Malo ko zna da služba krštenja započinje molitvama protiv nečistih sila. Kako izgleda ovaj deo obreda i zašto je važan čak i kada se krštavaju novorođenčad?
U pravoslavlju, Sveta tajna krštenja i miropomazanja predstavlja duhovno rođenje čoveka, ulazak u zajednicu Crkve i početak hoda ka Carstvu Božijem. Kroz ovu svetu tajnu, duša se čisti od greha, daruje blagodat Svetoga Duha i stiče neizbrisivi pečat dara Svetoga Duha. Ona je temelj duhovnog života, korak koji preobražava čovekovu prolaznu stvarnost u večnu perspektivu.
Ipak, čak ni svi koji su primili ovu svetu tajnu ne poznaju u potpunosti njenu dubinu i smisao. Mnogi su iznenađeni kada saznaju da služba krštenja počinje molitvama egzorcizma. Često se pitaju zašto su takve molitve neophodne, naročito u slučajevima kada se krštava novorođenče. "Da li to znači da i u detetu može biti đavo?" – ovo pitanje zbunjuje mnoge, ali odgovor je daleko od jednostavne površnosti.
pexels
Sveta tajna krštenja i miropomazanja
Episkop kostajnički Serafim, osvetljavajući ovu temu, objašnjava:
- Služba krštenja počinje molitvama egzorcizma, koja samo po naslovu, kao koncept, zvuči strašno. Kako malo dete? Kako, pa nije đavo u njemu. Nekad su ljudi mnogo uzbuđeni, pa i ne čuju te molitve koje se čitaju, iako se trudimo da budu uvek na jeziku koji svi razumeju.
Vladika Serafim dalje ističe važnost ovih molitvi kao duhovnog čišćenja sveta u kome živimo:
- Kad neko tamo iz neke fabrike ispusti neki dim, svima nam je ušao u pluća. Kad se prolije kiša, pada po svima, i po dobrim i zlima. Tako isto ovome svetu u kome živimo, prisutnost tih nekih zlih sila je tu negde, oko svih nas. Da bismo pročistili sve, imamo prvo te molitve u kojima se kaže: "Đavole, ti sad idi odavde, sa svojim uticajem, sa svojim smicalicama, ti možeš ići..."
Foto: SPC
Episkop kostajnički Serafim
Ove molitve, daleko od zastrašivanja, imaju duboko oslobodilački karakter. One nisu usmerene na dete, već na duhovnu atmosferu i sile koje mogu uticati na čovekovu dušu, simbolično najavljujući dolazak Svetog Duha.
U pravoslavlju, krštenje nije samo čin osvećenja već duhovna stvarnost u kojoj se ljudska duša preobražava i osvetljava Hristovom ljubavlju. Molitve egzorcizma nisu znak osude, već poziv na prosvetljenje, na oslobađanje od svih nečistota ovog sveta i pripremu za susret sa Bogom.
Kao što kiša pada po dobrima i zlima, tako i Crkva kroz svoje svete tajne poziva svakoga da se očisti i obnovi. Krštenje je početak tog puta, znak da je svaki čovek, bez obzira na godine, pozvan u večnu svetlost i život u Hristu.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
U najtežim trenucima, dok su životi njihove dece visili o koncu, tri porodice su pronašle utehu i nadu u Svetoj tajni krštenja. Prezviter Aleksandar Cavka donosi duboko potresnu priču o veri, ljubavi i Božjoj milosti koja menja sudbine.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.