PrintscreenKrst ne sme da bude statusni simbol i da se o njemu razmišlja kao o ukrasu
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
U 157. pismu iz Misionarskih pisama vladike Nikolaja Velimirovića, ovaj ugodni Božiji pisao je o dubokom duhovnom viđenju svetog Jovana Vostrskog, koji je, u trenutku molitve, ugledao demone. Ovaj neobični susret razotkriva strah paklenih sila od tri stvari koje su izuzetno moćne u životu hrišćana: krsta, osvećene vode i pričešća.
Tanjug/AP
Sveta tajna pričešća
„Pročitao si negde priču iz života svetog Jovana Vostrskog. Jednom, kad je ovaj blaženi Jovan stajao na molitvi, otvori mu se duhovni vid i on ugleda demone. Niti su se smeli približiti čoveku Božijem, niti su se hteli daleko od njega udaljiti. Videći da su obuzeti strahom, Jovan ih upita: 'Od čega se najviše plašite?' Demoni odgovaraju: 'Od tri stvari: od onoga što vi hrišćani nosite oko vrata, od onoga čime se mijete u Crkvi, i od onoga što jedete u Crkvi.'
Opet upita čovek Božiji: 'A od ovoga troga, čega se najviše plašite?' Odgovoriše mu demoni: 'Od onoga što jedete u Crkvi.'
Shutterstock, Republika
Sveta tajna krštenja
Zar ti ovo nije jasno? Ono što hrišćani nose oko vrata jeste krst. Ono čime se krštavaju ili krope u Crkvi jeste osvećena voda. A ono što jedu u Crkvi jeste sveto pričešće.
Krst je znamenje pobede kroz stradanje iz ljubavi. Osvećena voda čisti i označava čistotu duhovnu i telesnu. Pričešće je nebeska trpeza, na kojoj se predlaže duši za hranu telo i krv Božija. Zar je, dakle, čudo što paklene sile drhte od ovoga troga?
One došaptavaju ljudima sasvim suprotne savete, i to: da pošto-poto izbegavaju svako stradanje, čime hoće da iz srca ljudskih iskorene ljubav i čovekoljublje; da žive u grehovnoj nečistoti, čime hoće da učine ljude svojim podanicima i bliskim srodnicima, i udalje ih od prečistog Boga; i da more i umore dušu svoju glađu, ne dajući joj nikakvu božansku hranu – za kojom duša po prirodi čezne – no da se hrane samo zemaljskom hranom, kao životinje.
shutterstock.com
Krst je znamenje pobede kroz stradanje iz ljubavi
A pričešća se najviše boje pakleni duhovi, jer ono predstavlja krunu čovekovog uzvišenja i sjedinjenja s Bogom.“
Ovo pismo vladike Nikolaja nas podseća na moć i značaj svetih tajni i znamenja u hrišćanskoj veri, ali i na unutrašnju borbu koju vodi svaki vernik, nastojeći da živi u skladu sa božanskim načelima i u zajedništvu sa Hristom.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Abu Muhamed al Golani, nekadašnji istaknuti član Al Kaide, sada predvodi Hajat Tahrir al-Šam i kontroliše poslednje uporište opozicije u Siriji. Njegov pokušaj da menja imidž i postane međunarodno priznat lider prate dramatična dešavanja i diplomatske manipulacije.
Tokom incidenta u bazilici u Jablonneu čula su se dva pucnja, nakon čega je ukradena i oštećena relikvija Svete Zdislave, dok policija istražuje motive i okolnosti skrnavljenja.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.