NOVA GODINA MOŽE BITI PREKRETNICA U RUSIJI: Evo šta je Putin poželeo patrijarhu Kirilu u prazničnoj čestitki
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Ruska pravoslavna crkva, kao i Srpska, i danas koristi julijanski kalendar. Dok se Nova godina slavi 1. januara, „stara“, Pravoslavna - odnosno kod nas Srpska nova godina kako je narod naiva, obeležava se u noći između 13. i 14. januara. Međutim, Ruska pravoslavna crkva (kao i Srpska) obeležava i još jednu „Novu godinu“ - liturgijsku, odnosno crkvenu, koja počinje 1. septembra.
„Nova godina nije crkveni, već porodični praznik, i ima veliki značaj u tradicionalnom smislu. Na primer, kod nas u porodici baka je pekla pitu. To nije bila proslava sa noćnim sedeljkama i ruskom salatom, već topao porodični praznik. Ja sam protiv prelaska na ’novi stil‘, između ostalog i zato što bismo ostali bez tog divnog kućnog praznika“, objašnjava jeromonah Teodorit, prenosi sputnikportal.rs.
Prema njegovim rečima, obeležavanje Pravoslavne nove godine u crkvi nije obavezno.
- Četrnaestog januara Ruska pravoslavna crkva obeležava dva velika praznika: Obrezanje Isusa Hrista i dan Svetog Vasilija Velikog. Ti praznici su mnogo važniji od molebana za Pravoslavnu novu godinu. Vernici se, po pravilu, trude da tih dana dođu na liturgiju. A ako neko poželi da se služi moleban za Pravoslavnu novu godinu — zašto da ne, uz blagoslov nadležnog sveštenika“, zaključuje sagovornik.
Kao primer, jeromonah Teodorit navodi Hram Groba Gospodnjeg u Jerusalimu, gde sveštenik za Pravoslavnu novu godinu časti vernike „vasilidom“ (u srpskom narodu je to vasilisa op.a.) - tradicionalnim kolačem u koji se stavlja novčić, a onaj ko ga pronađe smatra se srećnikom.
On podseća i da se crkvena Nova godina slavi 14. septembra (1. septembra po starom kalendaru).
Ipak, Ruska pravoslavna crkva obeležava i „građansku“ Novu godinu. Krajem decembra u njenim hramovima služe se novogodišnji molebani - posebne službe tokom kojih vernici zahvaljuju Bogu za milost u protekloj godini i mole za blagoslov u godini koja dolazi, za sebe, svoju porodicu i otadžbinu. Po pravilu, ova služba se služi odmah posle liturgije, nekoliko sati pre ponoći, a ponekad i tačno u ponoć.
Predsednik Rusije u novogodišnjoj čestitki ističe važnost vere, tradicije i uloge Crkve u očuvanju jedinstva društva.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Na dan kada Crkva slavi praznik Obrezanja Hristovog i Svetog Vasilija Velikog, na Svetoj Gori se mesi poseban slatki hleb sa novčićem.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama velikih svetitelja pravoslavlja.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi ga nose svakodnevno, ali retko ko zna šta Crkva zapravo uči o njegovom značenju.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama najvećih svetitelja pravoslavlja.