Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
U Sabornoj crkvi u Beogradu, na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan kada se Crkva molitveno seća Svetog Vasilija Velikog, služena je sveta Liturgija koja je, više nego ikada, podsetila da vera nije ukras tradicije, već neprestani unutrašnji rad čoveka na sebi. Svetu Liturgiju služio je patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje vikarnih episkopa hvostanskog Alekseja i moravičkog Tihona, kao i brojnog sveštenstva i đakonstva.
Reči koje ne ostavljaju prostor za ravnodušnost
Posle čitanja Svetog Jevanđelja, besedu je održao episkop Aleksej, zaustavljajući pažnju vernika na onome što često izmiče: na tišini srca i mestu koje u njemu treba da pripadne Hristu.
Foto: SPC
Vladika Aleksej
- Ako u srcu svom ne pripremimo tron Hristu, ako se u naše srce ne useli sam Hristos i blagodat Duha Svetog, onda je sve drugo uzalud. Sveti Vasilije Veliki je upravo u svome srcu postavio tron za Spasitelja, uselio Ga u svoje srce i postao riznica Duha Svetoga. Zato je i uspeo toliko mnogo da učini. Eto, neka nam bude primer, jer mi smo ljudi od krvi i mesa, kao što je i on bio, ali se uhvatio u koštac sa pogreškama, krenuo je stazom Hristovom i nije se bojao ničega. Stoga danas slavimo tog velikog jerarha Crkve i imamo na koga da se ugledamo, imamo koga da zamolimo da, kad stane pred Tvorca Nebeskog, da se pomoli za nas, za svoje duhovno nasleđe. Srećna Nova godina - poručio je vladika Aleksej.
U tim rečima nije bilo ni patetike ni ukrasa - samo jasna, gotovo stroga poruka da se hrišćanski život ne meri onim što se vidi, nego onim što se u čoveku preobražava.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije osvetio je slavski kolač u čast krsne slave Prvog beogradskog pevačkog društva
Patrijarhova poruka za početak godine
Na kraju liturgije patrijarh Porfirije osvetio je slavske darove povodom krsne slave Prvog beogradskog pevačkog društva, osnovanog na ovaj dan 1853. godine. Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve najpre je poželeo: „Na zdravlje i na spasenje molitva i sveto Pričešće“, a potom rekao:
- Neka je srećna i blagoslovena Nova godina koja je pred nama i neka nam Bog podari svima zdravlja i duše i tela, i unutrašnje i spoljašnje zdravlje, a to znači da nam Gospod da snage da živimo u vrlini, da se trudimo da ispunjavamo Njegov zakon i Njegove zapovesti baš onako kao što je sam Sin Božji, postavši jedan od nas, ispunio sve što zakon predviđa - rekao je patrijarh, a zatim podsetio na dublji smisao praznika Obrezanja.
"Obrezanje srca" kao suština hrišćanskog života
- Međutim, ne samo da se na Njemu ispunio i ostvario zakon, to jest sve ono što su proroci govorili, nego je On ispunio i sve ono što zakon predviđa, pa i samo obrezanje tela. Isto tako je pokazao da spoljašnje obrezanje, to jest spoljašnji izgled i spoljašnje ispunjavanje zakona, još uvek ništa ne znači, nego da treba iznutra sebe obrezati, srce svoje obrezati, a to znači u smirenju i ljubavi verom ispunjavati ono što predviđa Reč Božja. Neka Bog da da i mi iznutra duhovno držimo Reč Božju kao osnov, sadržaj i cilj svog života, kao pravilo svog života - istakao je patrijarh.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije
U toj slici „obrezanja srca“ sažeta je cela drama i lepota hrišćanskog puta: čovek može ispuniti formu, ali bez unutrašnje promene ostaje samo spoljašnja ljuštura.
- Neka je srećna i blagoslovena slava Prvom beogradskom pevačkom društvu, da i njima Gospod da sve ono što svako od nas želi sebi i sve ono što je Gospod pripremio onima koji Ga ljube. Živeli!
Kada se molitva nastavlja kroz pesmu
Time se liturgijsko sabranje prirodno nastavilo u kulturni život grada. Prvo beogradsko pevačko društvo, najstarija muzička institucija u Srbiji, održaće večeras tradicionalni novogodišnji koncert u Kolarčevoj zadužbini sa početkom u 18 časova.
Svečanost će, posle molitve „Oče naš“, biti otvorena pozdravnim slovom, a zatim će nastupiti Mešoviti hor i Dečji hor pod dirigentskom palicom Bojana Stojčevića i Radmile Knežević, uz soliste Anu Cvetković Stojnić, Marka Živkovića i Đorđa Tomića. Na programu su dela Biničkog, Mokranjca, Rahmanjinova i drugih kompozitora. Ulaz je slobodan, a karte se mogu nabaviti na biletarnici Kolarčeve zadužbine.
Ipak, ono što će iz ovog dana ostati dublje od svake svečanosti jeste jednostavna, ali zahtevna poruka: hrišćanski život ne počinje na pragu hrama, niti se završava u ispunjenom rasporedu običaja. On počinje tamo gde se čovek usuđuje da u sopstvenom srcu napravi mesto za Boga - i da iz tog mesta, tihim, upornim radom, menja sebe i svet oko sebe.
Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Dok građani jedva čekaju 1. januar, crkva čuva liturgijsku i „staru“ Novu godinu, a posebni molebani i običaji pokazuju kako se vere i porodične tradicije prepliću u svakodnevnom životu vernika.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.