MOLITVE ZA PRE I POSLE SVETOG PRIČEŠĆA: Bez njih nema Svete tajne
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Srpska pravoslavna crkva 14. januara svečano obeležava praznik koji u sebi sabira tri značajna duhovna događaja: Obrezanje Gospodnje, sećanje na Svetog Vasilija Velikog i početak pravoslavne Nove godine. Ovaj dan u narodu je poznatiji kao Mali Božić. Nova godina nije obeležavana u Srbiji do dvadesetih godina prošlog veka, u srpskim seoskim sredinama slavio se Mali Božić. Ovaj dan, duboko ukorenjen u veri i tradiciji, predstavlja nastavak božićne radosti i priliku za molitveno sabranje i duhovno obnavljanje.
Na ovaj dan podsećamo se Obrezanja Gospodnjeg, događaja kojim je Hristos prvi put prolio krv za čovečanstvo, osam dana nakon svog rođenja, ispunjavajući zakon Mojsijev. Ovaj čin, koji se u crkvenim himnama naziva „prvim znakom spasenja“, podseća vernike na Hristovu poslušnost i spremnost na žrtvu za spasenje ljudi. Svetim liturgijama koje se služe na Mali Božić, vernici se u molitvi podsećaju na značaj ovog praznika.
Uz ovaj praznik, Srpska pravoslavna crkva proslavlja i Svetog Vasilija Velikog, jednog od najvećih otaca Crkve. Njegov doprinos bogoslovlju, monaštvu i milosrdnom radu ostavio je neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva. Mnoge crkve na ovaj dan služe čuvenu Vasilijevu liturgiju, a porodice koje ga slave kao krsnu slavu okupljaju se u molitvi, blagoslovu slavskog kolača i žita.
Mali Božić u narodu označava završetak božićnog ciklusa, ali i početak nove nade i blagoslova. Oci Crkve ističu da se u različitim krajevima srpskih zemalja brojni običaji vezuju za ovaj dan, te upozoravaju da se budemo obazrivi, jer neki od njih više podsećaju na sujeverje nego na pravu veru. A vera i sujeverje jedno drugo isključuju, pa sveštenici upozoravaju da na ovaj praznik samo jednu stvar ne bi trebalo da činimo - da ne pokleknemo pred iskušenjem sujeverja.
U mnogim krajevima Srbije zadržao se običaj da se na ovaj dan simbolično spaljuju ostaci badnjaka, što predstavlja završetak prazničnih običaja i unošenje svetlosti u predstojeću godinu. Porodice se okupljaju oko bogate trpeze, gde se ponovo lomi česnica, a novčić u njoj donosi radost i nadu u blagostanje. Takođe, veruje se da treba uzeti kašiku meda, što se dovodi u vezu sa životom i delom Svetog Vasilija Velikog.
Za pravoslavne vernike, Nova godina po julijanskom kalendaru nije samo svetovna radost, već i duhovni početak. U mnogim crkvama služe se molebani za blagoslov predstojećih dana, u kojima se vernici mole za zdravlje, mir i ljubav među ljudima. Ovaj trenutak osvešćuje nas o prolaznosti vremena i podseća na važnost ispunjavanja života vrlinama.
Mali Božić je dan kada se vera, tradicija i zajedništvo susreću. Kao svetlosni most između završetka božićne radosti i početka nove godine, on poziva svakog vernika da se u molitvi seti Božije ljubavi i blagoslova. U činu zahvalnosti za prošlost i nade za budućnost, Mali Božić ostaje svedok neprekidnog hoda čoveka ka spasenju.
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom. Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama. Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.


MOLITVE ZA PRE I POSLE SVETOG PRIČEŠĆA: Bez njih nema Svete tajne
ZNATE LI KAKO SU BOŽIĆ SLAVILI NAŠI PRECI? Porodica Vasović i danas neguje božićne običaje stare nekoliko vekova
ŠTA BI TREBALO URADITI SA NOVČIĆEM IZ ČESNICE: Otac Sava otkriva da ga ne bi trebalo zadržavati kod sebe
DANAS SU POČELI NEKRŠTENI DANI: Treba li se sada posebno čuvati zlih sila ili se radovati?
Mitrovdan je izuzetno poštovana krsna slava u mnogim domovima.
Oni su odbili da prodaju svoju veru i pređu na arijansku jeres, nakon čega su osuđeni na smrt.
Car je na sve načine pokušavao da ih privoli da žive po jevrejskom zakonu. Ne uspevši, pogubio im je žene i decu.
Jedan je od 70 apostola, a često se naziva bratom Isusa Hrista, jer je bio sin Josifa, muža Presvete Bogorodice Marije.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Posni kolači iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. postaju prava poslastičarska molitva koja okuplja porodicu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.