MOLITVE ZA PRE I POSLE SVETOG PRIČEŠĆA: Bez njih nema Svete tajne
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom.
Obeležavanjem tri praznika 14. januara, koje narod obično naziva Mali Božić, završava se božićni ciklus, a započinje nova godina nade i blagoslova. Pravoslavni vernici se sećaju Obrezanja Gospodnjeg, slave Svetog Vasilija Velikog i mole za mir i ljubav u danima koji dolaze.
Srpska pravoslavna crkva 14. januara svečano obeležava praznik koji u sebi sabira tri značajna duhovna događaja: Obrezanje Gospodnje, sećanje na Svetog Vasilija Velikog i početak pravoslavne Nove godine. Ovaj dan u narodu je poznatiji kao Mali Božić. Nova godina nije obeležavana u Srbiji do dvadesetih godina prošlog veka, u srpskim seoskim sredinama slavio se Mali Božić. Ovaj dan, duboko ukorenjen u veri i tradiciji, predstavlja nastavak božićne radosti i priliku za molitveno sabranje i duhovno obnavljanje.
Na ovaj dan podsećamo se Obrezanja Gospodnjeg, događaja kojim je Hristos prvi put prolio krv za čovečanstvo, osam dana nakon svog rođenja, ispunjavajući zakon Mojsijev. Ovaj čin, koji se u crkvenim himnama naziva „prvim znakom spasenja“, podseća vernike na Hristovu poslušnost i spremnost na žrtvu za spasenje ljudi. Svetim liturgijama koje se služe na Mali Božić, vernici se u molitvi podsećaju na značaj ovog praznika.
Uz ovaj praznik, Srpska pravoslavna crkva proslavlja i Svetog Vasilija Velikog, jednog od najvećih otaca Crkve. Njegov doprinos bogoslovlju, monaštvu i milosrdnom radu ostavio je neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva. Mnoge crkve na ovaj dan služe čuvenu Vasilijevu liturgiju, a porodice koje ga slave kao krsnu slavu okupljaju se u molitvi, blagoslovu slavskog kolača i žita.
Mali Božić u narodu označava završetak božićnog ciklusa, ali i početak nove nade i blagoslova. Oci Crkve ističu da se u različitim krajevima srpskih zemalja brojni običaji vezuju za ovaj dan, te upozoravaju da se budemo obazrivi, jer neki od njih više podsećaju na sujeverje nego na pravu veru. A vera i sujeverje jedno drugo isključuju, pa sveštenici upozoravaju da na ovaj praznik samo jednu stvar ne bi trebalo da činimo - da ne pokleknemo pred iskušenjem sujeverja.
U mnogim krajevima Srbije zadržao se običaj da se na ovaj dan simbolično spaljuju ostaci badnjaka, što predstavlja završetak prazničnih običaja i unošenje svetlosti u predstojeću godinu. Porodice se okupljaju oko bogate trpeze, gde se ponovo lomi česnica, a novčić u njoj donosi radost i nadu u blagostanje. Takođe, veruje se da treba uzeti kašiku meda, što se dovodi u vezu sa životom i delom Svetog Vasilija Velikog.
Za pravoslavne vernike, Nova godina po julijanskom kalendaru nije samo svetovna radost, već i duhovni početak. U mnogim crkvama služe se molebani za blagoslov predstojećih dana, u kojima se vernici mole za zdravlje, mir i ljubav među ljudima. Ovaj trenutak osvešćuje nas o prolaznosti vremena i podseća na važnost ispunjavanja života vrlinama.
Mali Božić je dan kada se vera, tradicija i zajedništvo susreću. Kao svetlosni most između završetka božićne radosti i početka nove godine, on poziva svakog vernika da se u molitvi seti Božije ljubavi i blagoslova. U činu zahvalnosti za prošlost i nade za budućnost, Mali Božić ostaje svedok neprekidnog hoda čoveka ka spasenju.
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom. Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama. Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.


MOLITVE ZA PRE I POSLE SVETOG PRIČEŠĆA: Bez njih nema Svete tajne
ZNATE LI KAKO SU BOŽIĆ SLAVILI NAŠI PRECI? Porodica Vasović i danas neguje božićne običaje stare nekoliko vekova
ŠTA BI TREBALO URADITI SA NOVČIĆEM IZ ČESNICE: Otac Sava otkriva da ga ne bi trebalo zadržavati kod sebe
DANAS SU POČELI NEKRŠTENI DANI: Treba li se sada posebno čuvati zlih sila ili se radovati?
Zašto Mali Božić nije isto što i pravoslavna Nova godina, šta znače badnjaci, koji se ponovo pale, kako je Hristos dobio ime i zbog čega je Crkva još u prvom veku donela odluku koja je zauvek promenila život hrišćana, otkriva jerej Slavko Lalović.
Na praznik Obrezanja Gospodnjeg i u dan posvećen Svetom Vasiliju Velikom, liturgija u Beogradu donela je poruku o „obrezanju srca“, unutrašnjoj promeni i hrišćanskom životu koji ne počinje u običaju, već u čoveku samom.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Pravoslavni vernici ne slave samo početak nove kalendarske godine već koračaju u nju kroz zahvalnost Bogu, duhovno preispitivanje i poštovanje tradicije, koja spaja prošlost i sadašnjost.
Sveti mučenik Evpsihije bio je blagorodnog porekla i vaspitan kao hrišćanin.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Irodiona, Agava, Rufa i druge s njima po starom kalendaru, i Svetog sveštenomučenika Januara po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Anzelma Kenterberijskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Zašto se na groblje nosi vaskršnje jaje, šta znači „Hristos vaskrse“ među humkama i zbog čega ovaj dan nije običan pomen - objašnjava jerej Borislav Petrić
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.