Običaj je da se za Badnje veče u kuću donese suva grana hrasta/badnjak, ali niko nije suguran šta sa njim raditi nakon te večeri.
Badnjak, koji je jedan od simbola Božića, simbolizuje toplotu koja je grejala Isus Hrist posle rođenja u Vitaljemu. Zbog toga je u srpskim krajevima običaj da se badnjak pali. U pojedinim delovima Srbije, domaćini još ranom zorom na Badnji dan sa puškama idu u sečenje badnjaka, koje potom do same večeri drže uz kuću, pre unošenja i stavljanja na ognjište.
Za portal religija.rs sveštenik Marko Jeftić pojašnjava simboliku običaja vezanih za badnjak.
- Običaji jesu lepi i važni, ali oni su samo ilustracija ili ukras samog događaja i nikako ne mogu zaseniti važnost događaja. Nikako badnjak ne može biti važniji od Bogomladenca, posuta slama ne može biti važnija od liturgije na koju idemo - navodi sagovornik otac Marko.
Paul Dza / Sipa Press / Profimedia
Badnjak.
Badnjak koji svi vernici unose u kuću treba zapaliti ako za to postoji mogućnost do srpske Nove godine tj. praznika posvećenog Svetom Vasiliju Velikom.
- Badnjak bi trebalo naložiti na Badnje veče, taj plamen simboliše i svetlost istinskog Boga. Badnjak je i naše nalaganje u toj Vitlaemskoj pećini, gde su se skrili Josif, Marija i Isus Hrist, gde su kasnije počeli da dolaze pastiri, mudraci i razni drugi da vide čudo koje se desilo.
Hram Svetog Save mesto sabiranja hrišćana
Tradicionalnim paljenjem badnjaka ispred Hrama Svetog Save pravoslavni hrišćani u Beogradu slave Badnje veče.
Dok se sutra ujutru služi Božićna sveta arhijerejska liturgija
Badnjak nikako ne treba stavljati na haube automobila ili kačiti na drveće po parkovima.
- Nisu strane slike badnjaka načičkanog na drveće u parku, što je, naravno, prilagođeno životu u velikim gradovima i malim stanovima. To zna da bude ružno jer badnjak spadne sa grane pa se prlja, i po njemu se gazi... Pogotovo je ružno kad vidimo da se kači na automobile, gde se prljaju i blato ih zapljuskuje
Sveštenik Marko Jeftić naglašava da je važno postupiti sa badnjakom sa merom i poštovanjem, izbegavajući da postane samo običan ukras ili običaj bez dubljeg značenja.
- Valja imati mere, a ne to koristiti kao neku vrstu amajlije ili bilo šta drugo. Najbolje bi bilo spaliti badnjak, ukoliko za to postoji mogućnost, a ako ne postoji onda ga odneti na neko mesto na kom će to prirodno istruliti. To mesto ne sme biti tek tako odabrano, kao da smo rešili nekakav usputni problem okačivši ga na prvo slobodno drvo - zaključuje otac Marko.
Budući crkveni delatnici pokazuju pravo značenje Božića kroz gest ljubavi prema deci kojima je ona najpotrebnija. Podela paketića nosi poruku solidarnosti i hrišćanske odgovornosti koja se širi van zidova Bogoslovije.
Manastir Svetog Stefana u Slancima već 12. godinu zaredom organizuje akciju deljenja osveštanih badnjaka, uz prikupljanje dobrovoljnih priloga za porodice u nevolji, od 4. do 6. januara, na brojnim lokacijama u Beogradu.
U božićnim susretima sa verskim liderima na Bliskom istoku, patrijarh jerusalimski pozvao je na prekid nasilja i izgradnju trajnog mira, ističući važnost podrške napaćenim zajednicama.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od seče u zoru do badnje večeri kraj ognjišta – saznajte šta simbolizuje badnjak i kako ovaj drevni običaj ujedinjuje porodice u Srbiji, regionu i dijaspori.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Tominu nedelju po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Lava IX, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.