Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Možemo živeti okruženi ljudima, a da iz dana u dan ostajemo zarobljeni u napetosti, sitnoj mržnji, neobjašnjivoj razdražljivosti i neprekidnom unutrašnjem nemiru. Svađe izbijaju ni zbog čega, reči postaju oštre, a duša sve teža. Problem ne deluje duhovno, više liči na psihološki ili karakterološki lom. A ipak, jedno oštro i precizno zapažanje starca Ilije Optinskog pokazuje da se uzrok često krije dublje nego što želimo da priznamo.
Znaci duhovne uznemirenosti koje mnogi zanemaruju
- Znaci da je osoba pod uticajem demona uključuju stalnu napetost, iritaciju, nestrpljenje, odbojnost prema molitvi i stalnu želju za svađom, ponižavanjem i ‘ubadanjem’ drugoga. To uključuje i iznenadne izlive besa, uznemirujuće snove, agresivnu maštu, odbojnost prema ispovesti i nemogućnost smirenja čak i u malim stvarima - govorio je starac Ilija.
U ovih nekoliko rečenica sabran je potresan duhovni dijagnostički snimak čoveka današnjice. Ne govori se o "velikim" gresima koje je lako prepoznati, već o sitnim, svakodnevnim otrovima duše: nervozi koja postaje navika, rečenicama koje povređuju „usput“, odsustvu strpljenja koje se pravda umorom, begu od molitve pod izgovorom nedostatka vremena. Starac ne govori o demonima kao o apstraktnoj pojavi, već o stanju čovekovog srca koje gubi mir i sposobnost da primi blagodat. Posebno je snažna napomena o odbojnosti prema ispovesti – jer upravo to mesto razotkrivanja i isceljenja postaje najteže onome ko je iznutra već zarobljen.
Gde se zapravo vodi borba za čovekovu slobodu
Pravoslavno iskustvo uči da se duhovna borba ne vodi spektakularno, već tiho, u mislima, u navikama, u neizgovorenim impulsima. Zato i pouka starca Ilije deluje kao hladna voda na usijano čelo: ona ne optužuje spoljašnji svet, nego vraća odgovornost čoveku. Ako u sebi prepoznamo stalnu napetost, potrebu da povredimo, nemogućnost da se smirimo i pred najmanjim iskušenjem, tada pitanje više nije ko nas nervira, već od čega smo se udaljili. U tom prostoru, između gubitka mira i povratka molitvi, odvija se prava borba za čovekovu slobodu. I baš tu se odlučuje hoćemo li ostati zatočenici nemira ili će tišina savesti ponovo dobiti glas.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Samuila po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Mamant. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženih mučenika septembarskih progona iSvetog Salomona Leklerka, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Iguman manastira Rukumija naglašava moć molitve, posta i pokajanja, upozorava na opasnost roditeljskih kletvi i objašnjava kako priprema za svetu tajnu pričešća donosi duhovni mir i blagodat.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.