Religiozni fanatizam izazvao buru u Kiparskoj pravoslavnoj crkvi – teolog Teodoros Kiriaku poziva Sinod da preduzme hitne mere
Tema egzorcizma izazvala je buru unutar Kiparske pravoslavne crkve, nakon što su se pojavili izveštaji o sveštenicima koji se bave ovim obredima. U relevantnim novinskim člancima zabeležena je i reakcija arhiepiskopa kiparskog Georgija.
Gostujući u emisiji Protoselido, teolog Teodoros Kiriaku pozvao je Sveti Sinod Kiparske pravoslavne crkve da se ozbiljno pozabavi ovim pitanjem.
Na početku razgovora istakao je da je čitava rasprava započela tokom procesije moštiju Svetog Kiprijana u Pafosu.
- Sveti Kiprijan je tradicionalno povezan sa pitanjima magije i egzorcizma. Crkva smatra da se sveštenici u Menojku bave upravo ovim temama - rekao je Kiriaku.
Foto: Printscreen/SPC
Ikona Svetog Kiprijana
Objasnio je da bi neko mogao da vrši egzorcizam samo ako je sposoban da razazna da li je osoba zaista opsednuta đavolom ili pati od nekog oblika mentalnog oboljenja.
- Nije lako doneti takvu procenu. Da biste imali sposobnost razlikovanja demona, neophodno je posedovati izvesne elemente svetosti - istakao je teolog Kiriaku.
Dodao je da je upravo zbog toga Arhiepiskop kiparski burno reagovao kada je čuo za masovne egzorcizme.
- Takva praksa nas vraća u srednji vek i udaljava od savremenog shvatanja crkve i realnosti.
Printscreen/Youtube/ Sigmalive
Teolog Teodoros Kiriaku pozvao je Sveti Sinod Kiparske pravoslavne crkve da se pozabavi sve učestalijim obredima egzorcizma
Kiriaku je potom naglasio da se na Kipru širi problem religioznog fanatizma.
- Ovde se sukobljavaju zdrava vera i pobožnjaštvo.
Istakao je da je neophodno da se ovakva pitanja otvore na sednici Sinoda kako bi se raspravila i preduzele odgovarajuće mere.
- Jedno od tih pitanja tiče se i nošenja moštiju u litijama. Pravoslavlje je postalo ogromna relikvijarna kutija i beskonačan muzej ikona. Ograničavamo svoju veru na mošti i ikone, umesto da je temeljimo na pravom odnosu čoveka i Boga.
Kiriaku je jasno naglasio da je egzorcizam praksa koja se primenjuje samo u izuzetnim slučajevima.
- Tamo gde se egzorcizam zaista obavlja, to se ne oglašava i ne reklamira.
Napomenuo je da se u Mitropoliji Morfu nalazi ikona blaženopočivšeg sveštenika Save Ahileosa, koji je bio povezan sa praksom egzorcizma.
Iakovos Hatzistavrou / AFP / Profimedia
Arhiepiskop kiparski Georgije oštro je osudio rast broja sveštenika koji se bave egzorcizmom
- Neki ga, doduše, smatraju svetiteljem - dodao je Kiriaku.
Na pitanje o egzorcizmu koji su se navodno odvija u manastiru Avakum na Kipru, odgovorio je:
- Onaj ko sebe smatra specijalistom za egzorcizam, prepun je oholosti.
U svetlu ovih savremenih izazova unutar Kiparske pravoslavne crkve, važno je podsetiti se da prava snaga crkve nije u spektakularnim obredima, već u vernosti pravoj veri i jednostavnom odnosu čoveka prema Bogu. Egzorcizam, kao ozbiljna duhovna praksa, mora ostati u okvirima crkvenog učenja, obavljena u skrovitosti i sa dužnom pažnjom, a ne postati predmet površnih spektakla ili religioznog fanatizma. Samo kroz istinsku pobožnost, molitvu i veru možemo se zaštititi od zlih uticaja, a prava crkvena svest će uvek imati ključnu ulogu u održavanju duhovne ravnoteže.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Malo ko zna da služba krštenja započinje molitvama protiv nečistih sila. Kako izgleda ovaj deo obreda i zašto je važan čak i kada se krštavaju novorođenčad?
Iguman manastira Rukumija naglašava moć molitve, posta i pokajanja, upozorava na opasnost roditeljskih kletvi i objašnjava kako priprema za svetu tajnu pričešća donosi duhovni mir i blagodat.
Narod veruje da Sveta vodica, naročito ona Bogojavljenska (koju ljudi uglavnom i nose svojim domovima), može se čuvati neograničeno vreme, međutim, otac Predrag Popović je jednom prilikom istakao da se i ona može pokvariti, ali objasnio i u kojem slučaju.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.