Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
U pravoslavnoj veri, sveta tajna pričešća predstavlja vrhunac duhovnog života vernika, trenutak kada se hrišćani sjedinjuju sa Hristom kroz Njegovo Telo i Krv. Ovaj sveti čin zahteva duboku pripremu, strahopoštovanje i potpuno predanje Bogu. Međutim, u savremenom životu, ubrzani ritam, nedostatak razumevanja i povremena nedovoljna duhovna zrelost mogu dovesti do grešaka koje narušavaju svetost pričešća.
Protojerej Andrej Čiženko objašnjava razliku između „parohijana“ i „posetilaca“ u crkvi, što u velikoj meri oblikuje njihov odnos prema evharistiji:
„Za parohijana je Bog centar života. On dolazi u hram i žudi za Onim koji živi u tom hramu. Za posetioca, centar života može biti bilo šta: materijalno bogatstvo, položaj ili udobnost. On u hram dolazi sa zemaljskim problemima, a takav pristup prema tajni pričešća može biti veoma opasan“, ističe otac Andrej. Potom navodi greške koje se najčešće javljaju prilikom pričešća:
Printscreen/YouTube/Аннета Рашевска
Protojerej Andrej Čiženko
Formalizam i nepoznavanje dubine evharistije
Vernici koji posmatraju pričešće kao običnu „pilulu“ koja će rešiti njihove probleme često dolaze u hram bez dubokog razumevanja značaja liturgije. „Posetilac“ može žuriti ka čaši, izbegavajući učešće u molitvi ili bogosluženju, što ukazuje na pogrešno određivanje prioriteta.
Strah od zajedničke čaše
Posebno nakon nedavnih izazova poput pandemije, neki vernici izražavaju gađenje prema zajedničkoj čaši. Ovakva osećanja dovode do toga da pokušavaju da se pričeste „na svoj način“, izbegavajući pravilno primanje Svetih Darova. Protojerej Čiženko upozorava na posledice ovakvog ponašanja:
„Ovo može dovesti do prosipanja Svetih Darova, što predstavlja smrtni greh. Takav pristup nanosi veliku duhovnu štetu i verniku i sveštenstvu.“
SPC / Eparhija valjevska
Sveta tajna pričešća
Žurba i guranje
Umesto da prilaze čaši u miru i sa strahopoštovanjem, neki vernici žure, guraju se ili pokušavaju da prvi dođu do Svetih Darova. Ovakav stav je ne samo nehrišćanski, već ugrožava svetost pričešća i može izazvati duhovne posledice.
Preterana emocionalnost i teatralnost
Neki vernici pokušavaju da izraze svoje pokajanje kroz preterane emocionalne reakcije poput suza ili jecanja. Protojerej Andrej objašnjava:
„Ovakav pristup je formalan i može biti opasan za dušu. Blagodatni darovi suza dolaze kao rezultat dubokog unutrašnjeg truda i Božije milosti.“
Maloverje i lažno smirenje
Neretko, vernici kažu: „Nisam dostojan da se pričestim.“ Dok je istinsko pokajanje neophodno, važno je shvatiti da niko od nas nije dostojan ove svetinje, ali nam je ona data milošću Božijom.
SPC
Kako se pravilno pripremiti za pričešće
Priprema za pričešće zahteva molitvu, post, ispovest i unutrašnji mir. Prilikom pristupanja čaši (putiru), vernici treba da prekrste ruke na grudima, široko otvore usta i mirno prime Svete Darove. Sa strahopoštovanjem, treba se držati liturgijskog reda i izbegavati nepotrebne pokrete ili razgovor.
Na kraju, važno je zapamtiti reči Svetog apostola Pavla: „Ko jede i pije nedostojno, jede i pije osudu za sebe.“ (1. Kor. 11:29) Upravo zato je razumevanje dubokog značaja evharistije i pravilan pristup tajni pričešća ključ za duhovni napredak i spasenje.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Celivanje ruke svešteniku simbolizuje zahvalnost za njegovu ulogu posrednika između vernika i Isusa Hrista, dok je i znak poštovanja prema Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije – emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.