženje nosi i lični naboj sećanja - kao početak nove godine po starom kalendaru, trenutak kada se vreme doživljava kroz prizmu duhovnog trajanja, a ne sekularnih obeležja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Ovi praznici se prepliću sa običajima stvarajući jedinstven praznični dan pun vere, porodične topline i tradicije.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.