ŠTA RADITI SA BADNJAKOM NAKON PRAZNIKA: Sveštenik otkrio da li je ispravno kačiti ga na drvo u parku (VIDEO)
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
Od 10. januara do Bogojavljenja traje vreme koje narodna tradicija povezuje sa prisustvom nečistih sila, dok teolozi i sveštenici ukazuju na značaj božićne radosti i duhovnog smisla ovog perioda.
Danas su započeli nekršteni dani, period koji traje od 10. januara do Bogojavljenja i vekovima unazad nosi sa sobom specifičnu mešavinu narodnih verovanja, crkvenih učenja i kulturnih tradicija. Ovo vreme se, prema narodnom predanju, smatra periodom posebne duhovne pažnje, ali i velikog opreza.
Etnolog Jelena Milićević iz Centra za negovanje tradicije objašnjava značaj ovog perioda iz perspektive narodnih običaja:
- Ušli smo u nekrštene dane, oni traju posle trećeg dana Božića, odnosno od 10. januara, pa sve do Bogojavljenja. To su izuzetno tabuisani dani, kada Isus nije bio kršten i po narodnom verovanju skupljaju se razne nečiste sile, pa se iz tog razloga ne izlazi napolje po mraku.

Međutim, teološki pogled na Nekrštene dane dodaje drugačiji kontekst. Teolog Nebojša Lazić istakao je da je ovaj period više povezan s narodnim običajima nego sa zvaničnim crkvenim učenjima. Teolog Nebojša Lazić osvetljava ovu temu sa crkvenog aspekta i daje širu sliku:
- U pitanju je period godine kada, po narodnom verovanju, Isus Hristos još uvek nije bio kršten, pa je tako nastao naziv Nekršteni dani. To se više vezuje za etimologiju i običaje nego za crkvena učenja. Postoje narodna i crkvena učenja. Mada, naravno, sva narodna učenja na našim prostorima imaju svoju osnovu negde u hrišćanstvu - istakao je Lazić i dodao da je više reč o sujeverju nego o osnovnim postulatima vere:
- Gospod Isus Hristos nije kršten desetog dana života, već u svojoj tridesetoj godini, kako nam kaže Jevanđelje. Krstio ga je Sveti Jovan Krstitelj.
Sam naziv nekršteni dani, prema rečima teologa, potiče od narodnog verovanja i specifičnih okolnosti života naših predaka:
- Naši preci su u ovom periodu godine mahom bili zavejani u kući, dan je kraći. Sve to ima jedan psihološki osnov, gde se kod ljudi razvio osećaj da postoje demoni. Narod je zbog tih specifičnih okolnosti života ustalio verovanje da se tokom nekrštenih dana demoni skupljaju po grobljima - zaključuje teolog Lazić
Sveštenik crkve Svetog Ilije u Mirjevu, otac Borislav Petrić, nudi duhovni pogled na ovo vreme, ukazujući na njegovu posebnost i radost.
- Proslavili smo Božić kroz tri dana praznovanja i sada nastupa period do Bogojavljenja koji je zapravo produžena radost. Zbog toga nekim privatnim stvarima ne bismo trebali da pomutimo ovu veliku radost koju Crkva proslavlja - kaže otac Borislav i dodaje:
- U ovim danima koji predstoje ne možemo da vršimo krštenja i venčanja bez posebne molbe. U tom smislu su ovi dani „nekršteni“. Oni su posebni i zbog toga što se ovim danima ne posti, što ukazuje na produžetak božićne radosti. Kada je reč o „Nekrštenim danima“, sve ostalo je vezano za naše običaje koji su nekada lepi, kao za Badnje veče ili Vaskrs, a nekada su čudni, pa čak i teški. Nekada i nerazumljivi.
Otac Borislav dalje kaže da je u svakom verovanju postojalo nešto što je za ljude tog vremena bilo istinito:
- Međutim, mi danas više ne živimo tim životom i nema potrebe da se vraćamo običajima koji su potpuno nelogični, teški, pa i štetni. Ne treba se opterećivati onim šta se piše po nekim portalima, nego treba živeti život pun radosti i tako dočekati Bogojavljenje - poručuje otac Borislav.
Ova različita tumačenja jasno pokazuju kako nekršteni dani stoje na raskrsnici narodnog predanja i duhovnih učenja. Dok jedni naglašavaju tabuizirane običaje i sujeverja, Crkva nas poziva da ovaj period doživimo kao vreme produžene božićne radosti i duhovne pažnje. Nekršteni dani nas podsećaju na bogatstvo srpske tradicije, ali i na potrebu da duhovnu suštinu uvek stavimo ispred običajnih formi.
Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri. U svetu koji nas zasipa blještavilom i poklonima, pravoslavni hrišćani često se suočavaju s izazovom – kako održati praznik Rođenja Hristovog u središtu porodičnog praznovanja i očuvati njegov duhovni značaj Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja najradosniji praznik, dan rođenja Isusa Hrista u Vitlajemskoj pećini. U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.

ŠTA RADITI SA BADNJAKOM NAKON PRAZNIKA: Sveštenik otkrio da li je ispravno kačiti ga na drvo u parku (VIDEO)
KAKO DECU PRIPREMITI DA IM BOŽIĆ NE OSTANE U SENCI NOVE GODINE: Otac Andrej ima jednostavan odgovor na ovo složeno pitanje
"MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI" Kako pravilno odgovoriti na čestitku za Božić: "Vaistinu" ili "voistinu" se rodi?
„POSTAVILI SMO JAKE TEMELJE U NAŠOJ PORODICI POMOĆU VERE“: Krsna slava u domu Klisarića proslavljena uz stare običaje
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Od manastira Gračanice do hrama u Kosovskoj Mitrovici, praznična sabranja pokazala su da su zajedništvo i vera jači od podela i pritisaka.
Badnja večera pokazuje da ovo nije obrok kao svaki drugi, već tihi porodični obred u kome svaka sitnica ima svoje značenje i svoju priču.
Starica sa Krita podsećala je da se u trenucima nemira ne traže komplikovani odgovori, već da se srce okrene ka molitvi koja donosi utehu i snagu.
Mi ljudi često zaboravljamo da nam je smrt bliža od kragne, upozorava otac Goran.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Reči ruskog svetitelja upozoravaju na zamku u koju mnogi upadnu kada su povređeni: umesto da se izbore sa zlom, počnu da ga nose u sebi.
U trenucima tuge porodica često ne zna kako da postupi. Sveštenici podsećaju na značaj molitve i dostojanstvenog oproštaja, uz redosled koraka koji se preporučuje nakon upokojenja.
Na dan njegovog praznika vernici se sećaju svetitelja koji je kroz molitvu, smirenje i istrajnost osnovao Veliku Lavru na Svetoj Gori i ostavio neizbrisiv trag u istoriji pravoslavnog monaštva.