ZAŠTO VEĆINA LJUDI POGREŠNO DOŽIVLJAVA BOŽIĆ: Otac Miloš Vesin otkriva ono o čemu nas ne uče u školama
Protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin objašnjava kako tolerancija i trpljenje u svakodnevnom životu otkrivaju istinsku ljubav.
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Praznik Obrezanja Hristovog i Svetog Vasilija Velikog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 14. januara, u narodu je mnogo poznatiji pod zajedničkim nazivom Mali Božić ili, kako se često kaže, pravoslavna Nova godina. Kao i gotovo svi veliki praznici u narodnom kalendaru, i Mali Božić prati niz običaja koji se razlikuju od kraja do kraja. Ipak, u najvećem delu srpskih krajeva sačuvao se običaj da se za ovaj dan ostavlja plećka od božićne pečenice.
- Što se tiče samih običaja, nema neke velike razlike u odnosu na Božić. Ono što bih ja izdvojio jeste da se uoči Malog Božića služi večernja služba, a u mojoj parohiji, kao i u nekim drugim, posle bogosluženja u porti se nalažu badnjaci koji su ostali od Božića. Zbog onih ljudi koji iz nekog razloga do sada nisu zapalili svoje badnjake, a da oni ne bi završili u smeću, što se, nažalost, često dešava, organizujemo večernju službu, posle koje se ti badnjaci zajedno nalažu - objašnjava sveštenik Slavko Lalović.
On dodaje da se na taj način sprečava jedna ružna slika koja se često viđa po gradovima kada praznici prođu.
- Posle praznika često možemo da vidimo badnjake pored kontejnera. To je zaista tužno. Preporučio bih svima koji imaju badnjake, a ne mogu da dođu ispred hrama da ih nalože, da se dogovore sa komšijama i da negde zajedno založe vatru, kako se ne bi desilo, nedajbože, da završe u smeću - kaže otac Slavko.
On podseća i da većina narodnih običaja nema direktne veze sa crkvenim pravilima.
- Na sam dan praznika Svetog Vasilija Velikog i Obrezanja Hristovog, 14. januara, služi se sveta liturgija i praznik bi, pre svega, trebalo započeti u crkvi, prisustvom liturgiji - ističe on.
Otac Slavko objašnjava i zbog čega nije sasvim ispravno 14. januar nazivati pravoslavnom Novom godinom.
- Nova godina po julijanskom kalendaru jeste Nova godina koju slave mnogi pravoslavni narodi. Slavimo je mi, Srbi, slave je Rusi, najveći pravoslavni narod, slave je i Gruzini. Međutim, ima i pravoslavnih naroda koji su prihvatili takozvani novi, odnosno gregorijanski kalendar, kao što su Grci. Zato ne možemo da generalizujemo i kažemo da je ovo pravoslavna Nova godina jer je ne slave svi pravoslavni narodi. Julijanski kalendar je bio u upotrebi u celoj Evropi do 16. veka, a kasnije ga je zamenio gregorijanski, koji je, kao što vidimo, u Evropi preovladao - objašnjava on.
Zbog postojanja dva kalendara, u narodu često dolazi do zabuna, pa se kaže da je Božić u određenoj kalendarskoj godini, iako po crkvenom računanju vremena nova godina za nas počinje tek 14. januara.
- Zbunjeni ili ne, mi svakako volimo ove običaje. I lepo je što proslavljamo Mali Božić, koji taj naziv nosi i zato što je po običajima dosta sličan Božiću, koji slavimo 7. januara. Takođe, Mali Božić se obeležava i zato što je Hristos osmog dana po rođenju dobio svoje ime. Kao što znamo iz Svetog pisma, kada se Arhangel Gavrilo javio Presvetoj Bogorodici, rekao joj je da će roditi sina i da mu nadene ime Isus - podseća sveštenik, prenosi portal radiotrebinje.com.
Otac Slavko potom se osvrće i na pitanje koje zbunjuje mnoge vernike - zašto se hrišćani danas ne obrezuju, kada je i Isus Hristos bio obrezan osmog dana po rođenju.
- Presveta Bogorodica je odnela malog Hrista u Jerusalimski hram osmog dana po rođenju, gde je, po tadašnjem jevrejskom običaju, izvršeno obrezanje, kao što se činilo sa svom novorođenom muškom jevrejskom decom. Tako je i Hristos, po zakonu, bio obrezan. Međutim, Hristos time nije ukazivao na telesno obrezanje, već je nagoveštavao novozavetno obrezanje, odnosno obrezanje srca. A to je za nas sveta tajna krštenja jer kroz krštenje postajemo članovi Crkve - objašnjava on.
Sveštenik se osvrće i na dilemu koja se javlja kod nekih vernika, zbog čega se današnji hrišćani ne obrezuju ako je i sam Isus Hristos bio obrezan.
- Već 51. godine, na Apostolskom saboru u Jerusalimu, doneta je odluka da oni koji žele da se krste ne treba prethodno da prime obrezanje, već mogu da pristupe krštenju i bez toga. Na tom saboru su se apostoli dogovorili da svako ko se krsti treba da živi po tom načelu: da drugome ne čini ono što ne želi da se čini njemu - zaključuje otac Slavko.
Protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin objašnjava kako tolerancija i trpljenje u svakodnevnom životu otkrivaju istinsku ljubav. Dirljiva priča o Roniju Lokvudu, beskućniku koji je postao član jedne porodice i o decenijama ljubavi, podrške i nesebične posvećenosti koja je zauvek oblikovala njihove živote. Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao. Sveštenik Darko B. Jelić bez uvijanja govori o lažnoj tradiciji, crkvenim portama pretvorenim u vašarište i o tome kako smo zamenili liturgiju bukom, a smisao navikom – i zašto nas to već decenijama drži na istom mestu.
Zašto je Hristos obrezan osmog dana po rođenju
Odluka iz Jerusalima koja je promenila istoriju hrišćanstva
ZAŠTO VEĆINA LJUDI POGREŠNO DOŽIVLJAVA BOŽIĆ: Otac Miloš Vesin otkriva ono o čemu nas ne uče u školama
NA BOŽIĆ SU OTVORILI VRATA SVOG DOMA BESKUĆNIKU, A ON OSTAO KOD NJIH 45 GODINA: Bračni par svedoči kako im je jedan gest dobročinstva promenio život
EVO ZAŠTO SE BOŽIĆ SLAVI DO 17. JANUARA: U ovom periodu Crkva zabranjuje čak i venčanja
VEČERAS NE ČEKAMO NI SRPSKU, NI CRKVENU, NI PRAVOSLAVNU NOVU GODINU: Otac Darko objašnjava zašto je slavlje 13. januara uveče - idolopoklonstvo
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfija po starom i Svetog Gerasima Jordanskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Kazimira, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema većeg praznika.
Svo troje su skončali u stravičnim mukama.
Pred smrt proveo je četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ga da mu javi da li su mu gresi oprošteni.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Lava I i Svete mučenike Evtropija, Kleonika i Vasiliska po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu Dreksel, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu se završava drugi dan Purima.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
Dok upiremo prstom u bližnje zbog rana koje bole, veliki ruski svetitelj razotkriva neprijatnu istinu - gde počinje i pad i spasenje.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.
Svo troje su skončali u stravičnim mukama.