ŠTA RADITI SA BADNJAKOM NAKON PRAZNIKA: Sveštenik otkrio da li je ispravno kačiti ga na drvo u parku (VIDEO)
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Danas su započeli nekršteni dani, period koji traje od 10. januara do Bogojavljenja i vekovima unazad nosi sa sobom specifičnu mešavinu narodnih verovanja, crkvenih učenja i kulturnih tradicija. Ovo vreme se, prema narodnom predanju, smatra periodom posebne duhovne pažnje, ali i velikog opreza.
Etnolog Jelena Milićević iz Centra za negovanje tradicije objašnjava značaj ovog perioda iz perspektive narodnih običaja:
- Ušli smo u nekrštene dane, oni traju posle trećeg dana Božića, odnosno od 10. januara, pa sve do Bogojavljenja. To su izuzetno tabuisani dani, kada Isus nije bio kršten i po narodnom verovanju skupljaju se razne nečiste sile, pa se iz tog razloga ne izlazi napolje po mraku.
Međutim, teološki pogled na Nekrštene dane dodaje drugačiji kontekst. Teolog Nebojša Lazić istakao je da je ovaj period više povezan s narodnim običajima nego sa zvaničnim crkvenim učenjima. Teolog Nebojša Lazić osvetljava ovu temu sa crkvenog aspekta i daje širu sliku:
- U pitanju je period godine kada, po narodnom verovanju, Isus Hristos još uvek nije bio kršten, pa je tako nastao naziv Nekršteni dani. To se više vezuje za etimologiju i običaje nego za crkvena učenja. Postoje narodna i crkvena učenja. Mada, naravno, sva narodna učenja na našim prostorima imaju svoju osnovu negde u hrišćanstvu - istakao je Lazić i dodao da je više reč o sujeverju nego o osnovnim postulatima vere:
- Gospod Isus Hristos nije kršten desetog dana života, već u svojoj tridesetoj godini, kako nam kaže Jevanđelje. Krstio ga je Sveti Jovan Krstitelj.
Sam naziv nekršteni dani, prema rečima teologa, potiče od narodnog verovanja i specifičnih okolnosti života naših predaka:
- Naši preci su u ovom periodu godine mahom bili zavejani u kući, dan je kraći. Sve to ima jedan psihološki osnov, gde se kod ljudi razvio osećaj da postoje demoni. Narod je zbog tih specifičnih okolnosti života ustalio verovanje da se tokom nekrštenih dana demoni skupljaju po grobljima - zaključuje teolog Lazić
Sveštenik crkve Svetog Ilije u Mirjevu, otac Borislav Petrić, nudi duhovni pogled na ovo vreme, ukazujući na njegovu posebnost i radost.
- Proslavili smo Božić kroz tri dana praznovanja i sada nastupa period do Bogojavljenja koji je zapravo produžena radost. Zbog toga nekim privatnim stvarima ne bismo trebali da pomutimo ovu veliku radost koju Crkva proslavlja - kaže otac Borislav i dodaje:
- U ovim danima koji predstoje ne možemo da vršimo krštenja i venčanja bez posebne molbe. U tom smislu su ovi dani „nekršteni“. Oni su posebni i zbog toga što se ovim danima ne posti, što ukazuje na produžetak božićne radosti. Kada je reč o „Nekrštenim danima“, sve ostalo je vezano za naše običaje koji su nekada lepi, kao za Badnje veče ili Vaskrs, a nekada su čudni, pa čak i teški. Nekada i nerazumljivi.
Otac Borislav dalje kaže da je u svakom verovanju postojalo nešto što je za ljude tog vremena bilo istinito:
- Međutim, mi danas više ne živimo tim životom i nema potrebe da se vraćamo običajima koji su potpuno nelogični, teški, pa i štetni. Ne treba se opterećivati onim šta se piše po nekim portalima, nego treba živeti život pun radosti i tako dočekati Bogojavljenje - poručuje otac Borislav.
Ova različita tumačenja jasno pokazuju kako nekršteni dani stoje na raskrsnici narodnog predanja i duhovnih učenja. Dok jedni naglašavaju tabuizirane običaje i sujeverja, Crkva nas poziva da ovaj period doživimo kao vreme produžene božićne radosti i duhovne pažnje. Nekršteni dani nas podsećaju na bogatstvo srpske tradicije, ali i na potrebu da duhovnu suštinu uvek stavimo ispred običajnih formi.
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri. U svetu koji nas zasipa blještavilom i poklonima, pravoslavni hrišćani često se suočavaju s izazovom – kako održati praznik Rođenja Hristovog u središtu porodičnog praznovanja i očuvati njegov duhovni značaj Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja najradosniji praznik, dan rođenja Isusa Hrista u Vitlajemskoj pećini. U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
ŠTA RADITI SA BADNJAKOM NAKON PRAZNIKA: Sveštenik otkrio da li je ispravno kačiti ga na drvo u parku (VIDEO)
KAKO DECU PRIPREMITI DA IM BOŽIĆ NE OSTANE U SENCI NOVE GODINE: Otac Andrej ima jednostavan odgovor na ovo složeno pitanje
"MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI" Kako pravilno odgovoriti na čestitku za Božić: "Vaistinu" ili "voistinu" se rodi?
„POSTAVILI SMO JAKE TEMELJE U NAŠOJ PORODICI POMOĆU VERE“: Krsna slava u domu Klisarića proslavljena uz stare običaje
Na božićnoj liturgiji Svetog Jovana Zlotovstoga, u hramovima širom Kosova i Metohije, Srbi su dočekali najradosniji hrišćanski praznik, sa velikom nadom i skromnim željama.
Monahinje na snimku i pijuču dok se slama, koja je jedan od simbola Hristovog rođenja, rastura po podu.
Razmišljanja Svetog Pajsija Atonskog o duhovnoj budnosti i smirenju vode nas ka dubljem razumevanju Hristovog Rođenja i poruke pastira koji su prvi ugledali Božansko svetlo.
Čestitke i poruke za Badnji dan unose toplinu u srca, posebno kada dolaze od onih koji su nam najdraži.
U jednom intervjuu objasnio je razliku između narcisoidnosti, ljubavi i zaljubljenosti. Budući da se ovi pojmovi često mešaju, nije na odmet pročitati kako ih vidi mudri lekar i sveštenik.
"Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod jer bez mene ne možete činiti ništa."
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
Jerej Kiril Markovski, zatvorski duhovnik u najstrožim ruskim kaznenim ustanovama, otkriva potresna iskustva i nevidljivu bol ljudi kojima društvo okreće leđa, ali koje Bog ne ostavlja samo u tami ćelija.
Prema zvaničnom izveštaju nadležnih kroz manastir je prošlo više 25.000 ljudi.
Usame Zukorlić posetio je džamiju Al Aksa u Jerusalimu krajem maja.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
Jedno od najstarijih hrišćanskih svetih mesta našlo se na udaru pravne bitke i verskog ekstremizma, a pravoslavni svet apeluje na sabornost, međunarodnu zaštitu i ozbiljan institucionalni odgovor.