Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
U pravoslavnoj veri, sveta tajna pričešća predstavlja vrhunac duhovnog života vernika, trenutak kada se hrišćani sjedinjuju sa Hristom kroz Njegovo Telo i Krv. Ovaj sveti čin zahteva duboku pripremu, strahopoštovanje i potpuno predanje Bogu. Međutim, u savremenom životu, ubrzani ritam, nedostatak razumevanja i povremena nedovoljna duhovna zrelost mogu dovesti do grešaka koje narušavaju svetost pričešća.
Protojerej Andrej Čiženko objašnjava razliku između „parohijana“ i „posetilaca“ u crkvi, što u velikoj meri oblikuje njihov odnos prema evharistiji:
„Za parohijana je Bog centar života. On dolazi u hram i žudi za Onim koji živi u tom hramu. Za posetioca, centar života može biti bilo šta: materijalno bogatstvo, položaj ili udobnost. On u hram dolazi sa zemaljskim problemima, a takav pristup prema tajni pričešća može biti veoma opasan“, ističe otac Andrej. Potom navodi greške koje se najčešće javljaju prilikom pričešća:
Printscreen/YouTube/Аннета Рашевска
Protojerej Andrej Čiženko
Formalizam i nepoznavanje dubine evharistije
Vernici koji posmatraju pričešće kao običnu „pilulu“ koja će rešiti njihove probleme često dolaze u hram bez dubokog razumevanja značaja liturgije. „Posetilac“ može žuriti ka čaši, izbegavajući učešće u molitvi ili bogosluženju, što ukazuje na pogrešno određivanje prioriteta.
Strah od zajedničke čaše
Posebno nakon nedavnih izazova poput pandemije, neki vernici izražavaju gađenje prema zajedničkoj čaši. Ovakva osećanja dovode do toga da pokušavaju da se pričeste „na svoj način“, izbegavajući pravilno primanje Svetih Darova. Protojerej Čiženko upozorava na posledice ovakvog ponašanja:
„Ovo može dovesti do prosipanja Svetih Darova, što predstavlja smrtni greh. Takav pristup nanosi veliku duhovnu štetu i verniku i sveštenstvu.“
SPC / Eparhija valjevska
Sveta tajna pričešća
Žurba i guranje
Umesto da prilaze čaši u miru i sa strahopoštovanjem, neki vernici žure, guraju se ili pokušavaju da prvi dođu do Svetih Darova. Ovakav stav je ne samo nehrišćanski, već ugrožava svetost pričešća i može izazvati duhovne posledice.
Preterana emocionalnost i teatralnost
Neki vernici pokušavaju da izraze svoje pokajanje kroz preterane emocionalne reakcije poput suza ili jecanja. Protojerej Andrej objašnjava:
„Ovakav pristup je formalan i može biti opasan za dušu. Blagodatni darovi suza dolaze kao rezultat dubokog unutrašnjeg truda i Božije milosti.“
Maloverje i lažno smirenje
Neretko, vernici kažu: „Nisam dostojan da se pričestim.“ Dok je istinsko pokajanje neophodno, važno je shvatiti da niko od nas nije dostojan ove svetinje, ali nam je ona data milošću Božijom.
SPC
Kako se pravilno pripremiti za pričešće
Priprema za pričešće zahteva molitvu, post, ispovest i unutrašnji mir. Prilikom pristupanja čaši (putiru), vernici treba da prekrste ruke na grudima, široko otvore usta i mirno prime Svete Darove. Sa strahopoštovanjem, treba se držati liturgijskog reda i izbegavati nepotrebne pokrete ili razgovor.
Na kraju, važno je zapamtiti reči Svetog apostola Pavla: „Ko jede i pije nedostojno, jede i pije osudu za sebe.“ (1. Kor. 11:29) Upravo zato je razumevanje dubokog značaja evharistije i pravilan pristup tajni pričešća ključ za duhovni napredak i spasenje.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
Pozivajući se na Simvol vere i reči svetih otaca, blaženopočivši episkop Srpske pravoslavne crkve objasnio je zašto je Crkva neodvojivi deo pravoslavne vere.
Celivanje ruke svešteniku simbolizuje zahvalnost za njegovu ulogu posrednika između vernika i Isusa Hrista, dok je i znak poštovanja prema Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.