Praznici i sveci 13.01.2026 | 12:21

EVO ŠTA BI PRVO TREBALO URADITI NA MALI BOŽIĆ: Otac Slavko objašnjava šta veliki deo vernika zaboravlja na ovaj praznični dan

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
EVO ŠTA BI PRVO TREBALO URADITI NA MALI BOŽIĆ: Otac Slavko objašnjava šta veliki deo vernika zaboravlja na ovaj praznični dan
AI/U.S., eparhija-zahumskohercegovacka.org

Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.

Praznik Obrezanja Hristovog i Svetog Vasilija Velikog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 14. januara, u narodu je mnogo poznatiji pod zajedničkim nazivom Mali Božić ili, kako se često kaže, pravoslavna Nova godina. Kao i gotovo svi veliki praznici u narodnom kalendaru, i Mali Božić prati niz običaja koji se razlikuju od kraja do kraja. Ipak, u najvećem delu srpskih krajeva sačuvao se običaj da se za ovaj dan ostavlja plećka od božićne pečenice.

- Što se tiče samih običaja, nema neke velike razlike u odnosu na Božić. Ono što bih ja izdvojio jeste da se uoči Malog Božića služi večernja služba, a u mojoj parohiji, kao i u nekim drugim, posle bogosluženja u porti se nalažu badnjaci koji su ostali od Božića. Zbog onih ljudi koji iz nekog razloga do sada nisu zapalili svoje badnjake, a da oni ne bi završili u smeću, što se, nažalost, često dešava, organizujemo večernju službu, posle koje se ti badnjaci zajedno nalažu - objašnjava sveštenik Slavko Lalović.

On dodaje da se na taj način sprečava jedna ružna slika koja se često viđa po gradovima kada praznici prođu.

Zašto badnjaci ne treba da završe pored kontejnera

- Posle praznika često možemo da vidimo badnjake pored kontejnera. To je zaista tužno. Preporučio bih svima koji imaju badnjake, a ne mogu da dođu ispred hrama da ih nalože, da se dogovore sa komšijama i da negde zajedno založe vatru, kako se ne bi desilo, nedajbože, da završe u smeću - kaže otac Slavko.

On podseća i da većina narodnih običaja nema direktne veze sa crkvenim pravilima.

- Na sam dan praznika Svetog Vasilija Velikog i Obrezanja Hristovog, 14. januara, služi se sveta liturgija i praznik bi, pre svega, trebalo započeti u crkvi, prisustvom liturgiji - ističe on.

Da li je 14. januar zaista pravoslavna Nova godina?

Otac Slavko objašnjava i zbog čega nije sasvim ispravno 14. januar nazivati pravoslavnom Novom godinom.

- Nova godina po julijanskom kalendaru jeste Nova godina koju slave mnogi pravoslavni narodi. Slavimo je mi, Srbi, slave je Rusi, najveći pravoslavni narod, slave je i Gruzini. Međutim, ima i pravoslavnih naroda koji su prihvatili takozvani novi, odnosno gregorijanski kalendar, kao što su Grci. Zato ne možemo da generalizujemo i kažemo da je ovo pravoslavna Nova godina jer je ne slave svi pravoslavni narodi. Julijanski kalendar je bio u upotrebi u celoj Evropi do 16. veka, a kasnije ga je zamenio gregorijanski, koji je, kao što vidimo, u Evropi preovladao - objašnjava on.

eparhija-zahumskohercegovacka.org
Sveštenik Slavko Lalović

 

Zbog postojanja dva kalendara, u narodu često dolazi do zabuna, pa se kaže da je Božić u određenoj kalendarskoj godini, iako po crkvenom računanju vremena nova godina za nas počinje tek 14. januara.

- Zbunjeni ili ne, mi svakako volimo ove običaje. I lepo je što proslavljamo Mali Božić, koji taj naziv nosi i zato što je po običajima dosta sličan Božiću, koji slavimo 7. januara. Takođe, Mali Božić se obeležava i zato što je Hristos osmog dana po rođenju dobio svoje ime. Kao što znamo iz Svetog pisma, kada se Arhangel Gavrilo javio Presvetoj Bogorodici, rekao joj je da će roditi sina i da mu nadene ime Isus - podseća sveštenik, prenosi portal radiotrebinje.com.

Zašto je Hristos obrezan osmog dana po rođenju

Otac Slavko potom se osvrće i na pitanje koje zbunjuje mnoge vernike - zašto se hrišćani danas ne obrezuju, kada je i Isus Hristos bio obrezan osmog dana po rođenju.

- Presveta Bogorodica je odnela malog Hrista u Jerusalimski hram osmog dana po rođenju, gde je, po tadašnjem jevrejskom običaju, izvršeno obrezanje, kao što se činilo sa svom novorođenom muškom jevrejskom decom. Tako je i Hristos, po zakonu, bio obrezan. Međutim, Hristos time nije ukazivao na telesno obrezanje, već je nagoveštavao novozavetno obrezanje, odnosno obrezanje srca. A to je za nas sveta tajna krštenja jer kroz krštenje postajemo članovi Crkve - objašnjava on.

Odluka iz Jerusalima koja je promenila istoriju hrišćanstva

Sveštenik se osvrće i na dilemu koja se javlja kod nekih vernika, zbog čega se današnji hrišćani ne obrezuju ako je i sam Isus Hristos bio obrezan.

- Već 51. godine, na Apostolskom saboru u Jerusalimu, doneta je odluka da oni koji žele da se krste ne treba prethodno da prime obrezanje, već mogu da pristupe krštenju i bez toga. Na tom saboru su se apostoli dogovorili da svako ko se krsti treba da živi po tom načelu: da drugome ne čini ono što ne želi da se čini njemu - zaključuje otac Slavko.